U četvrtak je u Mostaru, u prolazu ispred zgrade 'Mostarka', otkriveno spomen-obilježje za djecu koja su poginula od eksplozije granate u središtu grada 23. siječnja 1994. Živote su tada tragično izgubili Armin (1981.) i Damir (1982.), Rizvan, Emil (1981.) i Emailu (1984.) Meškić, dok su ranjeni Olja Bojanić, Adnan Mušić, Dragan i Marijofil Šarić.

- Imao sam sreću da sam ostao živ, ova djeca su poginula pored koša, a ja mene je na ulici pored ranila granata koja je pala nekih 20 minuta kasnije. Mi koji smo tog dana ranjeni živimo s ovim svaki dan i naša sjećanja su još uvijek vrlo jaka, rekao je Marijofil Šarić iskazujući radost da je ideja o spomeniku realizirana kako se ne bi zaboravilo tu djecu koja su tog dana poginula. Dodao je kako su taj hladni i vedri dan djeca odlučila iskoristiti za druženje i igru. 

- Prijatelj i ja otišli smo se provozati biciklom, počele su padati granate i kad smo se vraćali ovdje u prolazu su nas upozorili da su poginula djeca, počeli smo se razilaziti i tada je pala i druga granata koja je pogodila mene i Dragana. U tom trenutku naišao je čovjek koji me odvezao u bolnicu i zbog kojeg sam preživio. Sve do ove godine nisam znao tko je, ali sam ga upoznao točno na godišnjicu ovog događaja i zahvaljujem mu se i ovim putem, kazao je Šarić te iz Mostara poslao svima poruku mira. 

- Šaljem svima poruku da budu pametni. Svi ovdje znamo što je rat, u Mostaru nas ima raznih nacija i svi smo stradali i zato želim poslati poruku mira i da se poštuju sve žrtve, bilo čije, a posebno djeca, riječi su Šarića.

Gradonačelnik Mostara Mario Kordić ukazao je koliko je bitno očuvati kulturu sjećanja, posebno kada se radi o događaju u kojem su stradala djeca. 

- Ljudi su skloni zaboraviti i gurnuti to po strani, a kad se neke stvari zaboravljaju onda dolazimo u napast da pravimo ponovno iste greške i zato su ovakva mjesta i ovakvi događaji prevažni. Dan danas, nažalost, političari koriste ovo i u nekakve osobne promocije i dizanje tenzija. Moj apel svima je da budemo malo ozbiljniji i izdignemo se iznad ovoga, iskažemo potrebni pijetet ovim žrtvama i ovakve stvari ne zloupotrebljavati, ali opet staviti u kontekst i vremena i svega, te da služe onome čemu trebaju služiti, a to je da budu podsjetnik na takva loša vremena i da buduće generacije ne bi napravile istu onu grešku koju smo mi radili 90-ih. Moramo svi zajedno učiniti da ovo bude mjesto sjećanja i da se ne zaboravi da su 90-ih godina ljudi ovdje stradali i nije važno da se nadmećemo tko od koga, svaka žrtva je jednaka i svakoj žrtvi se trebamo pokloniti i treba nam biti upozorenje da se ovo više nikada ne dogodi, kazao je Kordić.

Isuviše bolna sjećanja

Spomenik je već postojao, ali je bio u lošem stanju te se, na inicijativu Ilije Kožulja i u komunikaciji s obiteljima žrtava, ideju za novom, primjerenom spomen-pločom i ostvarilo.

- Na sastanku nam je gradonačelnik sugerirao da radimo na zidu, a ne u prostoru, i odatle je sve pošlo. Nije bilo lako, teško mi je bilo doći do nekog od roditelja stradale djece. Uspio sam doći do obitelji Meškić, koja se nije htjela sa mnom sastati niti ovdje doći jer im je to bilo previše teško. Majka je rekla da tu nije bila 30 godina, ali su nam dali suglasnost i rekli da uradimo što i kako mislimo da treba. S majkom Armina i Damira Rizvana slučajno sam stupio u kontakt prije nekoliko dana i ona je došla iz Sarajeva i bila danas s nama, dodao je Kožulj uz napomenu da je ovaj spomenik, čiji je autor skulptor Dalibor Nikolić, doprinos sjećanjima na navedeni događaj, ali i doprinos sjećanjima na svu poginulu i nastradalu djecu i druge ljude u Bosni i Hercegovini i bilo gdje u svijetu.