Viktor Herceg, mladić kojega sljepoća nije spriječila u ostvarivanju brojnih životnih ciljeva, bio je gost nove emisije portala Borak.tv. 

Tijekom razgovora Viktor je otvoreno podijelio svoju životnu priču, prisjećajući se djetinjstva i školovanja te izazova s kojima se suočavao. Unatoč poteškoćama, naglasio je da ga prepreke nisu obeshrabrile, nego su ga dodatno motivirale da radi na sebi i razvija svoje talente.

Drugačiji put, ali ne manje vrijedan 

-Moje djetinjstvo započelo je prilično teško. Već s godinu i pol suočio sam se s leukemijom, a s četiri godine dobio sam upalu mozga, nakon čega su mi odumrli očni živci i izgubio sam vid. Početak školovanja nije bio lagan, ali sam tada stekao prijatelje koji su mi puno pomogli. Najljepši dio mog puta bili su upravo ljudi – prijateljstva, podrška i osjećaj da nisam sam. Najteže je bilo prihvatiti da će moj put biti drugačiji, ali drugačije ne znači manje vrijedno, kazao je Viktor. 

Posebno mjesto u njegovu životu zauzima pisanje poezije, kroz koju izražava emocije i promišljanja o svijetu. Osim umjetničkog izražavanja, Viktor je govorio i o velikoj životnoj promjeni – okretanju zdravijem načinu života. Upravo taj zaokret doveo ga je do treninga, gdje je pronašao novu snagu, disciplinu i samopouzdanje.

-Dobio sam poziv od Viktorova oca koji mi je objasnio njegovu situaciju, no pravi trenutak odluke dogodio se kada je rekao da je Viktor maturant i da želi proslaviti maturu te zaplesati sa svojim prijateljima. Tada sam bez razmišljanja prihvatio trenirati Viktora. U početku je bilo i straha, ali prvo upoznavanje prošlo je odlično, a kroz cijeli proces naučio sam mnogo i o sebi. Prvi treninzi bili su izazovni, a uz savjete mentora krenuli smo od osnova, na parteru. Vjerovao sam u sebe, ali još više u Viktora. Svaki trening bilježio sam i razmišljao kako možemo napredovati. On je dečko s nevjerojatnom voljom za život. Ako anđeli postoje, onda je on dokaz da postoje među nama. Bila je to lijepa i posebna priča, i za mene i za njega, istaknuo je njegov trener Marin Pavlović. 

Podrška obitelji i prijatelja 

Viktor je naglasio i koliko je podrška obitelji i prijatelja bila ključna u njegovom životu. 

-Podrška obitelji bila je temelj svega – od najtežih trenutaka u djetinjstvu do kasnijih izazova. Oni su bili moja najveća snaga i oslonac. Veliku ulogu imali su i prijatelji, posebno Antonio Vizentaner, koji mi je pomagao pri ponavljanju gradiva prije ispita, kao i u svim drugim školskim obvezama. Svi moji prijatelji prihvatili su me onakvog kakav jesam i uz njih sam se uvijek osjećao ravnopravno, naglasio je Viktor, koji je itekako ponosan na priznanje koje mu je dodijeljeno kao učeniku generacije Srednje strukovne škole Ruđera Boškovića u Ljubuškom. 

-Ono što je Viktor napravio zaista je nadrealno. Iz treninga u trening osjećao sam se sve mentalno snažnije. Svaki put kada bi došao na trening, prostor u kojem smo trenirali kao da bi dodatno oživio – sve je dobivalo novu energiju, dodao je, pak, trener Pavlović. 

Viktor je ovom prigodom uputio i poruku svima onima koji se suočavaju s brojnim preprekama i izazovima.

-Vjerujte u sebe i budite uporni jer uz volju i želju moguće je ostvariti svaki cilj – čak i one snove koji se na prvi pogled čine najvećima i najnedostižnijima, poručio je ovaj hrabri mladić iz Ljubuškog. 

Ova priča snažan je podsjetnik da granice često postoje samo u našim mislima. Viktorov primjer pokazuje da, uz vjeru u sebe i podršku okoline, svatko može pronaći vlastiti put prema uspjehu i ispunjenju.