PIŠE: J.S.

Vjerski poglavari u temeljima svoje vjere i ovozemaljske misije mole pred svevišnjim i pravednim za žive i mrtve, grešnike, ateiste, fašiste ili antifašiste, u suprotnome njihovo božje poslanje nema smisla.

Najavljena misa u Sarajevskoj katedrali, koju će, kako je najavljeno, predvoditi vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i javno prenositi radijske i televizijske kuće,  zapalila je dio javnog prostora u glavnom gradu podijeljenje i izranjavane države i polučila histeriju tzv.građanske bolumente, nadobudnih neokomunistčkih jastrebova iza čijih leđa vrlo perfidno i dvolično stoji bošnjačka nacionalističko-vjerska hobotnica iz samog vrha SDA.

Misa i molitva ne smiju biti problem

Tobože kardinal Vinko Puljić je od nekog fantomskog centra 'uvučen' u priču veličanja  ustaštva i zločinačke NDH i to ne smije proći u antifašističkom, slobodarskom, osjetljivom Sarajevu. Od silnog pjenjenja i pomutnje razuma nemoguće je zaslijepljenim  'antifašistima' razumno pojasniti da se radi o običnoj misi, molitvi na što u ovoj državi Katolička crkva i njezini vjernici imaju pravo po zajamčenoj slobodi vjeroispovijesti. 

I sam je Visoki predstavnik Valentin Inzko vrlo decidno raščlanio kako misa i molitva apsolutno ne smiju biti problem, eventualni prateći folklor, govori i moguće ružne poruke to mogu biti. U Vrhbosanskoj nabiskupiji takve zavjere s gnušanjem odbacuju. Ali, presuda se donosi unaprijed po nekom zamišljenom scenariju radikalnog govora ili ne daj bože Kardinalovih pokliča, veličanja fašističkih zlodjela.

Članovi Predsjendištva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić su nesmotreno i praktično pozvali na linč najviše autoritete Katoličke crkve u BiH. Umjesto da su, Predsjedništvo je  potpisalo ugovoro sa Vatikanom i sve silne konvencije, u inteligentnom razgovoru s kardinalom Puljićem ili na bilo kojoj razini zatražili pojašnjenja na temelju kojih bi donosili svoj sud o tom vjerskom događaju, oni su bili predvodnici jedne nepotrebne hajke iza koje se naravno krije paravan za mnoge bošnjačke nacionalno-vjerske projekte.

Navodno tolerantno Sarajevo

Dva su najjača suprostavljena argumenta, Katoličke crkve s jedne strane i respresivnih snaga s druge. Kardinal Vinko Puljić i njegovi najbliži suradnici jasno objašnjavaju da Crkva i vjernici u katedrali žele samo moliti za nevino ubijene ljude i u tom kontekstu su odabrani i Sarajevo uz Zagreb, jer se iz države BiH ne može izaći u Austriju, gdje se tradicionalno vjernici mole, zbog zabrana izazvanih koronavirusom.

Nikakvi govori, nikakav 'povijesni sat', nikakve otrovne poruke nisu planirane. Protivnici održavanja mise za Blajburške žrtve teško optužuju što se organizira molitva tek nakon 75 godina, baš u 'antifašističkom' Sarajevu, gdje su zloglasne ustaše Jure Francetić i Maks Luburić poubijali na desetine tisuća nevinih stanovnika Sarajeva.  

Jakub Finci ima razumijevanja za molitvu i vjeruje svome prijatelji Kardinalu da neće biti nikakvog veličanja ustaštva, međutim volio bi kada bi katolički svećenici molili i za žrtve Jasenovca i drugih stratišta žrtava NDH. Potpuno je u pravu čelnik Jevrejske zajednice i to je najveća strateška manjkavost 'molitve' za sve neosuđene i ubijene ljude. Situacija se u Sarajevu komplicira, a Naša stranka i još neke nevladine organizacije najavljuju prosvjede. Misa se naprosto ne smije i ne može zabraniti, to bi bio skandal, prvorazredna sramota, to je naprosto onda stvar vlasti i policije.

