Njemački list Berliner Zeitung objavio je analizu Erdina Kadunića. „Dodik i Čović nisu rivali, već partneri u blokadi reformi i jačanju ruskog utjecaja u BiH, uz spor oko Južne plinske interkonekcije,“ piše Deutsche Welle.

Na početku teksta autor piše da „BiH već godinama predstavlja geopolitički prostor u kojem vladaju napetosti, gdje se isprepliću interesi zapadnih aktera i Rusije“. Ističe da je „međunarodna pozornost uglavnom usmjerena na otvoreno proruski kurs Milorada Dodika (SNSD), (…) dok jedan drugi ključni akter često ostaje u sjeni: Dragan Čović, predsjednik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH)“.

Kadunić u analizi napominje da „upravo aktualna rasprava o energetskoj budućnosti zemlje pokazuje da Čović, kao i dalje vrlo utjecajni Dodik, nisu toliko protivnici koliko komplementarni partneri u zajedničkom političkom aranžmanu“.

On tako navodi primjer nedavnog gostovanja ruskog veleposlanika u BiH Igora Kalabuhova na RTV Herceg-Bosna (koja je pod političkim utjecajem HDZ-a BiH), gdje je, kako ističe, „dobio prostor da upozori Bosnu i Hercegovinu na energetsko približavanje Zapadu“.

„Kalabuhov je pozvao vlasti u BiH da se ‘odupru pritisku iz Washingtona’ i da nastave oslanjanje na ruski plin – iako je Rusija pod snažnim sankcijama EU-a, a Bosna je trenutačno potpuno ovisna o jednoj jedinoj plinskoj trasi koja ide preko Srbije. To što javni medij prenosi ove izjave bez komentara nije novinarski propust, nego izraz političke kontrole“, navodi se u analizi.

Energetska ovisnost kao geopolitička poluga
Autor podsjeća da BiH još od osamdesetih godina plin dobavlja isključivo iz Rusije – što je ovisnost koju Zapad smatra sigurnosnim rizikom. „Zato SAD već godinama guraju izgradnju Južne interkonekcije, koja bi Bosnu povezala s hrvatskom plinskom mrežom i LNG terminalom na Krku. Projekt bi prvi put omogućio diverzifikaciju opskrbe energijom.“

U tekstu se ističe da „upravo tu HDZ BiH pruža otpor, formalno ističući sumnje u upravljanje državnim poduzećem BH-Gas ili navodne utjecaje Turske i Irana. Međutim, promatrači u Sarajevu to vide kao izgovor za namjerno odugovlačenje procesa – a to odugovlačenje objektivno ide u korist ruskim interesima, što se ne može osporiti“.

Otvoreno priznanje partnerstva
Kadunić piše da „Čovićeva politika nije izoliran potez, nego dio usklađenog djelovanja s Dodikom, što pokazuju i izjave nakon sastanka u Banjoj Luci u listopadu 2025., kada su obje strane potvrdile ‘dobru suradnju’. Nije tajna da upravo ove dvije stranke blokiraju ključne zakonske pakete potrebne za nastavak procesa europskih integracija.“

SNSD i HDZ BiH bili su do početka godine dio državne koalicije, koja se raspala nakon što je „Trojka prekinula suradnju zbog neustavnih zakona SNSD-a“. Dok je Trojka s oporbom u RS-u pokušavala formirati novu većinu, HDZ BiH ostao je pasivan. Čović je u srpnju izjavio da „nema mogućnosti za političke promjene na državnoj razini“, što u Sarajevu nije shvaćeno kao trezvena analiza, već kao signal da se blokada nastavlja.

Politolog Kadunić u Berliner Zeitungu piše da „Dodik djeluje otvoreno konfrontativno, veže Republiku Srpsku uz Moskvu, dok Čović nastupa umjerenije, koristeći institucionalno pravo veta i medijsku kontrolu. Jedan djeluje glasno, drugi tiho – ali cilj je isti: politička paraliza.

Ova podjela uloga traje godinama. Još 2017. Rusija je podržala narativ o ‘hrvatskom pitanju’, što je učvrstilo paralelne političke linije između Zagreba, Beograda, Mostara i Banje Luke, dok se Sarajevo sve više prikazuje kao ‘nepouzdan’ akter ili čak ‘antieuropski’“.

Test za Zapad
„Rasprava o Južnoj plinskoj interkonekciji daleko je više od energetskog spora. Ona je test zapadnog utjecaja na Balkanu. Ključno pitanje nije pokušava li Rusija destabilizirati Bosnu i Hercegovinu – to je odavno jasno. Ključno je kako Washington i Bruxelles postupaju prema akterima koji tu strategiju omogućuju iznutra.

Ako se dodatno učvrsti dojam da Čović i HDZ BiH sustavno djeluju u korist ruskih interesa, neminovno se postavlja pitanje političkih posljedica. SAD su već uvele ciljane sankcije drugim akterima. Hoće li Čović ubuduće biti viđen kao sigurnosni rizik, ovisit će prije svega o daljnjem razvoju energetske priče.

Iza tehničkih argumenata i etnopolitičke retorike krije se suštinski geopolitički sukob. Čović se predstavlja kao umjeren političar, ali sve više djeluje kao tihi saveznik sustava koji blokira reforme i otvara prostor ruskom utjecaju. Zajedno s Dodikom čini okosnicu politike blokade koja slabi bosansku državu i potkopava njezinu europsku perspektivu.

Za Njemačku i Europsku uniju, koje stabilnost na Zapadnom Balkanu odavno vide kao vlastito sigurnosno pitanje, to je „neugodna, ali nužna spoznaja“, zaključuje Kadunić u listu Berliner Zeitung.