Priredila: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Nakon duge i teške bolesti, u 73. godini života, teško bolestan od posljedica karcinoma pluća, u francuskom gradu Port la Nouvelle preminuo je hrvatski general Ante Roso, jedan od najvećih junaka obrambenog Domovinskog rata i, nakon Janka Bobetka, drugi hrvatski general zbora.

Hrvatska vojska kao i HVO imali su nesrazmjeran broj časnika pa i generala koji se danas kite tim perjem. Kako su došli do svojih činova, ponajprije kojim zaslugama i kvalifikacijama iznimno je upitno.

Međutim, nekolicina njih svoje je činove zaslužila, neupitnim vojnim talentom, genijalnošću, strateškim i taktičkim razumijevanjem problematike ratovanja u različitim uvjetima, po različitim terenima i s različitim neprijateljima. Njihova sposobnost iskakala je iz svakog pokreta i pogleda kojim su neposlušne vojnike dovodili u red, dobivali izgubljene bitke i donosili prevagu štedeći krv i ljudske živote.

Jedan od takvih, neopravdano marginaliziran i potisnut u anonimnost, a za kojega bi javnost, posebno mlađe generacije morale znati, je umirovljeni general zbora Ante Zorislav Roso, navodi hrvatski portal Crodex.net u svojoj vijesti o Rosinoj smrti.

Porijeklo iz Mijaca kod Vrgorca

Ante Zorislav Roso rođen je u Osijeku 25. travnja 1952. godine. Porijeklom je iz mjesta Mijace kod Vrgorca. Za vrijeme Jugoslavije, bio je politički emigrant i član Legije stranaca.

Za vrijeme emigracije pridružuje se francuskoj Legiji stranaca u kojoj je zahvaljujući iznadprosječnoj inteligenciji, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom dogurao do naredničkog čina u vrlo kratkom vremenu. To je najviši čin koji je do tada u Legiji stranaca dobio neki Hrvat izuzev pukovnika Legije stranaca Zvonimira Skendera, a ondje su bili Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Željko Glasnović, Bruno Zorica Zulu i ostali.

U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat. Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim bivšim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske, koje su odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata. Bio je prvi zapovjednik bojne “Zrinski”, prve specijalne jedinice Hrvatske vojske, kojom je izravno zapovijedao predsjednik Franjo Tuđman.

General Roso sudjelovao je u planiranju i provođenju svih kompleksnih vojno-redarstvenih operacija u Hrvatskoj, pokazujući time neumoljiv vojnički talent.

Zajedno s vojnicima na prvim linijama pokazivao je zašto je zavrijedio čin koji nosi, za razliku od nekih generala koji su zapovijedali iz ureda u Zagrebu, Splitu ili Osijeku ili pak onih koji nikada nisu čak ni fotografirani s puškom, a kamoli da su se njome koristili. Umirovljen je 1997. godine odlukom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Roso je svojedobnno, u jednom od intervjua kazao: “Nekima u Armiji BiH nije odgovaralo zaustavljanje rata s Hrvatima, pa su dva puta pokušali atentat na mene. Mišljenja sam kako je iza svega stajao dio struktura iz Muslimanske tajne službe koja je bila naslonjena na KOS, a čiji je eksponent bio Fikret Muslimović”

Značaja uloga u HVO-u

Po riječima njegovih podređenih, Roso je u kratkom vremenu uskrsnuo HVO. Sa svojim zamjenikom, pukovnikom Legije stranaca Zvonimirom Skenderom, Roso je uspio konsolidirati linije pa je stanje na ratištu ostalo isto, da bi poslije HVO formirao nekoliko brigada koje su igrale ozbiljnu ulogu u raspletu rata. Roso je tako pridonio primoravanju bošnjačke strane na potpisivanje primirja na koje su i pristali, shvativši da su vojnici pod Rosinim vodstvom bedem koji neće tako lako proći niti ostvariti naum o etničkom čišćenju Srednje Bosne i izlasku na Jadransko more, piše Crodex.net.

Valja podsjetiti kako je vojno-redarstvena akcija Oluja krenula s livanjske crte obrane Rujani-Čelebić. Upravo ta crta obrane bila je dvostruko kobna za srpskoga generala Ratka Mladića. Prvi su put tu doživjeli vojni poraz od združenih hrvatskih snaga HV-a i HVO-a kojima je zapovijedao general Ante Roso, uz suzapovjedništvo mladog časnika Ante Gotovine. Dodajmo da je bio i vjenčani kum Ante Gotovine.

U Sarajevu nije dozvolio Prliću da ode

Ustavotvorna skupština Federacije BiH, prva nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, održana je 30. travnja 1994. godine u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Sazvao ju je tadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović, a na nju je, pored zastupnika, pozvao i goste. Među uzvanicima, međutim, nisu bili čelnici Herceg-Bosne.

