Friedrich Merz je sad 100 dana kancelar Njemačke. Uspio je zadobiti pozornost na međunarodnoj pozornici, a zalaže se i strožu politiku prema migrantima. No već je bilo i svađe u njegovoj koaliciji, analizira Deutsche Welle.

Kad je njemački Bundestag 6. svibnja počeo zasjedanje kako bi čelnika Kršćansko-demokratske unije Friedricha Merzaizabrao za kancelara, čulo se i kako je to "posljednja prilika” za njemačku demokraciju. 

Još nekoliko godina prepirki poput onih pod prethodnom koalicijskom vladom SPD-a, Zelenih i FDP-a definitivno bi rascijepilo društvo, bila voda na mlin populizma desnice, a i srdžba na elitu bi postala nepodnošljiva. Na izborima za Bundestag u veljači 2025. populisti Alternative za Njemačku (AfD) su udvostručili svoj uspjeh i sad su osvojili 20,8 posto glasova.

Konzervativci oko Friedricha Merza i socijaldemokrati iz SPD-a su nakon tih rezultata željeli zajedno osigurati mir i pouzdanost.

No, već početak se pretvorio u spektakularni fijasko: Friedrich Merz u prvom krugu nije izabran za kancelara. Nedostajalo mu je šest glasova iz vlastitih redova, što se još nikad nije dogodilo niti jednom kandidatu za kancelara. U drugom krugu glasanja toga 6. svibnja 2025. izbor ipak je uspio.

Trag na svjetskoj pozornici

U tih sto dana od tog izbora, Merz se najviše pokazivao na međunarodnoj pozornici. Ubrzo nakon izbora, zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i britanskim premijerom Keirom Starmerom otišao je u Ukrajinu gdje su zajedno izrazili solidarnost predsjedniku Volodimiru Zelenskom.

Početkom lipnja posjetio je američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijeloj kući i gotovo je bilo iznenađenje što je, za razliku od nekih drugih gostiju, bio srdačno dočekan. i na sastanku na vrhu EU-a pa onda i NATO-a se Merz pokazao u dobrom svjetlu.

Više puta se isticao kao angažirani i iskreni posrednik kad je riječ o ratu u Ukrajini – i na dan obilježavanja svog mandata. Iz Njemačka, pored SAD, stiže i najveća podrška Ukrajini. Istina, na prvi sastanak Putina i Trumpa na Aljasci nisu pozvani ni ukrajinski predsjednik Zelenski, niti neka zemlja EU-a, no Merz je krenuo u veliku diplomatsku ofenzivu. Pozvao je na svojevrsni pred-sastanak Europljana, Ukrajine i NATO-a, uz Trumpovo sudjelovanje putem videoveze. Poruka: Europa i Njemačka ne smiju biti zaboravljene!

„Što je na umu, to je na drumu..."

S vremena na vrijeme je prašinu podigla i neke Merzove nediplomatske izjave. Na primjer nakon izraelskog napada na Iran 13. lipnja je opravdao taj napad riječima kako je "to  prljav posao koji Izrael radi za sve nas. I mi smo pogođeni ovim režimom. Taj režim mula donio je smrt i razaranje svijetu. Terorističkim napadima, ubojstvima i pokoljima. S Hezbolahom, s Hamasom.”

No i prije toga Merz je i neuobičajeno otvoreno kritizirao Izrael, rekavši da više ne razumije koju strategiju izraelska vojska slijedi u Gazi. Toliko se često očitovao o vanjskopolitičkim temama da je njegov ministar vanjskih poslova Johann Wadephul često bio u drugom planu. Početkom kolovoza Merz je izazvao uzbunu unutar svoje konzervativne stranke, kad je bez većih konzultacija sa stranačkim kolegama i koalicijskim partnerima objavio kako se Izraelu iz Njemačke više neće isporučivati vojna oprema "koja bi se mogla koristiti i u Pojasu Gaze”.

Nova strogoća prema doseljavanju

Na unutarnjopolitičkom planu je od početka u prvom planu bilo pitanje migracija: novi ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) želio je problem neregularne migracije riješiti već na granicama i tamo odbiti ulaz čak i onima koji traže azil. No mnogi su kritizirali kako to krši prava u EU.

