Iluzorno je očekivati da će arogantni Dragan Čović pristati na dijalog s novim predsjednikom HNV-a, jer on tu ’sarajevsku’ nevladinu organizaciju nikada nije legitimizrao, međutim Deklaracija HNV-a je u najvećem dijelu kompatibilna s razmišljanjem Zapada i ohrabrujuća za prekrižene Hrvate u RS-u.

Hrvatski narodni Sabor je u subotu na kontituirajućoj sjednici usvojio još jednu u nizu Deklaracija o položaju hrvatskog naroda i budućem ustrojstvu BiH.

U ’mozgu’ toga pravno neobvezujućeg papira nema nikakvog spektakularno novog promišljanja. Uostalom, ta je deklaracija praktično nametnuta iz ureda i glave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je dokument pustio u javnost preko lojalnih medija nekoliko dana prije okupljanja zastupnika u Mostaru.

I to govori o ozbiljnosti takvih Deklaracija i demokratičnosti jer se uopće nije dopustila konstruktivna rasprava o ’kopiji’ svih silnih ranijih deklaracija koje su redovito završavale negdje u smeću i nisu nikoga posebno tangirale.

U koliziiji sa stajalištima Amerike i Europe

Međutim, za najnoviju Čovićevu političku bravuru mora se prijetiti da je vrlo nesmotrena i nepotrebna i da je apsolutno i zabrinjavajuće u koliziji sa zadnjim stajalištima međunarodne zajednice, poglavito Amerike i Europe oko pospremanja odnosa u BiH i njezine transformacije iz Daytonke u Briselsku fazu.

Inzistiranje na zasebnoj administrativno-teritorijalnoj pa dakle i izbornoj jedinici je neshvatljiv i dosta imbecilan politički potez tim prije što je i sam Dragan Čović euforično ustvrdio kako se inicijativa američkog Glavnog tajnika o nužnosti ograničenih ustavnih promjena i izmjena izbornog zakona ’savršeno’ poklapa s vizijama i projekcijama HDZ-a BiH.

Nova nepotrebna deklaracija HNS-a apsolutno ne doprinosi relaksiranju ozračja za ključne pregovore i procese koji nepobitno slijede, pa makar se radilo o političkom manevru i zauzimanju maksimalističkih pozicija.

I opet, naravno, niti jednom riječju nije spomenuto nestajanje jednog, hrvatskog, naroda u RS-u.

Bačena rukavica Čoviću

Prije nekoliko dana, 29. svibnja, Hrvati su na znanje i raspravu dobili još jednu Deklaraciju i to od ’zaboravljenog’ Hrvatskog narodnog vijeća. Istina, taj također pravno ništavni papir, još nije potpisao novi čelnik HNV-a Stipe Prlić, jer je ostavljen prostor za dograđivanje, međutim Deklaracija se doima vrlo zanimljivom iz nekoliko bitnih segmenata.

Kao prvo, totalno je oprečna Deklaracijama HNS-a i HDZ-a BiH. Naime, HNV zagovara kantonizaciju cijele države BiH, dakle stvaranje jednog kantona od RS-a sa znatno reduciranim ustavnim nadležnostima i manjim prostorom, te jednu izbornu jedinicu.

Stipe Prlić baca rukavicu Draganu Čoviću, domaćoj hrvatskoj inteligenciji, katoličkoj crkvi te domaćoj i iznozemnoj javnosti. Prlić ima ogromni prostor da oživi intelektualnog političkog mrtvaca iako se radi o nevladnoj organizaciji, na temeljima velike i važne povijesne uloge HNV-a, naročito na kreiranju Vašingtonskoga sporazuma, ali i brige za sve Hrvate u svakome dijelu BiH.

Iluzorno je očekivati da će Dragan Čović pristati na dijalog s novim predsjednikom HNV-a, jer on tu ’sarajevsku’ nevladinu organizaciju nikada nije legitimizirao. Međutim, Deklaracija HNV-a je u najvećem dijelu kompatibilna s razmišljanjem Zapada i ohrabrujuća za prekrižene Hrvate u RS-u.

Što zagovara HNV?

De facto, Hrvati sada imaju aktualne dvije Deklaracije, dva koncepta, između kojih je, nažalost, sjeme razdora RS i subraća u manjem entitetu.

Podsjećamo, HNV BiH odbacuje ”svaki oblik podjele države BiH, bilo da se javlja kao entitetski separatizam”, što neprestano zagovara Milorad Dodik uime SNSD-a, ”bilo kao zahtjev za trećim entitetom ili etničkom izbornom jedinicom”, što zagovara Dragan Čović uime HDZ-a BiH, bilo kao pokušaj ”nacionalističke centralizacije”, odnosno ”unitarizacije vlasti, bez obzira na kojoj se državnoj razini javlja”, a što u praksi promoviraju Bakir Izetbegović uime SDA kao i bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

HNV BiH polazi od toga da unitarizacija vlasti ”guši demokraciju i dovodi do neravnopravnosti naroda” i da se njome ”bitno narušava demokratski princip i ideal demokratski uređenog društva: SLOBODAN GRAĐANIN U SLOBODNOM DRUŠTVU!”

Kako raščlanjuje nekadašnji Glavni tajnik HDZ-a BiH dr. Ivan Markešić druga važna poruka jest vizionarska, ideal-tipska, gotovo pa u sadašnjim okolnostima neostvariva.

Naime, HNV BiH u prijedlogu Deklaracije navodi da bi trebalo izvršiti federalizaciju cijele države Bosne i Hercegovine ”na njezinom cijelom prostoru i u međunarodno priznatim granicama jer na taj način se neutraliziraju entitetski separatizmi, državu BiH čini funkcionalnom, racionalnom i demokratskom”.

Presudni dokument koji je sačuvao BiH

Nije zgorega prisjetiti se i ukazati kako je i deklaracija HNV-a iz ratne 1994. godine bila možda i presudni dokument na temelju kojega je sačuvana Bosna i Hercegovina kao međunarodno priznata, teritorijalno cjelovita, suverena i neovisna država.

I to tako što je mjesec i pol dana nakon održavanja sabora potpisan Washingtonski sporazum (18. ožujka 1994.) kojim je zaustavljen hrvatsko-bošnjački ratni sukob da bi dvanaest dana kasnije, 30. ožujka 1994., ustanovljena hrvatsko-bošnjačka federacija, nazvana Federacija BiH.

Kantonalna podjela Federacije BiH trebala je biti primjer za daljnju federalizaciju teritorija koji se zvao Republika Srpska čime bi cijela Bosna i Hercegovina bila kantonalno uređena.

Stipe Prlić I Dragan Čović godiama nisu u dobrim osobnim odnosima. Mudrim i inteligentnim političarima, vođama i voditeljima nevladinih organizacija, a Prlić i Čović to jesu, ne bi smio biti problem sjesti i makar porazgovarati o krucijalnim nacionalnim interesima. Objektivno, na to nadmeni Čović neće pristati, ali to je onda još i veći vjetar u leđa za Stipu Prlića za prodor i jačanje HNV-a. J. S.