Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Saša Magazinović (SDP BiH) pokreće u borbu protiv onih koji, kako upozorava, "kradu novac" na tenderima i javnim nabavama. Zajedno s tužiteljstvom i drugim a, utvrdio je koje se izmjene zakona treba napraviti a one su uvođenje dva nova kaznena djela kako bi se takve stvari kažnjavale zatvorom. Magazinović je, istodobno, iznio frapantne primjere kako se krade proračunska sredstva, tj. novac svih građana BiH. 

Složeno pitanje

- Nakon što smo se obračunali s profesionalnim žaliteljima u procesu javne nabave, koji su obustavljali javne nabave i reketarili ostale ponuđače, krenule su javne nabave te dobivamo sjajne povratne informacije. Proces je otkočen. A onda su ljudi rekli da postoji i daleko veći problem, a taj su namještanje tendera i druge zlouporabe. Ne može firma dobiti tender u postupku koji nije sukladan zakonu, a da joj to netko iz institucija ne omogući. Znajući tko sve sudjeluje u tome, moram reći da je sprječavanje krađe kroz javne nabave složeno pitanje i sigurnosni izazov, ukazao je Magazinović, koji je dodao i da smo svjedoci da se pregovarački postupak obavi bez objave, proglasi se da je neka firma jedina koja može nabaviti neku robu ili uslugu, proglasi se hitnost, a to se dokazuje tako što netko da izjavu.

- Hitnost pri, recimo, nabavi goriva. Normalno bi bilo raspisati tender, a ljudima se to ne isplati jer će netko ponuditi jeftinije od onoga tko treba dobiti posao te se onda stvara okolnosti za hitnost: zakasni se s raspisivanjem tendera, nestane goriva i idemo s ranijim ponuđačem; raspiše se tender, a u tenderskoj dokumentaciji ostavi grešku i onda se ljudi dogovoreno žale na to te ponovno obore tender te se opet ide u hitnost. Dodatni nepredviđeni radovi su, također, iznimno zanimljiva oblast: sačini se tendersku dokumentaciju za, npr. gradnju škole, a u projektu slučajno zaborave, recimo, elektro instalacije. Prođe takav tender, ljudi krenu u radove i otkriju da nedostaje taj dio posla koji može biti vrijedan i do 20% ukupne vrijednosti ugovora, a posao se zaključi bez tendera. To je masovna pojava. Na 20 milijuna KM, to je puno novca. Ili manipuliranje tenderskom dokumentacijom pri, npr., nabavi automobila. U moru specifikacija, stavi se jednu koju zadovoljava svega jedan ponuđač. Ista je stvar sa softverskim uslugama, ilustrirao je Magazinović.

Kazne koje potiču na krađu

On je, nadalje, ocijenio i da važeći zakon, ne samo da omogućava izbjegavanje sankcije, već  čak i stimulira krađu na tenderima. Naveo je da je kazna za odgovorno lice od 300 KM do 3.000 KM, a za firmu 1500 KM do 15.000 KM, a koje u ovim slučajevima ministarstvo samo sebi plaća u proračun. 

- To je nepostojeća sankcija. Pravno lice dobije kaznu od 3.000 KM a ukralo je 200.000 KM, pojasnio je Magazinović, prema čijim riječima u krađi sudjeluju, na prvom mjestu, ministar i direktor, a potom i oni koji pokreću javnu nabavu, članovi povjerenstva i oni koji pripremaju dokumentaciju. 

- Krade se na sve strane, zakon ima rješenja koja to stimulira neadekvatnim kažnjavanjem, dok pravosuđe krađu novca iz proračuna tretira kao prekršaj u prometu ili narušavanje javnog reda i mira. Rješenja su izmjene Zakona o javnim nabavama te Kaznenog zakona. Treba povećati kazne na maksimalni iznos i obvezno izricati sankcije onome za koga se utvrdi da je krao proračunski novac te mu zabraniti obavljanje poziva ili dužnosti. To je sugeriralo tužiteljstvo, obznanio je Magazinović.