Srpska politika vuče BiH u kaos, bošnjačka piše priopćenja, hrvatska šuti
Piše: Dragan Bradvica
Velika politička kriza koja posljednjih mjeseci vlada u Bosni i Hercegovine ne da se neće zaustaviti nego ide potpunoj eskalaciji i potpunom kaosu.
Vladajuća koalicija na razini Republike Srpske, uz neke pojedince koji ipak upozoravaju na pogubnost onoga što planiraju, ne odustaje od namjere da povuče ranije dane suglasnosti da se određene nadležnosti povuku s državne razine.
Međutim, to želi raditi jednostrano i bez suglasnosti Parlamentarne skupštine BiH u kojoj su pak svojevremeno digli ruke za prijenos nadležnosti. Iako lideru SNSD-a Miloradu Dodiku ne treba vjerovati na riječ (već godinama ima slične inicijative i prijetnje ali se svaki put povuče), situacija je svakako zabrinjavajuća. Bošnjačka i tzv. građanska opcija u BiH za sada gotovo i nema nikakav odgovor nego tek pišu priopćenja, izražavaju zabrinutost uz otrcane floskule kako će oni braniti ovu državu od svih unutarnjih i vanjskih neprijatelja.
Službena hrvatska politika u BiH pak od početka ove krize šuti kao da se to njih ne tiče. Svi oni na ovaj način, što izravno, što neizravno, sami pozivaju međunarodni faktor da riješi i ovu situaciju i pokazuju kako su u političkom smislu 'mala djeca' koja čekaju 'staratelja' da dovede stvari u red.
Politika bez sadržaja
Nije nikakva tajna način na koji djeluje Dodik. Podizanje tenzija do usijanja, prijetnje svim i svačim, a kada dobije određene ustupke od međunarodnog faktora, aterira i povuče se kao da ništa ranije nije obećavao.
Jasno je kako na taj način i sam priznaje da i on itekako priznaje taj faktor i utjecaj u BiH te za sebe i svoju stranku uvijek želi izvući maksimum. Prijetnje su tu, ali nikada do sada nije prelazio crvenu liniju. Ovaj put, imajući u vidu i globalna kretanja, Dodik se čini odlučan ići korak dalje, ali ipak je teško očekivati da će krenuti u otvoreni sukob s zapadnim silama.
Kada je pak u pitanju oporba iz RS-a, oni se u ovoj situaciji čine kao najrazumniji dio svih politika u BiH. Godinama se nisu mogli izvući iz Dodikovog zagrljaja, ali sada više nego jasno upozoravaju na kriminal i korupciju, na pogubnost Dodikovih najava, ne skrivaju ni svoje želje u BiH ali i uvažavaju realnost.
Stranke koje su u vlasti iz bošnjačkog i tzv. građanskog spektra i dalje su u nekom svom svijetu, brinući se tek sa sebe i svoje položaje. Država i njena opstojnost im je uvijek u ustima, ali djela uvijek izostaju.
Dok SDA (a sada s njima i DF) igraju igrice s Dodikom u kojoj svi gledaju da izađu što manje okrznuti, da eliminiraju oporbu i budu vlast i nakon sljedećih izbora, država, sva tri konstitutivna naroda i svi žitelji sve više tonu u apatiju. Uz to, itekako su nesvjesni da se i svijet umnogome promijenio posljednjih petnaestak godina, dok su oni ostali zarobljeni tamo gdje su bili i prije 25 godina.
A i oporba u tom političkom spektru se pak zavukla u svoj mikrosvijet u kojem je vlast, a na sve velike teme ima isti odgovor – priopćenja, isprazne fraze, izražavanje zabrinutosti… Dakle, niti 'D' do državnosti. A nije ni čudo jer su i oni navikli da sva krupna pitanja ovdje rješava međunarodni faktor, a oni će se baviti dnevnopolitičkim peripetijama.
Opet se nema čime pohvaliti niti hrvatska politika, koja nastavlja sve po starom – šuti i sve guraj pod tepih. Bilo kakva politička kriza, vladavina prava, korupcija, nepotizam, urušavanje pravosuđa, velikih poduzeća od službene hrvatske politike iz BiH ili su dobili gromoglasnu šutnju ili su se trudili sve zataškavati i gurati pod tepih.
Nažalost, u dobroj mjeri se Hrvati u BiH danas nalaze u situaciju u kojoj se nalaze zbog ovakvih politika bez ikakvog sadržaja, izostanku vizija i jasnih strategija djelovanja… A na taj način majorizacija Hrvata, ali i sveukupno propadanje ove zemlje se neće riješiti. Ne možete sjediti na klupi ili čak u nekim trenucima i na tribinama, a očekivati da ćete biti igrač utakmice.
Impotentna politika
Nesporno je kako dobar dio odgovornosti za današnju sliku BiH ima i međunarodna zajednica. Dio koji bi želio rješavati stvari ima u svom dvorištu mnogo važnijih problema pa se BiH bavi na četvrtoj ili petoj razini odlučivanja, dio njih stanje u ovoj zemlji i ne zanima, a dijelu odgovara održavanje status quo kako bi im situacija ovdje poslužila u nekim drugim stvarima.
Niz je i poteza koji su vučeni možda i s najboljom namjerom ali su se u praksi pokazali kako katastrofalni, naročito za Hrvate u BiH. Međutim, kada i u današnjoj bh. politici sa sve četiri strane – bošnjačkoj, hrvatskoj, srpskoj, 'građanskoj' – vidite potpunu impotentnost i izostanak bilo kakvog sadržaja onda je jasno kako one samo očekuju da međunarodni faktor i dalje rješava najkrupnija pitanja u zemlji, a oni će se pak baviti proračunima, natječajima, uhljebljivanjima…
Probleme se zakuhati, onda ostaviti drugima da ih rješavaju dok se oni bave samo onima što njima i njima bliskim ljudima donosi lukrativnu korist. Naravno, i tu glavnu ulogu igra međunarodna zajednica jer ovdašnje političke (kvazi)elite uvijek i iznova 'filuje' milijardama i milijardama maraka donacija, grantova, kredita, drugih vidova pomoći. Istini za volju, taj novac jeste namijenjen za prave stvari – infrastruktura, obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje… - ali svi oni koji su i na dan bili u ovoj zemlji znaju gdje dobar dio tog novca u realnosti završi.
A da paradoks budu potpun, onda će isti ti ljudi 'osuti drvlje i kamenje' na istu tu međunarodnu zajednicu i optuživati ju za sve i svašta, a sebe predstavljati kao jedine, prave i iskrene zaštitnike svojih naroda. Nažalost, ovakva 'politika' u BiH i dalje itekako prolazi pa onda neka nikoga ne čudi što sve u BiH propada osim političara i političkih kapitalista.