Većina ljudi barem je jednom doživjela lošu vezu u kojem je povjerenje izigrano ili partner postupno narušava samopouzdanje. Takva iskustva ostavljaju duboke ožiljke i mijenjaju pogled na ljubav, sigurnost i sebe same. Prema licenciranoj bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji Tashi Seiter, zajednički nazivnik svih nezdravih odnosa jest osjećaj da partneru zapravo nije stalo do vaše dobrobiti, piše Psychology Today.

Znakovi zdrave veze
U zdravim odnosima situacija je posve drukčija. Tamo vlada snažan osjećaj da su vaši osjećaji i potrebe važni. Partner vas sluša kada vam je razgovor potreban, posvećuje vrijeme i pokazuje da ste mu prioritet. Takvi mali, ali značajni postupci daju osjećaj sigurnosti i brige, smiruju živčani sustav i stvaraju prostor za međusobno povjerenje. Rezultat je pozitivan ciklus u kojem oba partnera velikodušno daju i primaju jer se osjećaju zbrinuto.

Kada sigurnosti nema
Ako taj osjećaj izostane, mozak emocionalnu prazninu registrira kao prijetnju. Neispunjene potrebe pokreću reakciju borbe, bijega ili smrzavanja - planirate, povlačite se ili se emocionalno isključite. Time nesvjesno otežavate partneru da odgovori na vaše potrebe, a negativan krug sve se više produbljuje.

S vremenom, nitko ne osjeća da je saslušan. Javljaju se usamljenost, nepovezanost i sram, što samo dodatno potiče nove sukobe.

Što se zapravo krije iza svađa?
"Svađe se često vode oko naizgled praktičnih tema - novca, kućanskih obveza, obitelji ili intimnosti. No ispod površine uvijek je ista čežnja: da budemo viđeni, prihvaćeni i voljeni", pojašnjava terapeutkinja.

Čak i sitnice, poput neopranog posuđa, mogu pokrenuti taj osjećaj nevažnosti. Jedan partner može pritiskati, drugi se povlačiti, a oboje osjećati nesigurnost. To nisu zlonamjerne strategije, već očajnički pokušaji živčanog sustava da se osjeća zbrinuto.

Put prema zdravijoj povezanosti
Izlaz iz začaranog kruga počinje prepoznavanjem onoga što se krije iza ljutnje i povlačenja. To su signali dubljih potreba koje treba izreći iskreno i ranjivo. Primjerice, umjesto okrivljavanja, rečenica: "Osjećam se udaljeno i želim znati da sam ti važan/važna" mijenja smjer razgovora. Fokus se tada pomiče s krivnje na povezanost i zajednički cilj - voljeti i biti voljen.

Za takav pristup potrebna je hrabrost i spremnost na usporavanje, aktivno slušanje i ponekad stručnu pomoć. Kada partneri riskiraju s ranjivošću, odnos prestaje biti bojno polje i postaje mjesto sigurnosti, iscjeljenja i pripadnosti, piše index.