Majka Alemke Markotić cijepila se preko reda, od viška cjepiva. Rektor Damir Boras i njegova supruga cijepili su se preko reda, također od viška cjepiva. Šef Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović cijepio se preko reda i uopće nije upisan u registar. Dopredsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Zoran Gobac cijepio se preko reda, naravno, zbog viška cjepiva. Navodno je to učinio i Stipo Gabrić Jambo.

Teško je ostati miran i ne baciti stolicu u televiziju, ili ne razbiti mobitel od zid, ili ne poklopiti laptop i onda ga zavitlati preko balkona kad vidite ovakve vijesti. 

Već gotovo godinu dana grčimo se u okovima 'novog normalnog', u kojemu se od nas očekuje da živimo obzirno, tolerantno i solidarno, sve kako bismo jednog dana prebrodili ovaj izvanredni, mučni kaos. Već gotovo godinu dana ona grupica ljudi u kožnim stolicama propovijeda s mikrofona oprez, razboritost, strpljenje i, ponavljam, solidarnost. 

I onda, nakon gotovo godinu dana obzira, tolerancije, solidarnosti, opreza, razboritosti i strpljenja napokon dočekujemo to famozno, dugo najavljivano cjepivo. Kao manu s neba. Kao deus ex machinu koja bi nas trebala vratiti u staro normalno i učiniti da se zadnja godina dana nikad nije dogodila. Interventna policija pratila je kovčege s ampulama oružja protiv Covida. Krunoslav Capak se zamalo upiškio od sreće kad je dočekao onaj kamion. Uz sve sumnje, nekako se činilo da se stvari pomiču naprijed. Računali smo, ajde, valjda će se sad situacija poboljšati. Postoji mogućnost za rješenjem. Možda se više nećemo morati zaključavati. Možda ljudi neće umirati na intenzivnim odjelima. Možda dobijemo svoj stari život natrag. 

I onda je krenulo. Cijepe se ministri, kao primjer drugima. Cijepe se starci u domovima, kao najugroženija skupina. Cijepe se i zdravstveni djelatnici, kao prvi na liniji u borbi s najugroženijim skupinama. Neka, zaslužili su. Ako smo mogli čekati dosad, što znači još nekoliko dana ili mjeseci? Obzir, tolerancija, solidarnost, oprez, razboritost i strpljenje. 

Ali  što se onda događa? Saznajemo da se povlaštena kasta, zajedno sa svojim obiteljskim stablom, progurala mimo reda, sve se laktareći i gazeći po nogama, kako bi zavrnula svoje rukave i nauštrb drugih primila kartu za staro normalno. I onda, kad se sramota otkrila, pravdaju se, kao jedan: Ostalo je viška cjepiva.

Kakav višak cjepiva?

Ali što uopće znači da je bilo viška cjepiva? Kako je uopće ostalo viška? Zašto taj višak ne ide u neki drugi grad, županiju, bolnicu ili starački dom? Zašto se javno ne objavi da ima viška? I ako se višak cjepiva zbilja mora iskoristiti u roku od nekoliko sati, kako se baš nekakav Boras ili Burilović ili Markotićkina mater uspiju uopće dokopati tog viška? Jesu li se oni raspitivali o višku ili im je javljeno da ima viška? Kako, dovraga, cjepivo koje je cijeli svijet napeto čekao i koje je naoružana policija pratila po Hrvatskoj postane višak?

Jeste li vi normalni? Jeste li uopće na trenutak promislili koliko imbecilno zvuči takvo opravdanje? Je li vam jasno koliko kretenski zvuči sintagma 'višak cjepiva' do kojeg ste došli preko reda, dok se ostatak zemlje vrti u pandemijskom krugu bez konkretnog rješenja? Je li razumijete koliko je suluda i ponižavajuća činjenica da se privilegirana grupa ljudi cijepi preko reda? I da se još pravda suludom i ponižavajućom izlikom o 'višku cjepiva'? 

Pitam gluposti. Naravno da ne razumijete. Za takvo nešto bi trebalo imati trunku karaktera i obraza. 

Izvor: 24sata.hr