Valentin Ćorić u intervjuu za Hrvatski tjednik: Žrtvovani smo
Piše: V.S.Herceg
Već i najava intervjua Valentina Ćorića u Hrvatskom tjedniku, nekadašnjeg načelnika Uprave vojne policije HVO-a, potom ministra unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne, u procesu u Haagu poznatom kao 'Hrvatska šestorka' osuđenog na 16 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima, polučila je veliko zanimanje javnosti.
Kako među Hrvatima, tako i Bošnjacima u BiH. Komentirajući ponudu o "kupovini slobode" za 3,5 milijuna dolara, kontekst u koji se stavlja jedan od haških sudaca koji je odlučivao i o njegovom prijevremenom puštanju na slobodu, Carmel Agius, Ćorić u intervjuu potvrđuje kako je bilo "ozbiljnih razgovora".
Međutim, on odgovara i na pitanje odnosa nekadašnje službene hrvatske politike prema haškim optuženicima-osuđenicima, svojoj ratnoj suradnji s Bošnjacima, a posebno o "hrvatskim izdajnicima" koji su krivotvorili ratnu dokumentaciju na osnovu koje je, kako tvrdi i osuđen. Ćorić je istaknuo kako će to biti teme njegove sljedeće knjige.
"Ja nisam predan, nego prodan Haagu. Nisu me optužili Bošnjaci nego Hrvati. O Mesiću i Manoliću nema se što više kazati, a o ulozi tih i drugih hrvatskih izdajnika objavit ću sve u svojoj sljedećoj knjizi”. Dnevni list prenosi neke od najzanimljivijih dijelova intervjua Hrvatskog tjednika.
O suradnji s Bošnjacima
Već samo predstavljanje njegove knjige 'In vino veritas' u Zagrebu i Mostaru pobudilo je pozornost javnosti, ali i uzburkalo duhove. "...Zanimljivo je da su se oglasili i dobro poznati hrvatski izdajnici koji su svojim istupima pokušali poduprijeti tih nekoliko bošnjačkih mrzitelja svega hrvatskoga", komentirao je Ćorić reakcije oko predstavljanja njegove knjige.
On je istaknuo kako ne negira ratne zločine pričinjene na području nekadašnje BiH tijekom rata.
"Ludilo je negirati ratni zločin. Nikakav cilj ne opravdava zločin. Nismo mi, izravni sudionici ratnih zbivanja imali prethodno iskustvo rata i ratovanja da bismo mogli predvidjeti što rat nosi. U svim ratovima i na svim stranama bilo je zarobljenih vojnika, ali i civila koji su sklanjani u sabirna središta zbog zaštite od ratne pogibelji. Na žalost, mnogi od njih proživljavali su torturu, pa i ubojstva od onih koji su ih, zapravo, trebali štititi... Ipak je vidljivo kako još nisu podignute optužnice protiv odgovornih za brojna mučilišta u kojima su bili zatočeni i ubijani Hrvati u BiH. Haški je sud imao temeljni problem distinkcije žrtve i agresora, okupacije i obrane i našao se u gordijskom čvoru. Nisu ovo moje riječi, već riječi Wendy Lobwein, voditeljice Ureda za podršku žrtvama i svjedocima Haškog suda, kako pravda koja je utvrđena u Den Haagu za mnoge u bivšoj Jugoslaviji nije bila njihova pravda", kazao je Ćorić.
On je reagirao i na svoje medijske kritičare te se osvrnuo na svoje djelovanje tijekom protekloga rata.
"Teško je pobrojati sve dužnosnike drugih naroda s kojima sam surađivao, ali je jedno zajedničko svima: imali smo iskrenu i profesionalnu suradnju, barem sam ju ja tako doživljavao. Trebamo se zapitati gdje su ti isti zlonamjerni novinari bili u vrijeme rata kad sam u Mostaru 1992. godine dočekao Aliju Izetbegovića i podnio mu prijavak u ime HVO-a? Gdje su bili kada sam s generalnom Daidžom sudjelovao u naoružanju Mostarskog bataljona kojim je tada zapovijedao Suda Ćupina? Zašto ne upitaju županicu Fatimu Leho, moga zamjenika Šefkiju Džihu, ministra pravosuđa Damira Sadovića, ministra u vladi Herceg-Bosne Zulfu Robovića, predsjednika Vijeća ministara u Sarajevu Harisa Silajdžića, ministra u Vijeću ministara Nudžeima Rečicu i druge, kako nam je bilo surađivati. Neka upitaju Safeta Oručevića kako mi je htio darovati vrlo vrijedni terenac što ga je dobio iz donacije. Istina, to je bilo kada smo ratovali protiv srpskog agresora. Znaju li bošnjački mrzitelji svega hrvatskoga što sam u ratu sve poduzimao javno i tajno kako bih olakšao tegobe zatvorenicima u zatvorima?...I na kraju, znam kako neki izdajnici iz reda hrvatskog naroda, a to su oni kriminalci kojima sam onemogućio kriminalne i maliciozne političke planove dok sam bio na brojnim dužnostima sve do skoroga odlaska u Haag, sada među istim tim Bošnjacima potiču negativnosti o mome ratnom djelovanju", kazao je Ćorić.