Oni su se ipak pojavili, s dominantnom figurom generala Rose.

”Jadranko Prlić je sjedio u prvom redu. Do njega je sjedio Ante Roso, Vladimir Šoljić i još neki ljudi iz HR Herceg-Bosne. Na samom početku sjednice sam rekao: ‘Gospodine Prliću, ja Vas nisam zvao na ovu sjednicu. Molim Vas, napustite salu’. On je bio spreman da to uradi, ustajao je s te stolice. Međutim, Ante Roso, koji je bio prekaljeni legionar i vodio je HVO, uhvatio ga je za ruku i vratio ga ponovo na stolicu. Ja sam insistirao da napuste. On mu nije dozvoljavao da ode”, ispričao je Lazović.

U vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH general Roso bio je isključivo vojnik koji je svoj posao obavljao dostojanstveno i bez greške, poštujući sva pravila ratovanja bez ijedne mrlje iza sebe, iako su ga pojedini jugoslavenski orijentirani generali, pokušavali kompromitirati.

Roso o Vrdoljakovom filmu ‘General’: “Prikazao nas kao idiote”

Zanimljivo je kako je jedno od posljednjih istupa u javnosti Generala Rose bila oštra i opravdana kritika na film ‘General’ o generalu Anti Gotovini, redatelja Antuna Vrdoljaka, a koji je koštao tadašnjih 14 milijuna kuna i bio predmetom značajne sprdnje. Vrdoljak je ulogu generala Gotovine dao svom zetu Goranu Višnjiću.

Umirovljeni general Ante Roso, jedan od najvažnijih zapovjednika i Gotovininih suboraca u ‘Oluji’, svojedobno u siječnju 2020. godine je u razgovoru za Index.hr, najblaže rečeno, nije bio oduševljen.

“To je karikatura samog imena. Ništa tamo nema veze ni s Gotovinom, ni sa mnom. To je iluzija. Nitko me nije pitao ni za savjet, ni konzultirao oko filma”, rekao je Roso. 

Ubrzo je, međutim, odustao od pokušaja da na pristojan način izrazi svoje ogorčenje serijom i “istresao” je što mu je na duši.

“Nismo mi bili ni balavci, ni kurve, ni debili kako nas je Vrdoljak prikazao. Ne bih preživio 27 bitaka da sam bio takav kreten”, u dahu je izgovorio Roso kojeg u filmu i seriji glumi Boris Svrtan. 

Upravo Roso, odnosno Svrtan, akter je posljednjeg dijaloga u seriji prije dokumentarnih snimki uhićenja i suđenja Gotovini.

“Ja sam vojnik, ali nisam glup. Krivo mi je što se jedna ozbiljna tema prostituirala, ali prostitucija je očito način života na Balkanu. Cijeli je Balkan zasran, nema više Krleže ni njegovih Zastava. Nestalo je elite da bi se sve uvalilo u govna pa i ova bijedna televizija”, rekao je Roso i njegove riječi zvuče puno uvjerljivije od Vrdoljakovih nasumično pobacanih propagandnih dijaloga.

Ante Roso vjeruje da Antun Vrdoljak nije slučajno snimio katastrofalan film i od njega napravio još lošiju seriju.

“Sve su to najprimitivnije političke igre i interesi. Nije prvi put da se snimaju i prikazuju gluposti. Znam Vrdoljaka. On je čovjek, kao i ja, pri kraju života. Znam jako dobro da u arhivi ima autentična svjedočanstva trojice pripadnika KNOJ-a koji su ubijali po 250 ljudi dnevno, ali ih skriva”, istresao je Ante Roso.

Na pitanje kome bi bilo u interesu da se generala Antu Gotovinu, ali i njega samog, prikaže kao, budimo blagi, maloumnike.

“Nesposobnom političkom vrhu. Nemaju ludi Srbi nikakve veze s time, mi smo luđi 100 puta. Govna”, zaključio je tada Roso.

Podsjetimo kako je vrlo kratko o filmu koji prikazuje upravo njega, komentirao i general Ante Gotovina, kazavši "Krivu osobu pitate"

"Gledajte, kako je prikazan moj lik to nije moja stvar i ja o tome ne vodim računa. Zaista krivu osobu pitate", rekao je Gotovina za 24sata upitan za komentar o filmu u kojoj ga je utjelovio Goran Višnjić.

No, unatoč kritikama i od samih likova koji se predstavljaju, film 'General', po "direktivi", disciplinirano je odgledao i cjelokupan hrvatski establišment u Mostaru, iako dobar dio njih i s 'knedlom u grlu', ipak bez hrabrosti za bilo kakvom kritikom. To je lice i naličje današnjeg iskrivljavanja povijesti, marginaliziranja istinskih junaka naspram nekih novih istina koje se - plaćaju. Jedan od takvih primjera je i život skromnog, ali velikog generala - Ante Rose.