Već sedam godina Zrinjski prolazi barem jednu europsku prepreku pa bi neuspjeh protiv slovenskog euro-debitanta Brava bio istinski šok. Plemići predvođeni Marijom Ivankovićem danas od 17 sati pokušat će izbjeći taj šok. 

U redu, Bravo je iz Mostara odnio zasluženu pobjedu. Minimalnu, ali zasluženu. I sada tu potvrdu, u uzvratu 2. kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu, treba potvrditi. Što neće biti lako – jer s druge će se strane ipak naći tim koji zna igrati na ispadanje, koji se sigurno nije predao. Jer nije Zrinjski najednom, preko noći, zaboravio igrati. Samo su se neke stvari nesretno poklopile i sada je u situaciji da se već na početku sezone mora spašavati, pokušati ostati na zadovoljavajućem kursu, ne dozvoliti da kampanja nakon samo 180 minuta ode u pogrešnom smjeru. 

Najprije se sjetimo Urartua

Bio je to vrlo, vrlo neuvjerljiv početak sezone. No nije da je se nešto slično nije dogodilo već dugo vremena. Film treba zavrtjeti samo unatrag do prošle sezone. Do onog škakljivog starta protiv Urartua. 
U Armeniji je Zrinjski slavio 1:0 i već je to bilo dovoljno da se armija navijača uvjeri – da je to to. Da je Zrinjski već prošao. Ali u uzvratu – ipak drama. Armenci su se pokazali kao vrlo nezgodni, posebno u nepredvidljivoj jedan na jedan igri pa su dvomeč ipak odveli u penale. U onaj najneizvjesniji mogući finiš. U kojem se naš prvak bolje snašao. I osigurao još najmanje šest europskih utakmica iz kojih je u konačnici izvukao i povijesni plasman u skupine Konferencijske lige. Mnogi su Urartu, čim je u Mostaru razbijen islandski Breidablik (6:2), zaboravili, ali sad je ta prigodna prilika da se prisjetimo koliko prvi mečevi sezone mogu biti škakljivi. 

I da, gostovanja su bolna točka

I ne, nije samo taj početak sezone detalj koji zabrinjava. Realno, Zrinjski na euro-gostovanjima i nije baš na nekoj zavidnoj razini. Možda se prošlosezonski nastup u skupini ne može svrstati među neke mjerodavne rezultate, ali svejedno Plemići sa strane nisu donijeli niti jedan bod. Izgubili su i kod Aston Ville i kod Legije i kod AZ-a. Negdje skuplje prodali kožu, kao u Birminghamu, ali negativan rezultat bio je konstanta. 
Generalno je Zrinjski kroz svoju 74 utakmice dugu europsku povijest djelovao puno bolje kod kuće, a sa strane tek sporadično donosio relevantne pobjede – kao onu iz 2010. iz Kazahstana, gdje je s 2:1 slavio protiv apsolutne nepoznanice, Tobola, kao trijumf kod Tirane (1:0) od prije dvije godine, kao što je bilo spomenuto slavlje u Armeniji. 

Atmosfera nije na vrhunskoj razini

Povijest i statistiku na stranu, bez ikakve dileme – trenutno je najvažniji energetski moment, atmosfera. A to su detalji koji trenutno nisu na vrhunskoj razini. Iz raznoraznih razloga. Jedan je, to je nesumnjivo, naprasiti razlaz sa šefom struke Željkom Petrovićem na dan početka priprema. U početku kritizirani Crnogorac s podebelim CV-om, prošlog se proljeća uvukao pod kožu svlačionice i tribina pa nije bilo jednostavno tek tako nastaviti bez njega. Bez obzira što je u svlačionicu uskočio Mario Ivanković, stalno prisutna klupska figura još od njegovih igračkih dana. Dio tribina i u njemu vidi problem, mada je veća krivica bačena na igrače koji su dovedeni kao pojačanja, odnosno na klupsku politiku pojačavanja imenima koja su najvećim dijelom – stigla nespremna. Sve to spojite i dobit ćete ne baš najsretniju sliku u koju se uklopila i ekipa koja je odradila onaj prvi dio s Bravom. 

Kako protiv brzine Slovenaca?

Negativnosti, da se primijetiti, dosad dominiraju. Ali nije da je baš sve crno. Barem ako na situaciju gledate iz perspektive da danas u Ljubljani to može izgledati opet onako loše kao u Mostaru. Jer gore od onoga teško da je moglo. Zrinjski u onoj prvoj utakmici nije imao garda, a posebno se to odnosilo na period nakon primljenog gola... koji je došao rano, u 16. minuti, kada je mrežu Marića zatresao Ivanšek. Plemići ne samo da su nakon tog perioda igrali na mahove, nego su djelovali poprilično ukočeno, prestrašeno – ponajviše zbog brzine rivala. Zbog tranzicije kojoj nije bilo protuotrova. I tu je Mario Ivanković morao najviše poraditi u pripremi uzvrata. 
A to će reći da je morao/trebao pronaći hitrosti, osmisliti bržu startnu postavu. Onu koja bi Bravo gurnula prema natrag, poljuljala. A u takvoj bi se mogao naći recimo - brzonogi Besart Abdurahimi. Igrač koji ima stav, dovoljno prgav, brz, probojan po krilu. Vezni red također bi se morao ubrzati… pa i na uštrb Igora Savića. Otraga? Pa možda i tamo trebalo odlučnosti, a to u Zrinjskom odmah asocira na jednog čovjeka – Slobodan Jakovljevića. 

Bravo više nema čime iznenaditi 

Slovenci s druge strane teško da mogu iznenaditi. Igrat će momčad Aleša Arnola opet na kontre i polukontre, s tim da ih kod kuće treba očekivati i hrabrije. Ofenzivnije u osnovnoj postavci. Ne nešto posebno umornije, bez obzira što su uoči Zrinjskog i između dva duela s Mostarcima igrali utakmice. 
I, ima li lijeka za njihovu mladost, poletnost? Da, sigurno. I Zrinjski ga ima, samo mora maksimizirati sve što mu se ukaže u Ljubljani, sve što mu se ponudi. Mora od prve minute krenuti hrabrije, energičnije, pametnije. 

- Ne slažem se da su ovi igrači 'stara garda', rekao je Ivanković između dva duela sa Slovencima pa podcrtao: Potrefila se jednostavno takva utakmica, ali imamo popravni. Nadam se da će u uzvratu sve biti drukčije, dužni smo sebi da se više damo, s više energije. Vjerujem da će sve biti puno bolje, da možemo proći.
Prođe li, Zrinjski će u idućoj rundi na lošijeg iz večerašnjeg (20 sati) uzvrata Panathinaikosa i Boteva (2:1 u prvoj, domaćoj utakmici za Grke). Ne prođe li, za razliku od prošlih sezona kada je na šampionskoj ruti imao UEFA-ine jokere – ide kući. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba