Poglavar ruske pravoslavne crkve Kiril je blagoslovio agresiju na Ukrajinu, Srbi u opasnu avanturu uvlače Portfirija!

Prije nekoliko godina je ruski vjerski poglavar Kiril, navodno i   nekadašnji špijun KGB-a pod kodnim nazivom “Mihajlov”, blagoslovio i podupro strašnu rusku agresiju na pravoslavnu braću u Ukrajini i od tada u napadnutoj Ukrajini krv teče potocima i ne nazire se kada će Vladimir Putin prestati ubijati Ukrajince, ali i svoje ljude. 

Sindrom bolesnog Putina godinama već visi i nad rovitim jugoistokom Europe i prijeti da i na ovim ranjivim prostorima isprovocira jeziva stradanja. Agresija Rusije i svojevrsna nemoć Zapada osokolili su Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, dvojicu okorjelih rusofila, Putinovih sljedbenika i srpskih nacionalista. 

Vode ih dva vrlo opasna, ali objektivno, bez rata, teško ostvariva  cilja. Povratak izgubljenog Kosova u krilo matice Srbije, te odcjepljenje Republike Srpske i pripajanje Srbiji. 

Opasna avantura

Za sada i Vučić i Dodik demantiraju takve zle slutnje i drže se u ravni “ugroženosti” Srba na Kosovu, BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori.  Upravo su zbog toga uz svjedočenje poglavara srpske pravoslavne  crkve Portfirija, dogovorili i objavili održavanje tzv. Vaskršnjeg okupljanja srpskih čelnika iz regije i usvajanje deklaracije o položaju i  zaštiti Srba na našim prostorima. 

Vučić i Dodik, naravno nisu govorili o modalitetima ostvarivanja ravnopravnosti svih Srba, ali njihovo okupljanje zbog krvavih iskustava iz prošlosti uvijek mora zabrinjavati.  

Tim prije što je ovoga puta u opasnu avanturu Aleksandar Vučić uvukao i poglavara Srpske pravoslavne crkve. 

-Patrijarha srpskog gospodina Porfirija upoznali smo s težinom političke situacije u kojoj se nalazi cjelokupan srpski narod i od Njegove svetosti zatražili blagoslov i podršku Srpske pravoslavne crkve. O svim drugim detaljima u narednom periodu obavijestit ćemo javnost, pojasnio je  Vučić.

Što poglavar blagoslovi vjernici uglavnom slijepo slijede. 

Uznemirujuće

Uznemirujuće su uloge brojnih srpskih sveštenika u predvečerje ali i u tijeku zadnjeg surovoga rata na ovim prostorima. 

Sarajevskim javnim prostorom danima se širi paranoja o svesrpskom  okupljanju, ali i pitanje imaju li Bošnjaci spreman politički i svaki drugi odgovor na Vučićeve i Dodikove velikosrspke opservacije.  Naravno, da nemaju, ali u nedostatku osobnih promišljanja i redoslijeda mogućih poteza bošnjački nacionalisti iz “duboke države” koju nadzire SDA Bakira Izetbegovića, su fekalije bacili na najvećeg aduta u obrani države i nacije, prijateljsku Ameriku.                        

-Sjedinjene Američke Države su u proteklih godina uradile sve u svojoj moći da ojačaju Srbiju a oslabe upravo one njene susjede na čije teritorije, stanovništvo i resurse Srbija pretendira. Ne samo da su američki izaslanici i ambasadori inaugurirali Aleksandra Vučića u regionalnog hegemona i satrapa, lidera nekog “Otvorenog Balkana”, a što je ništa drugo već drugo ime za Veliku Srbiju, već je američka politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu proteklih godina doslovno osakatila one snage koje stoje na putu srbijanskog hegemonizma. Konkretno, u slučaju Bosne i Hercegovine, američka politika je na bošnjačku političku scenu iz Crne Gore uvezla fenomen “dritanizma” u cilju rušenja najveće bošnjačke stranke, jedine političke opcije koja bi zaista mogla i htjela organizirati i voditi obranu cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Istovremeno, ne samo da su na vlast dovedene marionete i kapitulanti već je ohrabrivano njihovo formiranje vlasti s Miloradom Dodikom, okomio se na Washungton jedan sarajevski medij. 

Zbog Bakira Izetbegovića u zadnje vrijeme Amerika nema dobre odnose sa SDA, najjačom bošnjačkom strankom. Ali najmoćnija svjetska sila je još uvijek najčvršći jamac opstanka bošnjačke “jedine domovine”.  

Nije to niti Turska niti cinične islamske zemlje bliskog istoka. Jedini  učinkoviti, ne samo bošnjački, odgovor velikosrpskim pretenzijama i  ruskom uplitanju je jačanje zdravih i poštenih odnosa sa Zapadom,   ali i prijateljskim susjednim odnosima. Ali, dok se bošnjačke političke  elite iscrpljuju oko dvojbe da li ići u pravcu Istoka ili Zapada, odgovor na projekcije Vučića i Dodika je unaprijed osakaćen.  J. S.