Predsjednica Odbora za obranu u Bundestagu Marie-Agnes Strack-Zimmermann (FDP- Freie Demokratische Partei - Slobodna demokratska stranka) za Deutsche Welle (DW) je govorila o mogućoj blokadi ulaska Finske i Švedske u NATO te kakav je stav njemačke vlade o proširenju Schengena i ulasku Hrvatske.

Međutim, ona se posebno osvrnula i na uvjetovanje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića ulasku ove dvije zemlje u Sjevernoatlantski savez donošenjem reformiranog izbornog zakona u BiH, ali i porukama turskog predsjednika Erdogana te zašto se Njemačkoj žuri ratificirati njihovo članstvo i to u rekordnom roku.

'Svatko pokušava kuhati svoju juhicu'

-Mi smo iznimno sretni zbog toga. Radi se o povijesnom trenutku. Finska je nakon Drugog svjetskog rata, takoreći pod pritiskom postala neutralna zemlja, Šveđani su neutralni već 200 godina. Obje zemlje su se desetljećima trudile očuvati tu neutralnost. Ali u kontekstu ruske agresije Finci su opravdano jako zabrinuti, zajednička granica s Rusijom je duga 1350 kilometara. To je ono što zabrinjava Fince. Ali i Šveđane, oni promatraju ruske aktivnosti na Baltiku. Dakle, povijesni trenutak u kojem dvije neutralne države kažu da žele u NATO. Ja za Njemačku mogu samo kazati da te partnere u NATO prihvaćamo s oduševljenjem. A savezni kancelar nam je obećao da ćemo u parlamentu što je brže moguće ratificirati ugovor, te tako prednjačiti kao dobar uzor drugima. Jer i ostalih 29 članica mora kazati 'da', kazala je Strack-Zimmermann za DW.

Međutim, među njima ima i onih kojima se baš i ne žuri. Tako ova FDP-ova zastupnica u Bundestagu, na novinarsku konstataciju da turski predsjednik Erdogan sa skepsom govori o mogućem ulasku Finske i Švedske u NATO kao i da se njegove izjave može shvatiti i kao najavu moguće blokade zbog bilateralnih tenzija između Ankare i Atene, dok i hrvatski predsjednik Milanović kaže da bi Zagreb trebao blokirati Skandinavce sve dok se ne promijeni izborni zakon u BiH, kaže kako se radi o "apsurdnom povezivanju".

-Mislim da se tu radi o političarima koji žele iskoristiti ovu situaciju, dakle rat u Ukrajini i članstvo u NATO-dviju skandinavskih zemalja, kako bi se izborili za one stvari za koje misle da one do sada nisu realizirane. Takvo povezivanje je zapravo apsurdno. To znači da ćemo morati sjesti za stol. Ne želim unositi žestinu u tu diskusiju, naš cilj je da sve zemlje pristanu, da Švedska i Finska postanu naši partneri. A onda se mora i detaljno pogledati gdje stvari zapinju, smatra Strack-Zimmermann.

Ipak, novinar DW-a je inzistirao na pojašnjenju konkretnog primjera i zahtjeva hrvatskog predsjednika Milanovića koji nije usamljen jer i njemačka vlada 'de facto' podržava reformu izbornog zakona u BiH.

Stoga je novinarsko pitanje glasilo: "Ako vas dobro shvaćam, vi, zapravo, nemate ništa protiv toga da se hrvatski predsjednik zalaže za promjene izborne procedure ako to smatra potrebnim, a očito smatra, i to ne samo on. Ali se odlučno protivite povezivanju takvih stvari s nekim drugim pitanjima, u ovom slučaju je to budućnost skandinavskih zemalja u NATO-u?".

Njen odgovor je bio: "To je nažalost tako kada se dogodi neka kriza, neka ozbiljna kriza. A ovaj je rat stravičan. U takvim situacijama se oslobađaju brojne centrifugalne sile. Vi ste naveli nekoliko primjera u kojima određeni akteri pokušavaju jahati na tom valu. Ali i unutar nekih država itekako postoje konflikti koji su do sada mirovali. Tu svatko želi progurati svoj interes, kod nas se kaže 'svatko pokušava kuhati svoju juhicu'. I baš zato je važno pratiti što se događa, nitko ne želi pljunuti u juhu, ali želi znati kakvog je ona okusa, i naš je zadatak osigurati da ta juhica bude ukusna i za nekoliko godina".

Okus "juhice" na zapadnom Balkanu

No, kakvog će okusa za nekoliko godina biti juhica na zapadnom Balkanu, glasilo je sljeće pitanje DW-a, uz konstataciju da postoji znatno nezadovoljstvo među građanima tih zemalja po pitanju odnosa zapadnih zemlja prema toj regiji, koji vide da se neke stvari može riješiti po ekspresnom postupku, kad se hoće – na primjer ulazak Finske i Švedske u NATO dok, kad se radi o njima, o stabiliziranju regije, o početku pregovora Sjeverne Makedonije s EU-om ili o reformi izbornog zakona u BiH, onda sve to traje i traje.

-I na Balkanu ima mnogo ljudi koji su zabrinuti zbog ruskog utjecaja. Što je s njima? Jesu li strahovi Finaca važniji od njihovih strahova?, upitana je predsjednica Odbora za obranu u Bundestagu Marie-Agnes Strack-Zimmermann.

-Ne! Svaka zemlja koja ima interes za članstvo u NATO-u nama je važna. Ne radi se o tome. Svatko mora ispuniti određene kriterije. Na primjer da se određeni postotak bruto domaćeg proizvoda ulaže u vlastitu vojsku. To je kao i u stvarnom životu, uvijek kad se negdje želi postati članom, mora se ispuniti i određene uvjete. Švedska i Finska ih ispunjavaju, već sad postoji vrlo tijesna vojna suradnja sa Švedskom i Finskom. Razumijem kada u kontekstu diskusije oko ovog užasnog rata balkanske zemlje kažu: što će biti s nama? To je opravdano pitanje, i mislim da se treba o tome razgovarati. Ali postoje uvjeti, isto vrijedi i za članstvo u Europskoj uniji. Tu nema trake za ubrzavanje. Kada se ispuni uvjete i kada je ispunjena i politička situacija, znači da se demokratskim zemljama upravlja na odgovarajući način, uvijek se mora biti otvoren za to i voditi razgovore i onda vidjeti u kom smjeru to sve vodi, rekla je ona.

'Zapadni Balkan definitivno nismo izgubili iz vida'

Podsjećajući da je nova njemačka vlada proteklih je mjeseci jasno komunicirala da želi zapadni Balkan integrirati u EU, a što je u više navrata potvrdio i kancelar Scholz i šefica diplomacije Baerbock, kao i da je Bundestag nedavno odlučio poslati dodatnih 100 vojnika kako bi osiguravali mir uoči jesenskih izbora u BiH, na pitanje znači li to najavu odlučnijeg angažmana Njemačke na Balkanu, Strack-Zimmermann je odgovorila:

"To pokazuje da mi nismo zaboravili tu regiju. I mislim da je važno da ljudi koji tamo žive nemaju osjećaj da zapadna Europe ne prati što se događa. Itekako je važno gledati što se događa na globalnoj sceni, oko nas, a ne samo u našem dvorištu. Naša ministrica obrane je upravo bila na dužoj turneji, ja je nažalost zbog drugih termina nisam mogla pratiti. To je bio važan signal da mi tu regiju definitivno nismo izgubili iz vida". (V.S.H.)