Nakon što je Njemačka ponovno uvela nadzor i na njemačko-poljskoj granici, onda je i Poljska reagirala uvođenjem vlastitih kontrola što je dovelo do dugih zastoja s obje strane. Dobrindt je uvijek iznova branio restriktivnu migracijsku politiku: "EU je otvorena regija. Mi ostajemo otvoreni prema čitavom svijetu. Ali ne želimo da krijumčari, prekupci i kriminalne bande odlučuju tko će nam doći. Želimo da političke odluke određuju legalne načine dolaska u Europu, a ne da to prepuštamo kriminalcima.”

Bilijun eura novog duga

Politički potres je nova vlada izazvala još i prije preuzimanja dužnosti: zajedno sa Zelenima osigurala je dvotrećinsku većinu u Bundestagu i ukinula stroga njemačka pravila o državnom zaduživanju. Njemačka zbog toga sljedećih godina raspolaže s dodatnih 500 milijardi eura – teoretski čak i neograničenim sredstvima – za jačanje Bundeswehra, te još 500 milijardi za obnovu infrastrukture, nove ceste, pruge, škole i za zaštitu klime.

Zapravo se sama Merzova stranka u izbornoj kampanji glasno zalagala za ostanak strogih pravila o zaduživanju. 

Novi ministar financija Lars Klingbeil iz SPD-a rekao je u Bundestagu: “OECD, Međunarodni monetarni fond, Europska komisija ili G7 – svi su godinama iznova pozivali i savjetovali Njemačku da više ulaže i fleksibilnije tumači pravila o dugu. To dosad nije bilo moguće. No mi smo ovdje u parlamentu napokon skinuli te okove i ulažemo u buduću sposobnost naše zemlje kao nikada prije.”

Što kažu građani o novoj vladi?

Novinari DW su i prolaznike u Berlinu pitali kako su doživjeli početak nove vlade. Jedan mladić vjeruje: "Kreće na bolje, nadam se da će tako i ostati.” Mlada prolaznica odvraća: "Nisam glasala za Merza, i nikad ne bih, moram to iskreno reći.” Stariji Berlinčanin je zabrinut za zaduživanje države: “Smatram lošim kad se krše obećanja dana prije izbora.” I naposljetku, jedan mladić sažima: "Nisam veliki ljubitelj niti  CDU-a niti SPD-a, nisam ni glasao za njih, ali se nadam da će uspjeti održati Njemačku na okupu.”

Spor oko zastave duginih boja

Baš posljednjih tjedana je postalo jasno kako ova vlada najprije zastupa konzervativnija stajališta: prethodnih je godina povodom Dana ponosa na zgradi parlamenta uvijek vijorila i zastava duginih boja, ali ovaj put je nova predsjednica Bundestaga Julia Klöckner (CDU) spriječila nastaviti tu praksu.

To je izazvalo mnogo kritika iako je Klöckner dopustila podizanje zastave koja je simbol LGBT populacije 17. svibnja, na Dan borbe protiv homofobije. Merz je stao u obranu predsjednice, opet s prilično provokativnom izjavom: "Bundestag nije nikakav cirkus na kojem se mogu po volji vijoriti zastave. Postoji jedan dan u godini, 17. svibnja, kad se podiže zastava duginih boja. A u svim ostalim danima na Bundestagu se vijore njemačka i europska zastava.”

Spor oko sutkinje Ustavnog suda

Unatoč takvim sporovima, rad vlade u početku je protjecao mirno – sve do posljednjeg dana zasjedanja Bundestaga prije ljetne stanke. Tada je vlada zapravo htjela izabrati više novih sudaca Saveznog ustavnog suda. U prošlosti su se vladajuće stranke pritom uvijek trudile da se ti važni položaji popunjavaju što je moguće složnije i bez svađa, kako se ne bi narušio ugled najvišeg njemačkog suda.

Ovoga puta to nije uspjelo: mnogi konzervativni zastupnici odbili su izabrati pravnicu koju je predložio SPD, Frauke Brosius-Gersdorf. Protiv nje se prije toga na desničarskim kanalima društvenih mreža vodila prava kampanja. SPD je nakon što su izbori „odgođeni", govorio o teškom gubitku povjerenja. 

U međuvremenu je Brosius-Gersdorf povukla kandidaturu, ali spor će zasigurno obilježiti i razdoblje nakon ljetne stanke  jer SPD sad mora predložiti nekog drugog. Za sada je taj spor najveća mrlja na domaćoj političkoj pozornici nakon stotinu dana na vlade kancelara Merza.