Piše: Dragan Bradvica

20 posto socijalnih transfera primala najbogatija petina stanovništva, a 17 posto najsiromašnija petina!

Nije nikakva tajna kako je Bosna i Hercegovina svjetlosnim godinama udaljena od životnog standarda koji u ovom trenutku je u Europskoj uniji. I ne samo to, nego sve više i više zaostajemo i za zemljama regije, koje možda sporo ali ipak napreduju.

Na sve ekonomske poteškoće s kojima muku mučimo nadovezala se pandemija korona virusa koja nas je samo još više udaljila od bilo kakve pomisli značajnijeg ekonomskog napretka. Ništa manje nije važno što u BiH nemamo niti prave podatke o mnogim sferama života, pa ni onoj o siromaštvu. Kako bi se uhvatili u koštac s ovim problemom najprije moramo znati kakvo je stanje na terenu. A mi se u 20121. godini, u vrijeme digitalizacije i sve razvijenije umjetne inteligencije moramo zapitati – koliko je u BiH osoba koje su u kategoriji 'siromašnih'?.

Podaci

U jednom od blogova Svjetske banke jasno stoji kako nema ažurnih podataka o siromaštvu (posljednji datiraju iz 2015.). Zbog toga su provelisimulacijsku analizu da bi predvidjeli utjecajpandemije na siromaštvo, tj. ljude koji žive s manje od 5,50 dolara na dan.

Rezultati koje su dobili krajem 2020. godine pokazuju da bi preko 85 tisuća ljudi moglo osiromašiti, kad ne bi bilo vladinih mjera u BiH, a da mnogi od onih koji bi vjerojatno zapali u siromaštvo, prije pandemije nisu bili obuhvaćenih programima socijalne zaštite.

Istraživanje UNICEF-a i UNDP-a također s kraja prošle godine jasno je ukazalo kako je pogoršanu financijsku situaciju prijavilo je 48,5 posto domaćinstava od kojih je 12 posto doživjelo značajne poteškoće. Posebno su pogođeni oni koji su se čak i prije pandemije smatrali siromašnima: 63 posto ih smatra da im se situacija pogoršala, od kojih 20 posto smatra to pogoršanje radikalnim. Pogoršanje financijske situacije uslijed ove pandemije natjeralo je 20 posto domaćinstava s djecom i 23 posto obitelji iz ranjivih skupina da posude novac za zadovoljenje osnovnih potreba.

Paradoks

O nedostatku pravih podataka navode i iz Inicijative za bolju i humaniju inkluziju BiH.

- Službena statističke institucije u BiH, siromaštvo procjenjuju metodologijom relativnog siromaštva kojom se u EU mjere razlike u prihodima a ne samo siromaštva. Pogrešna metodologija vodi pogrešnim rezultatima. Tako je u BiH ispod linije relativnog siromaštva 2017. te bilo 16,9 posto stanovništva, a u EU iste godine 24 posto. Naravno nije EU siromašnija od BiH, sa većom razvijenošću veće su i razlike u prihodima, te je u EU četvrtina stanovništva ispod 60 postomedijane prosječnog prihoda u EU. Nisu siromašni u smislu egzistencije, 'siromašniji' su od drugih jer mogu imati samo jedan auto i ljetovati samo u svojoj zemlji, za razliku od onih sa dva/tri auta i ljetovanjem na Havajima, navode iz Inicijative.

Siromaštvo u BiH mjereno metodologijom apsolutnog siromaštva (razina prihoda koji osigurava minimalnu egzistenciju) je mnogo veći od službenih podataka, dodaju. Analize apsolutnog siromaštva su rijetke i rađene samo u okviru pojedinih projekata međunarodnih organizacija.