Hrvatski izdajnici
Komentirajući svoje spominjanje odvjetnice Vasvije Vidović u knjizi, a koja mu je kazala da ga "nisu teretili Bošnjaci nego Hrvati", a u kontekstu "hrvatskih izdajnika", Čorić je rekao kako je na oba predstavljanja knjige "ta činjenica ušla u fokus kao da je izgovorio nešto hrvatskoj javnosti nepoznato".
"Čudi me da i sada, toliko godina kasnije, još ima dvojba o razlozima našega izručenja, ili prodaje ako hoćete...haški istražitelji tražili su među sudionicima ratnih događanja svoje informatore. S njima su održavali tajne sastanke, kao i s pojedincima iz političkog i medijskog miljea. Moje ime kao potencijalnog optuženika osvanulo je na mnogim naslovnicama u BiH i Hrvatskoj. Iz nekih, tada meni nepoznatih razloga, pojedinci u takvim člancima iznosili su brojne neistine o Vojnoj policiji HVO-a i meni kao odgovornoj osobi. Upravo na temelju takvih napisa nekoliko zapovjednika VP HVO optuženo je i otpremljeno na haško sudište, ali i sudišta u BiH i RH. Krivotvoreni ratni dokumenti postali su temelj za najteže optužbe prema pripadnicima VP HVO", iznio je Ćorić ozbiljne tvrdnje.
Pri tom je ustvrdio kako se o takvoj ulozi Mesića i Manolića više nema što kazati. "Ali, govoriti o ulozi jadnika, kako ih je nazvao general Tolj, svakako ima. No, treba više vremena i prostora. Potreban prostor svakako će se naći u mojoj sljedećoj knjizi".
Pri tom je istaknuo kako su "haški tužitelji većinu ratne dokumentacije dobili iz ruku hrvatskih izdajnika od koji su neki bili ucijenjeni odlaskom na haško sudište".
"Izdajnici su odradili glavni do posla tako da su selektivno predavali ratne dokumente, davali lažne iskaze o našoj navodnoj krivnji. Osim toga, iz njima dobro poznatih motiva, fabricirali su dokumente kojima bi pomogli određenima braniteljima u obrani klijenata u Haagu. Nije to tajna. Imena tih odvjetnika i njihovih klijenata raskrinkana su u haškim procesima i tko ima dovoljno dobar želudac, može ih iščitavati", Ćorić je nedvojbeno pokazao na što je ogorčen.
On je kazao kako su tijekom procesa selektivno sklanjani dokumenti koji su išli u prilog njegovoj obrani, kako su "prekrajani sadržaji pojedinih dokumenata, falsificirani dokumenti koje je u konačnici sudsko vijeće prihvatilo kao vjerodostojno."
"Uzalud su moji branitelji cijelo jedno poglavlje u žalbenome postupku posvetili raskrinkavanju krivotvorina. Kolektivna je to sramota rekao bih. Pisao sam i o tomu, ali ne u knjizi koja je predstavljena već u onoj koja još čeka svoje vrijeme", najavio je Ćorić.
"Samo političke neznalice mogu i dalje među Bošnjacima i Hrvatima potpirivati sukobe"
U intervjuu za Hrvatski tjednik Ćorić je kazao da je za bošnjačke političare, "neovisno o činjenici što je upravo Herceg-Bosna očuvala BiH, ona za njih bila i još jest zločinačka tvorevina".
"Ideja trećega entiteta valjda je nešto najstrašnije što BiH može zamisliti, a UZP je postala zločinačka etiketa ne samo za Hrvate u BiH, nego i u RH. Za takve je Daytonski sporazum zlo za BiH. Oni teže uspostavi nove Jugoslavije u kojoj bi nekadašnju srpsku dominaciju iz bivše Jugoslavije zamijenila bošnjačka dominacija s jasnim planom nestanka i iseljavanja Hrvata iz BiH", ocijenio je.
Govoreći o odnosima Hrvatske prema Bošnjacima u BIH, on je rekao kako je Hrvatska nesebično i darežljivo primila bh izbjeglice među kojima je bio veoma veliki broj Bošnjaka. I danas, Republika Hrvatska veliki je broj Bošnjaka počastila hrvatskim, odnosno europskim državljanstvom. O odnosima, pak, između političkih lidera RH i BiH u ratu i nakon rata skoro je sve poznato. Saveznici u ratu protiv JNA i srpskih snaga na kraju su međusobno zaratili. To je taj tragični hrvatsko-muslimanski sukob u BiH. O tom je sukobu također sve rečeno. Ali zlonamjernicima i onima koji zatvaraju oči pred istinom, uzalud je paliti svjetlo. Žalosna je činjenica da se ti nesretni sukobi sada koriste kao sredstvo postizanja hegemonističkih ciljeva bošnjačke političke elite. Iskreno se nadam kako će te elite uskoro shvatiti da to nije dobro. Nadam se kako će što prije odustati od tih namjera i nerealnih političkih ciljeva. Samo političke neznalice i naivci mogu i dalje među Bošnjacima i Hrvatima potpirivati sukobe koji su u konačnici najštetniji za BiH i za narode koji u njoj žive. A da ne spominjem europski put BiH, koji, u stvari, nema alternativu", istaknuo je.
