Roditeljstvo se posljednjih godina značajno promijenilo. Nekada je bilo dovoljno osigurati djetetu osnovne uvjete, dobru školu i nekoliko izvanškolskih aktivnosti. Danas se roditelji sve više trude pružiti djeci najbolje od svega – od ranog razvoja i kvalitetne edukacije do vrhunskih hobija i luksuznih putovanja. No, dječja psihologinja Alexandra Anykina upozorava da pretjerana zaštita može djeci otežati suočavanje sa stvarnim životom.

Mnogi roditelji ulažu golemu energiju u odgoj, često zaboravljajući na vlastite potrebe i granice. Strah od toga da "ne budu dovoljno dobri roditelji" ili da "ne traumatiziraju dijete" može ih navesti na stvaranje potpuno zaštićenog okruženja.

Prezaštićeno dijete ne zna se nositi s problemima
"Roditelji koji djeci sve olakšavaju, kako bi ih zaštitili od tuge i razočaranja, nesvjesno im čine medvjeđu uslugu. Ako dijete izgubi hrčka, odmah mu kupuju novog kako ne bi osjetilo tugu. Ako poželi skupu igračku, roditelji će se odreći nečega kako bi mu je omogućili, jer oni sami to nisu imali u djetinjstvu. Ako dođe do problema na treningu, krivac je uvijek trener – nikada dijete. Ako dijete napravi scenu, dobit će sladoled umjesto ručka i tri sata crtića umjesto pola sata", objašnjava psihologinja.

Dijete koje odrasta u takvom okruženju stvara nerealnu sliku svijeta, u kojoj uvijek sve mora biti po njegovom. Ne razvija otpornost na neuspjehe, ne uči kako se nositi s problemima i ne zna prihvatiti odbijanje.

Autoritativan odgoj može biti jednako štetan
Nasuprot pretjerano zaštitničkom odgoju, nalazi se autoritativan, strogi odgoj, koji također može ostaviti trajne posljedice. Roditelji koji neprestano kritiziraju dijete, uspoređuju ga s drugima i postavljaju mu nedostižne ciljeve, mogu uzrokovati da dijete odrasta s osjećajem manje vrijednosti i stalnim strahom da neće ispuniti očekivanja.

"Rečenice poput 'možeš ti to bolje', 'opet si pogriješio', 'moraš se više truditi' – ako se koriste bez ravnoteže s podrškom i pohvalom, mogu natjerati dijete da misli da nikada neće biti dovoljno dobro. Takvo dijete će svoje snage ulagati u pokušaje da udovolji roditeljima, često nauštrb vlastitih želja i potreba", upozorava Anykina.

Djeca osjećaju emocionalno stanje svojih roditelja
Treći čest problem u roditeljstvu je skrivanje negativnih emocija. Roditelji često misle da štite dijete ako pred njim skrivaju stres, tugu ili probleme u braku. No, djeca su izuzetno osjetljiva i brzo primjećuju kada "nešto nije u redu".

"Iako se majka smiješi, a otac ponaša kao da je sve u redu, dijete osjeća napetost i postaje tjeskobno. Dugotrajno izlaganje takvom okruženju može utjecati na emocionalno stanje djeteta i povećati mu razinu stresa", napominje psihologinja.

Roditelji trebaju brinuti i o sebi, a ne samo o djeci
Kako bi djeca odrastala u emocionalno stabilnom okruženju, ključno je da roditelji brinu o vlastitom mentalnom zdravlju.

"Djeca trebaju smirene i sretne roditelje kako bi i sama bila sretna i stabilna. Zato je važno da majke i očevi ulažu vrijeme i resurse i u sebe, a ne samo u djecu. Kada roditelj pronađe ravnotežu između brige o djetetu i brige o sebi, stvara zdrav temelj za djetetov emocionalni razvoj", zaključuje Anykina, piše index.