- Ne postoji sustavno praćenje apsolutnog siromaštva niti konsolidirani podaci. Moguće je, međutim, procijeniti da je ispod linije apsolutnog siromaštva u BiH pet/šest postotnih poena više stanovnika u usporedbi sa linijom relativnog siromaštva. Dakle od 175 do 210 tisuća stanovnika više, u relativnom siromaštvu u BiH 2017. bio je 591 tisuća, a u apsolutnom oko 800 tisuća stanovnika, dakle oko 23 posto stanovnika. Većoj brojci odgovaraju procjene UN-a i Svjetske banke rađene drugim metodologijama, stoji u pojašnjenju Inicijative.

Strategije socijalnog uključivanja

Podaci i iz Udruženja Pomozi.ba pokazuju kako je od početka pandemije bilo mnogo više apela za pomoć nego je to bilo u godinama ranije. S obzirom kako su mnogi i prije pandemije bili u velikim problemima jasno je kako je porast nezaposlenosti i manja primanja samo pogoršala ionako lošu situaciju. 

Iz Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini za Dnevni list kažu kako prema metodologiji računanja linije apsolutnog siromaštva u našoj zemlji ima između 800 do 900 tisuća ljudi takvih osoba, a svaki šesti stanovnik BiH preživljava sa 90 do 150 maraka mjesečno (ekstremno siromaštvo). Upozoravaju kako vladajući nemaju u vidu 200 tisuća ljudi koji su radili 'na crno', a sada su ostali bez prihoda. Oni ne gube formalnu zaposlenost koju nisu ni imali, ali gube stvarne prihode.

- Vlast ne radi ni dovoljno, ni potrebno, da bi se zaustavio porast siromaštva. Socijalna zaštita je pogrešno definirana, transferi se usmjeravaju prema statusu a ne prema potrebama, tako da je u posljednjoj analizi 20 posto socijalnih transfera primala najbogatija petina stanovništva, a 17 posto najsiromašnija petina.Moraju se usvojiti Strategije socijalnog uključivanja, stava su iz ove Fondacije.

U mnogo širem smislu, kako dodaju, od kraja prošlog stolejća, razvija se koncepcijski i sve više u praksi novi koncept razvoja. Njegova je aktuelna faza Agenda 2030 i ciljevi održivog razvoja (UN 2015-2030) sa 17 globalnih ciljeva od kojih je prvi 'Borba protiv siromaštva'. Naglasak je na ekonomskom razvoju, socijalnom uključivanju i održivosti životne sredine.

Ključni stav je da je čovjek sredstvo i cilj razvoja i mora biti uključen, bez ikakve diskriminacije, u razvoj društva. EU se naglašeno angažiranja na realizacijiAgende 2030. Između ostalog 2019. Europska komisija je usvojila dokument 'Prema održivoj Europi do 2030' čiji je jedan od prioriteta 'Osigurati socijalnu pravednost i potporu pravednom prijelazu na održivost gdje promocija socijalnih prava i dobrobit svih pridonosi socijalnoj koheziji u članicama i cijeloj EU'.

Nadalje, Mišljenje Europske komisije o kandidaturi BiH za članstvo u Evropskoj uniji jasno definira 14 prioriteta, uvjeta za prihvaćanje kandidature. Prioritet 13 je 'unaprijediti zaštitu i inkluziju ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, djece...' . U Analitičkom izvještaju (Poglavlje 19) priloženom uz Mišljenje Europske komisije konkretizira se loša ocjena socijalnih politika 'po pitanju socijalne inkluzije i zaštite nema državne strategije za smanjenje siromaštva i socijalnu inkluziju i zaštitu...'.

- Za dvije godine, koliko je prošlo od Mišljenja Europske komisije, naše vlasti nisu učinile ništa na realizaciji 14 prioriteta (osim par političkih, kao što su izbori u Mostaru), posebno u najvažnijim oblastima. U rastućim nacional-političkim konfliktima i vlast i opozicija se bore za vlastitusamoodrživost nemajući nikakav osjećaj za socijalne i ekonomske realnosti ili interese žitelja. Paradoksalno je, i istovremeno najveća kritika vlasti, da na realizaciji prioriteta 13 rade dvije nevladine organizacije uz podršku vanjskih stručnjaka i 121 članice Koalicije marginaliziranih grupa 'KOMA', dodaju.