U regiji je razočaranje Eurom uglavnom bilo prouzročeno radnim ispadanjem s prvenstva, ali razočaranje je dobrim dijelom i globalno – radi nogometa koji je odavno izgubio ono nešto zbog čega su svi s oduševljenjem pričali o njemu, o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Stvari koja više nije sporedna i koja je zbog toga definitivno izgubila nevinost.  

Budite iskreni pa recite: kojih je utakmica na prvenstvu bilo više? Onih koje su vas oduševile ili onih drugih? Dovoljno je bilo vidjeti samo četvrtfinala. Koja su bila takva, tvrda, jer se u ovoj kasnijoj fazi natjecanja manje riskira, ali možda ne bismo više trebali tražiti alibije? Možda je nogomet zaista postao samo biznis. U jeku razvoja ove teorije svoje je viđenje između ostalih dala i ikona južnoameričkog nogometa, Marcelo Bielsa. 

'Nogomet je u propadanju'

- Što se dogodilo s nogometom, zapitao se Argentinac u jeku Copa Libertadores. 
Priču je započeo oko tvrdnje da je južnoamerički nogomet uništen velikim europskim novcem… Milijunima. 
- Siromašni imaju vrlo malo mogućnosti pristupa sreći jer nemaju novca da sreću kupe. Nogomet je, budući da je besplatan, narodnog podrijetla, ustvrdio je pa dodao: Tog nogometa, koji je bio jedna od rijetkih stvari koje su imali najsiromašniji ljudi, više nema. 
Govorio je o odlasku vrlo mladih igrača put Europe… kao očitom 'izvoru zla' koje nazivamo modernim nogometom, a koji je uvelike određen pomoću moderne tehnologije. 
- Činilo se da nas pomoć tehnologije dovodi još bliže procjeni zaključaka koji su se činili nepovratnima. Za mene ovo nanosi veliku štetu nogometu. Igra ima tu posebnost, jer postaje potpuno predvidljiva svaki put kada izgubi svoju privlačnost. Siguran sam da je nogomet u propadanju. 

Sve više ljudi gleda nogomet, ali…

Teške riječi, a Bielsa ih nadopunjuje čak i podatkom koji mu ne trebao ići u korist… činjenicom da nogomet danas svi – ne igraju, nego gledaju. U jeku Eura, glavna je tema u svim slojevima društva…, no masovnost po Bielsi nije presudan faktor. Kao što i nije. Kao što ne bi smio biti.
- Sve više ljudi gleda nogomet, ali nogomet postaje sve manje atraktivan. Ono što je ovu igru ​​učinilo sportom broj jedan u svijetu nije privilegirano. Ne štiti one koji to vide. To pogoduje biznisu, poanta je da puno ljudi gleda utakmicu. No, kako vrijeme prolazilo, bit će sve manje nogometaša koji zaslužuju biti gledani, a igra će postajati sve manje ugodna oku i ovo umjetno povećanje gledatelja će se smanjivati. Nogomet nije pet minuta akcije, on je puno više od toga, on je kulturni izraz, oblik identifikacije. 

'Gdje su superzvijezde, napadači i dribleri?'

I, gdje smo sada došli s današnjim nogometom, s Eurom? Mogu li se Bielsine riječi povezati s prvenstvom koje zaista nije bilo nešto posebno po pitanju poteza za pamćenje, igre i utakmica o kojima se pričalo? 
Talijanski novinar Carlo Garganese, urednik i podcaster koji se najviše bavi engleskim i europskim nogometom, baš je to napravio. Na svom X-u je napisao je kratak, ali otrovan osvrt na viđeno u Njemačkoj. 
- Euro 2024 je najlošije kvalitete od svih Eura i Svjetskih prvenstava u mom životu. Sve velike momčadi osim Španjolske i Njemačke bile su negledljive. Gdje su superzvijezde, napadači i dribleri? Nogomet je u velikom padu zadnjih 20 godina. Igrači (roboti) su jednostavno fizički spremniji i to je to.

Ni dva zadnja Eura nisu bila sjajna…

Da, sjećamo se i onog Eura 2016., koje je također okarakterizirano kao vrlo loše. Zbog malog broja golova, zbog izraženosti taktike i nevjerojatne utreniranosti koja su prekrasnoj igri oduzeli dušu. I od tada se situacija nije značajno pogoršala… dojam su zapravo više pokvarile UEFA-ine i FIFA-ine odluke, o domaćinstvima i pomoći tehnologije, ali nimalo usput situaciju nije popravio ni onaj COVID-Euro 2021… s polupraznim stadionima, utakmicama u čak jedanaest država.
I tu se opet možemo nadovezati na Bielsu i njegovu teoriju o tome kako je Europa pokvarila nogomet, pretvorila ga u biznis. Jer svi problemi koji proizilaze iz te teorije zapravo su najuočljiviji na europskim smotrama. Na svjetskim, gdje i dalje ima 'naivnosti', ali i tamo sve manje, to je ipak manje izraženo. 

Zašto za naš nogomet i dalje ima nade

I, ima li mu lijeka? Je li nogomet kakav smo voljeli mrtav… ima li spasa aktualnom Euru? Nažalost, odgovori su najčešće razočaravajući. Ne, vjerojatno mu nema lijeka, barem ne nogometu na velikoj sceni. Ali zato ga ima na lokalnoj razini, na razini država koje su još nedovoljno bogate da svoj nogomet pokvare… kao što je na primjer naša država! 
Da, dobro ste pročitali. Jer to što nas i dalje tište problemi suđenja i nedovoljno dobrih uvjeta, istovremeno znači i to da se tu kod nas nogomet igra – i dalje za raju. To vam je kao kada imate sjajan lokalni band koji je sjajan dok god je popularan u nekim manjim okvirima, a čim mu popularnost otvori širu scenu, mogućnost je da će glazba izgubiti čar. Postati više produkt industrije koja traži masu. 
Tako je i sport siromašnih danas postao nešto što siromašnima više ništa ne daje. Najmanje zadovoljštinu. A aktualni Euro prvenstvo na kojem su favoriti prošli dalje, a ništa nam usput nisu dali, ništa nam pokazali. 

Piše: Slavan Nikšić
desk@dnevni-list.ba