Nakon šokantne noći na padinama Veleža, članovi Gorske službe spašavanja Mostar podsjetili su na akciju spašavanja hrvatske državljanke, koje će se nakon što je zaglavila na litici visokoj 400 metara, svi zaisgurno zauvijek sjećati.

Velika sreća u cijeloj priči je što su u tom trenutku imali vježbu na Rujištu, pa su se uspjeli brzo organizirati i stići do unesrećene.

- Oko 12 sati smo dobili poziv da je starija gospođa pala, i da moramo u akciju. U 13 smo već bili spremni, krenuli i znali da će akcija biti teška, je je lokalitet stjenovit i strašan, kaže spasilac Mirza Kazazić.

Kao na filmu…

Do stijene su pješačili oko dva sata, uz to noseći svu potrebnu opremu. Sedam spasilaca iz stanice Mostar se zaputilo ka stijeni, a u međuvremenu je načelnik obavijestio sve gorske službe, pa se kasnije okupilo oko 150 ljudi.

- Doktor je pristupio do unesrećene, pružio joj prvu pomoć... Napravili smo sisteme za spuštanje i štandove, bilo je prijedloga da helikopter dođe da ju spusti. Dolazio je nekoliko puta, mjerio, spuštao se, ali vidio da ne može prići pa smo je morali ručno spuštati. Kada je krenuo transport već je bila noć, bilo je teško, hladno, mokro, Velež je pun vode, tri i pol sata smo je spuštali, a pridružile su nam se kolege iz stanice Sarajevo, priča Kazazić.

Nakon što su je spustili, helikopterom EUFOR-a, unesrećena je prebačena u bolnicu. Akcija je trajala punih 17 sati.

- Gospođa se spotaknula i u jednom momentu pala. S njom je ostao jedan gospodin, dok su ostali članovi grupe planirana prošli. Udarila je u stijenu rebrima, u nogu, a taj čovjek koji je bio s njom nas je pozvao, priča Kazazić.

Spasiteljica Emina Mustafić ističe da je to bila jedna od najtežih akcija za spasioce na ovom teritoriju, ne krijući radost jer je uspješno okončana.

- Na Rujištu nas je bilo oko dvadeset. Bili smo u pripravnosti, a sama akcija je jedna od najtežih koja se može desiti spasiocima. Pristup ferati je težak, s tim da smo morali iznijeti dosta opreme. Bili smo preumorni, 17 sati na stijeni… Pomiješani su osjećaji. Čitavo vrijeme ste zabrinuti, ne znate da li se nekom drugom može nešto dogoditi, to je opasan teren, navodi Mustafić.

Unesrećena je zadobila ozljede grudnog koša. Radi se o prijelomu rebara s desne strane, te je potom zbrinuta u jedinici intenzivnog liječenja. Svjesna je, komunikativna, stabilna i dobro se osjeća. Kasnije je prebačena na Odjel kirurgije.

Stari problemi

Spasioci u Mostaru i Hercegovini svakoga ljeta imaju pune ruke posla. Problemi s kojima se suočavaju u svome radu i djelovanju su stari. Kadra nikad nije dovoljno, ali mnogo veći problem su financijska sredstva.

- Mi nismo na gradskom proračunu. U suštini se sami financiramo. Imamo donacije, projekte… Istina imamo ugovore sa Županijom i Gradom Mostarom, proglašeni smo nadležnima za spašavanja koja se odnose na visine, pa kroz to dobijemo nešto sredstava za obuku i opreme, ali to nije dovoljno. Sve ono redovito što nam treba, mi nemamo. Novac za gorivo, hranu, izlaske na teren… A tako je u manje – više svim službama. Nemamo nažalost zakon, koji bi sve to regulirao, ističe šef mostarske službe Nadin Kevelj.

Mostarski GSS broji 32 člana. U Bosni i Hercegovini broj spasitelja varira od sredine do sredine.

- Novi članovi nam se uglavnom sami javljaju, pa nam se pridruže. Pravilo je i da dva stara spasiteljapredlože novog – trećeg. Imali smo i natječaj prije dvije godine. Prijavilo nam se 18 ljudi, posjeća Kevelj.

Spasitelji su, očigledno, među onima koji su na usluzi svakome u svakom trenutku, i to za najhumanije misije, spašavanje života, dok za njih nitko ne brine.

S. Ž.