Sloboda bi koštala 3,5 milijuna dolara
Komentirajući konstataciju novinara, kako je u jednome od razgovora koji je jedan od hrvatskih dužnosnika iz BiH imao s pokojnim generalom Slobodanom Praljkom u haaškoj ‘kantini’, kada mu je on rekao da se njegova sloboda mogla kupiti te spomenuo sudca Agiusa i iznos od 3,5 milijuna dolara te odgovarajući na pitanje jesu li stvari bile tako jednostavne i jesu li Zagreb odnosno Mostar dovoljno učinili za njega, Ćorić je rekao kako bimu teško bilo kazati što bi bilo dovoljno, ali kako je činjenica da je proces trajao "cijelu vječnost" te da je "Hrvatska izmjenama Ustava pristala na to" te da bi o tome imao "svašta za kazati".
Što se tiče kupovine slobode, o tomu je bilo ozbiljnih razgovora. Nisam pristao na tako nešto pod cijenu da život okončam u zatvoru. Postoje živi svjedoci takve moje reakcije na ponudu i traženja novca za slobodu. Detaljno o tom mučnom vremenu bit će govora u mojoj sljedećoj knjizi. Morao sam o tome pisati kako bih i sebi opravdao odluku i riješio dvojbu je li lakše živjeti s nepravednom osudom ratnoga zločina ili s činjenicom da su sloboda, a time i naše sudbine proizvod trgovine", komentirao je.
Osvrćući se na postupke haškog sudca Agiusa, Ćorić je kazao: "Svi suci, osim Agiusa, bili su suglasni da Meron potpiše odluku o mome oslobađanju. No ništa se nije događalo. Bio je to presedan u haaškoj praksi jer su svi osuđenici, njih devedesetak, prije mene izišli iz zatvora na osnovi dviju trećina izdržane kazne. Agius je svoje protivljenje opravdavao pozivanjem na pisma udruga bošnjačkih stradalnika i na moj završni govor u sudnici. Tražio je od mene da objasnim neke tvrdnje iz završnoga govora. Nije mi padalo na pamet sudjelovati u tom cirkusu jer je to bio pokušaj oduzimanje posljednjih tragova ljudskoga dostojanstva i novo suđenje nakon konačne presude. Nisam mu mogao dati za pravo. I dogodilo se to da sam još mjesecima u neizvjesnosti čekao izlazak. A kad se izlazak konačno i dogodio, bio je uvjetovan na taj način da sam često razmišljao jesam li uopće na slobodi. Uistinu je žalosno je da je upravo Agius u tom razdoblju boravio u Mostaru i primio zahvalnice od bošnjačke strane".
Šestorka žrtvovana za Hrvatsku
Pojašnjavajući kako je doživio javno samoubojstvo generala Slobodana Praljka tijekom izricanja pravomoćne, osuđujuće presude, Valentin Ćorić je kazao: "General Praljak nije mogao prihvatiti haašku presudu i etiketu presuđenoga ratnog zločinca. Njegov je čin bio čin prkosa, dostojanstva, ponosa i nadasve hrabrosti ratnika. Otišao je čovjek koji je vjerovao u svoju ratnu nevinost, a meni je bila čast što sam bio svjedokom te njegove ratne nevinosti. Slobodan Prosperov Novak, jedan od predstavljača, kazao je kako je čin Slobodana Praljka čin antičkoga heroja i nemam ništa toj tvrdnji dodati".
Ćorić je na koncu kazao kako su šestorica visokih dužnosnika H-B "žrtvovani" te da je to bila "cijena uspostave neovisne Republike Hrvatske".
"Nekoga od Hrvata morali su osuditi. Pao je kamen na leđa nas šestorice iz BiH. Iz dobro znanih razloga ukinuta je Hrvatska republika Herceg-Bosna. I jedno i drugo posljedica je rješavanja uspostave i nastanka novih država. Mi smo žrtvovani u tome procesu. To je bila cijena za uspostavu neovisne Republike Hrvatske pa mi nije žao. O mojoj su nevinosti na ovaj ili onaj način govorili svi – od tužitelja do sudaca. Ali su za visoku kaznu morali imati pokriće, pa kad ga nisu našli u svjedočenju tužiteljevih svjedoka i tisućama dokumenata, pronašli su ga u nekoliko krivotvorenih dokumenata koje su sačinili loši Hrvati", zaključio je na kraju Valentin Ćorić.
