Konfuzija i letargija u i oko reprezentacije vladaju već duže vrijeme pa se šokantno ispadanje od Ukrajine u polufinalu doigravanja za Euro 2024. zapravo samo prigodno uklopilo - u kontinuitet neuspjeha. 

Na trenutak je djelovalo da će reprezentacija na svojoj koži osjetiti da nogomet zna biti i darežljiv, da će nakon očajnih kvalifikacija i generalno blijede 2023. samo jedna utakmica sve promijeniti – ali bio je to samo privremeni osjećaj. Koji je nestao u samo tri minute, koliko je Ukrajincima bilo dovoljno da zabiju dva gola i s konačnih 2:1 izbore finale s Islanđanima. U tri minute u koje su zapravo stale - godine reprezentacije koja je ono nešto imala jako davno.

Nepotrebno uljepšavanje stvari

- Ja osobno nemam nijednu zamjerku igračima. 

Rekao je ovo izbornik Savo Milošević nakon utakmice u kojoj su se zamjerke igračima itekako mogle uputiti. Jer u eliminacijskoj utakmici, u 85. minuti kod vodstva 1:0 izići naprijed pred gol Ukrajinaca bez ozbiljne namjere, mogli su samo napadači - ne i bek poput Eldara Ćivića. Akcija Ukrajinaca koja je uslijedila nakon izgubljene lopte otišla je i na dušu u sredini uspavanog Miralema Pjanića, a obojica su ušla s klupe. 

- Može se reći da je to njegova greška, ali moja je što sam ga stavio da igra, ipak je priznao Milošević, osvrćući se na 'black out' defanzivca koji je samo trebao pomoći zatvoriti dobivenu utakmicu.

Na koncu - prevladao je izbornikov pomirljivi stav. Nepotrebno pomirljiv, bez obzira na emotivno snažan trenutak.

- Ne bih imao dušu kad bih prigovorio bilo kome za nešto jer smo 85 minuta neutralizirali jednu ozbiljnu ekipu koja je bila bez šuta na gol… a onda je u posljednjih deset minuta, kada napravili neke zamjene, došlo do konfuzije… mali pad je bio dovoljan. Momcima ne mogu ništa zamjeriti, sve drugo može biti samo moja odgovornost i krivica. 

Nova promjena na klupi?

Jasno, Milošević se u ovih par rečenica dotaknuo i automatski otvorene teme – njegovog ostanka na klupi…

- Hoću li ostati, ne ovisi o meni. S obzirom na rezultat, to je jako teška i komplicirana priča. Ja, da li bih ostao? Plan je bio pobijediti i onda opet igrati opet za par dana, ali sad se to sve mijenja.

Znači, reprezentacija bi uskoro mogla opet dobiti novog izbornika? Tri promjene samo u prošloj godini nisu bile dovoljne? Sve je moguće… osim da Edina Džeku (38) opet vidimo na velikom natjecanju. Opet nakon Brazila 2014., gdje su od aktualnih igrača zaigrali i Miralem Pjanić (33), čiji je pad u igri i formi itekako više nego osjetan, ali i Sead Kolašinac (30) koji pred sobom ima još ozbiljnih nogometnih godina. 

Džekino i Pjanićevo vrijeme u reprezentaciji je, čini se, prošlo, iako to Fenerov ofenzivac nije potvrdio…

- Ne znam, vidjet ćemo. U ovom trenutku, vruće glave, ne bih o tome, rekao je kapetan odmah nakon Ukrajine. 

Džekino prošlo, što je s mladima?

Kako god bilo, bila je ovo sigurno zadnja šansa za neke, ali što je s onima koji ostaju? S Dedićem, Gazibegovićem, Hadžikadunićem…? Nije se moralo pobijediti Ukrajinu i onda u tom nesuđenom finalu pokušati isto napraviti Islandu da bi njihova budućnost u reprezentaciji bila osigurana. Jer kao što smo vidjeli u četvrtak – ništa se ne mora. Posebno kada nedostaje kvalitete, a nedostaje je već godinama. Ali sada je svejedno vrlo neizvjesno na što će to izići u vremenu koje dolazi - nakon Džeke, Pjanića. Hoće li Milošević ostati, ili će ljudi u Savezu nastaviti mijenjati izbornike k'o čarape? Nitko ne zna, ali da je situacija dobra – nije. A to je važeće stanje već duže godinama.

Ovdje, to je već valjda svima jasno, govorimo o kontinuitetu neuspjeha. Koji traje i traje. Jer zapravo dobro nije bilo ni u dvogodišnjoj eri Ivajla Peteva, koji je preživio sve i svašta i onda bio smijenjen nakon što je osvojio svoju skupinu B Lige naciju, čime je i osigurano ovo doigravanje. U međuvremenu su na klupi sjedili i Faruk Hadžibegić, dvije utakmice (!) i Meho Kodro, nakon kojeg je došao Milošević. 

Očekivano, svi su nešto prčkali oko tima, radili svoj posao, ali na koncu je ispala ona stara – 'gdje puno baba, kilavo dijete'. U međuvremenu je i euforija nestala, ali to možda bude i olakotna okolnost, prilika da se u idućem periodu stvari u miru poslože od temelja… ako netko osjeti potrebu za tim. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba