U petom mjesecu sve je izgledalo idealno. Izborena je Europa, možda i lakše nego što se očekivalo. Čekao se ždrijeb, pričalo se o ogromnom budžetu, novim igračima, pojačanjima, a onda se u samo nekoliko dana sve promijenilo.

Promjena koju je Velež prošao kroz 2024. godinu učinila nam se drastičnom, naglom. Barem je na površini tako izgledalo. Iako, realno, ako imate novce, rezultat, posložen igrački kadar, Upravu kluba, nekih krivih poteza, koraka unazad - ne bi trebalo biti. Međutim, ovo je BiH, nogometu BiH, sport u BiH. Stvari se lako mijenjaju, rekli bi smo preko noći. Tako je otprilike bilo i taboru Rođenih. 

Školski odrađeno proljeće

- Školski odrađena sezona. 

Napisali smo to u svibnju. Na kraju prošle sezone. Treći put u posljednje četiri sezone ekipa Veleža je izborila nastup u Europi. Gledajući iz tog kuta, moglo bi se već polako pričati o kontinuitetu. S tim da je Velež i pretprošle sezone bio do kraja u igri. Igrao je finale Kupa, borio se i kroz prvenstvo. Ukratko, Rođeni su posljednje četiri sezone stalno u gornjem domu, što je proljetos samo potvrđeno. 

- Ukupno je Velež tek šest puta poražen, Zrinjski je imao poraz manje, Borac tri. S tim da je ekipa kroz 33 kola primila 28 golova. U 15 utakmica mreža Rođenih ostala je netaknuta, što je podatak koji je defnitivno vrijedilo izdvojiti. Ukupno se samo četiri ekipe mogu pohvaliti činjenicom da su uspjele ove sezone savladati Rođene (Borac, Zrinjski, Sarajevo, Posušje)… 
Med i mlijeko – nije bilo nikakve naznake za ono što je uslijedilo. A jesenas je to bila sve samo ne mirna vožnja. 

Iznenadni odlazak Klafurića 

Na zakazanoj prozivci Dean Klafurić se nije pojavio – iznenada je digao sidro i polako se brod počeo ljuljati. Priprema bez šef struke, dolazak Damira Čanadija, debakl u Europi. Loš start u domaćem prvenstvu. Promjene u upravi kluba. Problemi su išli jedan za drugim. Još se jednom dokazalo da puno sporije ide uspon, da je pad daleko brži. Za samo mjesec dana Velež je došao u situaciju da čak strahuje za svoj status u sezoni kada Ligu napuštaju četiri kluba.

I tek danas se vidi koliko je Velež upravo u tom periodu izgubio. Jako puno. Sve ono što je prosuo, ispustio u tom periodu nije nadoknadio i teško će nadoknaditi do kraja sezone. Bez obzira na sav optimizam, želju, volju. Na primjeru Veleža se moglo vidjeti kako je u ovakvoj Ligi jako malo potrebno da uhvatite priključak za najboljima, da igrate Europu, baš kao što je dovoljno jako malo da sve to bude uništeno. 

Jesen završena – dva boda iznad opasne linije

Na kraju je Velež polusezonu zaključio na petom mjestu s 23 boda, čak 12 udaljen od četvrtog mjesta, ali sa samo dva boda prednosti u odnosu na devetu Slogu koja je prva ispod crte. Što praktički znači da Rođeni još uvijek nisu u mirnim vodama i da ih čeka dosta posla na proljeće. Irfan Buz koji je preuzeo ekipu u rujnu, kroz prvenstvo je ostvario isti broj pobjeda i poraza (4-4), dok je ekipa uz tri remija dodala i jedan trijumf u Kupu.

Zanimljiv je i podatak da je gledajući brojke Velež najgrublja ekipa prvenstva. Ukupno je igračima Veleža pokazano 45 žutih kartona, dva crvena, uz prosjek od 2.6 žutih kartona po meču - jedan solidan broj kartona igračima Veleža pokazan je zbog prigovora i razgovora s sucima. Koji su nekada bili proizvod opravdanih reakcija, ali isto tako i nepotrebne nervoze koja je sigurno dijelom bila rezultat turbulencija u pozadini. 

Okupljanje je zakazano za 7. siječnja, a opet će, kao i prošle, nakon uvodnog dijela u Mostaru pripreme preseliti u Tursku (19. 1. - 2. 2.) – nakon koje bi cilj morao biti jasno utvrđen - trebalo biti se učvrstiti u sredini tabele, stvoriti solidnu bodovnu prednost u odnosu na klubove koji se bore za ostanak, a onda probati eventualno nešto napraviti u Kupu. Neki veliki iskorak nije realno očekivati. Za takvo nešto, puno se stvari mora poklopiti.

F. I.