Ako bi se to kojim slučajem i dogodilo onda bi to možda bila i ona prava ogoljena slika tog navodnog tolerantnog Sarajeva. Prepoznaje tu zamku Željko Komšić pa pomalo 'pokajnički', jer je i on potpaljivač netolerancije i mržnje, poziva Sarajlije da ne nasjedaju na provokacije i ne poduzimaju radikalne poteze. Zamislite, Komšić plasira tezu kako zapravo neki, valjda je morao misliti i na kardinala Puljića, kreiraju i prizivaju nerede kako bi se dokazalo da Sarajevo ne tolerira katoličku vjeru i da mrzi Hrvate.  

Dvolična politika

Poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein Kavazović, kao dominantna figura u  bošnjačkom –muslimanskom narodu bi morao, ako već neće i on moliti za nevino ubijene Muslimane u brdima Slovenije i Austrije, u znak razumijevanja i solidarnosti s 'bratom' kardinalom Puljićem pozvati svoje vjernike u Sarajevu da ne nasjednu na provokaciju i manipulaciju neostvarenih i ostrašćenih 'neokuminista' i budu toleranti prema jednoj molitvi ma za koga ona bila. Jer, bivši reis dr.Mustafa Cerić je davno upozorio kako su u BiH opasniji 'neokomunisti', djeca nasljednici te zloćudne ideologije, nego njihovi preci, komunisti.

To bi bilo umirujuće, to može reis Kavazović učiniti, ali ako je suditi po istupima čelnika SDA Bakira Izetbegović i Šefika Džaferovića, to je teško očekivati, barem u nekoj jasnoj formi solidarnosti.

Politika SDA je već 30 godina prepuna kontradikcija. Utemeljitelji te stranke na čelu sa  pokojnim Alijom Izetbegovićem su snažno osuđivali zločinački komunistički režim, njegovu ideologiju i jednostranački sustav. Na toj matrici su i dobili izborni legitimitet na prvim demokratskim izborima, što i laicima dokazuje kako je većina Bošnjaka-muslimana, bila protiv komunizma i dominacije srpske politike u okvirima bivše države  u kojoj muslimani nisu moglo slobodno upražnjavati svoju vjeru, u kojoj je Islamskoj zajednici oteta ogromna imovina i u kojoj su mnogi pa i Izetbegovići, bili žrtve brutalne torture. Danas se šef SDA Bakir Izetbegović u BiH ponaša dvolično i provodi politiku hegemonije i islamizacije zemlje gdje to može, i, kako reče Milorad Dodik, čini iste greške kao i Srbi u Jugoslaviji.  

Pod plaštom 'antifašizma', linčujući nepodobne Hrvate i Srbe, a sebe i svoju stranku svrstava u antifašističke snage. Osim želje za hegemonijom, Izetbegović i mnogi bošnjački umovi zapravo žele skrenuti pozornost s povijesnih činjenica da su u zloglasnoj NDH svoju zapaženu ulogu imalo na tisuće Bošnjaka-muslimana. Napokon da to sve ostavimo sada po strani, danas Sarajevo nije to što Izetbegović pokušava predstaviti. U  njemu više ne živi desetina tisuća Srba i Hrvata, ovo malo što je ostalo je totalno obespravljeno i ljudski unakaženo, glavnim gradom upravlja nacionalističko-vjerska elita, Sarajevo je prepuno bradatih radikala, u njemu su Arapi poželjniji od domicilnih žitelja i tradicionalnih susjeda.

-U BiH je onoga trenutka sve otišlo u “helač”, odnosno nizbrdo, kada je na vratima na ulasku u Stožer tzv. Armije BiH napisano “Kada ulaziš u kancelariju moraš da kažeš selam”!, surovo je, iz želuca, začepio ovih dana klijentelu iz SDA, umirovljeni general „čika“ Jovan Divjak. Skoro identično je poručio je glavni zapovijednih Armije BiH general Sefer Halilović koji je kazao da je smijenjen, jer se usprotivio već poodmakloj islamizaciji Armije.

Evo, molitva u Katedrali je prilika da se djelimično demantiraju sve, pa i ove, kompromitirajuće činjenice. 

-Četrdeset pete su komunisti pobijedili fašiste, a 95. su ih pobijedili ljiljani – kao i obično površno je poručio Bakir Izetbegović.

Polemizirati s njim bi se oteglo, Milorad Dodik kaže da je Walter u Sarajevu izmišljotina i da su grad oslobodili partizani s Romanije i Trebevića, dakle po Dodiku uglavnom Srbi.  

Reagirajući na izjave Milorada Dodika i zvaničnika SDP-a Zukana Heleza, prema kojima su članovi obitelji Izetbegović bili članovi Handžar divizije, Izetbegović je podsjetio da su na Spomen-parku Vraca imena dvojice njegovih ujaka.

- Prvi je Muhamed. On je sa 17,5 godina uhvaćen i odveden u Jasenovac, gdje je ubijen. Drugi je Bakir. Njega su tek pred kraj rata zarobili i ubili su ga u zatvoru. To je sa majčine strane. Otac je bio regrutiran u partizane kao 19-godišnjak. Nije bio dobrovoljac kao ujaci. Sva moja rodbina je u Drugom svjetskom ratu služila isključivo partizanskoj vojsci.

Izetbegović je, komentirajući najavljeno održavanje mise u Sarajevu za bleiburške žrtve, izjavio da su u Bleiburgu bile i nevine žrtve, da su čitave obitelji likvidirane zato što su im očevi bili u NDH i što su bili suradnici okupatora, ali da se to postupeno pretvorilo u relativizaciju i rehabilitaciju, te slavljenje ustaškog i okupatorskog režima.

- Zadnje mjesto gdje bi trebalo takvu stvar raditi na bilo koji način jeste Sarajevo. Možda je to najgori period vladavine nad Sarajevom. U ovom ratu su pucali na Sarajevo, ali nisu vladali nad njim. Ali su ustaše vladale Sarajevom, radio je to Maks Luburić. To je možda najgori period povijesti sarajevske. Kada se govori o ustaškom pokretu i o tom vremenu, mislim da je pristojno govoriti isključivo o žrtvama Maksa Luburića, nikako o nekim drugim, kazao je Izetbegović. 

Molitva podrazumijeva i tretira sve žrtve jednako

Molitva podrazumijeva i tretira sve žrtve jednako, valjda to vjernik Izetbegović mora znati. Uz to Željko Komšić, Predrag Kojović, Nermin Nikšić i drugi 'građani' su morali biti principijelni pa davno osuditi veličanje Turske od strane Bakira Izetbegovića i 'zelene buržoazije', kao i genocid koji je ta velika država počinila nad Armencima.

Pa oni nisu bili dostojanstveni niti kapacitirani da spriječe Izetbegovićevu samovolju i antiljudsko poigravanje s dignitetom i čašću nobelovca Orhana Pamuka. I to je uprljano ogledalo multietničkog i tolerantnog Sarajeva.

Ugledni franjevac dr.Mile Babić razborito i umirujuće poručuje da itekako treba osuditi ustašku državu koja je bila zločinačka, ali da to ne treba miješati s ubijanjem civila i zarobljenika.

-Jedno je misa za ubijene ljude koji su stradali bez suđenja, a drugo je zlouporaba kada se slavi ustaška država koja je zločinačka. Ovdje se radi o misi za sve one koji su ubijeni bez suda, dakle misa bez zlouporabe u smislu veličanja ustaške države. Ustašku državu treba osuditi, a ubijanje civila, zarobljenika i ostalih bez suđenja je zločin, rekao je uvijek  smireni fra Babić koji je do sada uvijek bio prihvatljiv sarajevskoj čaršiji.

On ističe da je zlouporaba komemoracija kada se slavi NDH i veliča ustaštvo sa simbolima, uniformama i zastavama.

-Znamo što je uradila Austrija kada je došlo do zlouporabe, zabranila je takve skupove. Mislim da takve zlouporabe u Sarajevu neće biti, odnosno da to nikome neće ni pasti napamet, dodao je.

Fra Mile Babić kaže da se misa za bleiburške žrtve u Sarajevu ranije nije služila, a da sada hoće zato što ove godine neće biti obilježavanja na drugim mjestima zbog koronavirusa, a da će biti upriličena jer je mnogo žrtava bilo upravo iz Bosne i Hercegovine. Pametnome i tolerantnome, a poglavito ortodoksnome vjerniku je posve dovoljno.

Na koncu, problem molitve i kardinala Vinka Puljića je što se našao u procijepu i što ga i napadaju i brane 'neokomunisti', samo u različitim bojama svojih košulja. Gdje li nestadoše sve one Sarajlije kojima je kardinal Puljić u ratu pružio utočište pred granatama, topli obrok, napitak i humanitarnu pomoć. Bilo jemeđu njima i 'patriota' i 'antifašista'. Tada je Kardinal valjao, danas su ga zatajili.