Doris Vlašić, pedagoginja, psihologinja i edukantica dječje i adolescentne integrativne psihoterapije o izazovima odrastanja u adolescenciji

Razgovarala: Antonela Marinović Musa

mostar@dnevni-list-ba

Adolescencija, kao jedna od ključnih razvojnih faza, tema je kojoj bismo trebali pridavati više pozornosti u javnosti, ali i medijima. Tim povodom kontaktirali smo Doris Vlašić, magistru psihologije, diplomiranu pedagoginjute edukanticu završne godine dječje i adolescentne integrativne psihoterapije pod supervizijom, koja nam je uputila korisne savjete na temelju višegodišnjeg formalnog iskustva koje je stekla u sustavu odgoja i obrazovanja i privatne prakse iz područja psihologije i psihoterapije. Doris je, naime, usmjerena prema djeci, adolescentima i mladima s teškoćama te problemima mentalnog zdravlja s ciljem pružanja individualnog i grupnog savjetovanja, kao i osmišljavanja strukturiranih psihoedukativnih intervencija. Sudjelovala je na različitim seminarima i projektima te je ponosna nositeljica brojnih certifikata. 

Adolescencija, odnosno prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, često se opisuje kao turbulentno i puno izazova. Što to zapravo znači?

-Same razvojne zadaće adolescencije po sebi su turbulentne i pune izazova. Dakle, kako bismo razumjeli adolescenciju, važno je da smo upoznati s njezinim najvažnijim razvojnim zadaćama: stvaranje vlastitog identiteta, separacija od roditelja, smanjenje ovisnosti o skupini vršnjaka i učvršćivanje strukture ličnosti identifikacijom. Od adolescenta se očekuje da uskladi očekivanja obitelji, škole i okruženja sa svojim promjenama i potrebama. U relativno kratkom razdoblju mora upoznati, svladati, naučiti primijeniti i usmjeriti svoje prirodne nagonske težnje. Mora ispuniti vlastita i tuđa očekivanja na polju učinkovitosti, rada i stvaranja. Pri tome ne smije preskočiti niti jednu stepenicu u svom socijalnom razvoju.  Vjerujem da ovo sve zvuči i nama odraslima dosta konfuzno, kako li je onda tek našim adolescentima?

Iako je adolescencija razdoblje koje se proteže negdje od oko 9./10. godine do 22./24. godine, sigurna sam da smo svi primijetili iz godine u godinu da adolescencija sve ranije počinje i sve kasnije završava. Dakle, dobne granice adolescencije se šire.

Najveće razumijevanje adolescentima potrebno je između njihove 14. i 17. godine kada ulaze u intenzivnu razvojnu fazu u kojoj se pojavljuju najistaknutije i najdramatičnije razlike u njihovom razvoju. Tada imaju najveću tendenciju odmaka od roditelja.

 -I u prošlosti i u sadašnjosti ono što se ne mijenja jest to da je adolescencija razdoblje u kojem su rizična ponašanja uobičajena, razvojna. Cjelokupno ponašanje adolescenata zapravo je jedini način na koji adolescent može „presložiti sebe“ – u svom vanjskom aspektu, dok u unutarnjem dijelu sebe osjeća kaos i strah. Na nama odraslima je da osjete naše razumijevanje u svom procesu odrastanja i da prihvatimo određena ponašanja adolescenata kao uobičajena i razvojna.

Promjene koje nastaju tijekom adolescencije ne utječu samo na adolescente, već i na roditelje. Koje biste im korisne savjete uputili?

Da vjeruju u svoje dijete, da ga razumiju, da ga prihvate, da su glavni izvor sigurnosti svom djetetu, da imaju razumna pravila i očekivanja. Naglasila bih i važnost jasnih granica – adolescentu su potrebne granice da bi ih mogao na neki način „rušiti“. Dijete treba pustiti da odraste, ono mora imati svoj put, pri čemu ga nije dobro niti previše stezati, a niti prebrzo otpustiti. Granice ne trebaju biti ni previše meke ni previše čvrste -  ali dovoljno prepoznatljive da se pomoću njih njeguju prave vrijednosti.

Uz vršnjake, suputnici adolescenata na njihovom putu odrastanja svakako jesu njihovi roditelji. Zbog toga se kaže da se adolescencija ne događa samo adolescentima, nego i njihovim roditeljima. Poželjno je, stoga, da se ponekad i roditelji prisjete sebe kao adolescenta što im je bilo najpotrebnije. Odrastanje nikako nije lagan proces iako se često odraslima tako ne čini iz njihove perspektive. Zbog toga je važno njegovati toplu emocionalnu klimu unutar obitelji gdje se adolescenti uvijek vraćaju.

 U potrazi za identitetom, adolescenti znaju biti buntovni i suprotstavljati se ne samo roditeljima, nego i vršnjacima. Ako dođe do konflikta, kako trebamo postupiti?

-Za početak je jako bitno osvijestiti da su konflikti općenito neizbježan dio svakodnevnog života, a adolescencija je sama po sebi prepoznatljiva zbog dominacije različitih konflikata i dilema. Potrebno je učiti našu djecu da konflikt sam po sebi ne mora nužno biti isključivo negativna pojava, ali njegove posljedice mogu biti i pozitivne i negativne. Podučiti djecu vještini asertivnosti koja nam pomaže da izrazimo vlastito mišljenje, osjećaje i stavove, a da pritom ne povrijedimo druge. Naglasila bih i važnost JA – poruke kroz koje se djeca uče izraziti što im smeta i kako se oni osjećaju u određenoj situaciji. Sve to zajedno vodi prema suradnji – kada se postigne da su obje strane zadovoljile svoje potrebe bez da trebaju odustati od nečega, kada se osjećaju ugodno i sigurno.

Među vidljivim promjenama među adolescentima su svakako one koje se odnose na tjelesni izgled. Osobito kod djevojaka ističe se upečatljivija šminka, drugačiji stil odijevanja i slično… Do čega mogu dovesti takve nagle promjene?

-Kao što sam već istaknula, za razdoblje adolescencije sasvim je uobičajeno i očekivano da adolescenti eksperimentiraju sa svojim tjelesnim izgledom. U ovom razdoblju dolazi do naglih promjena samopouzdanja. Djevojke imaju prevelika očekivanja od sebe, postavljaju si previsoke ciljeve i žele biti najbolje, savršene. Zbog toga bih voljela naglasiti da je ovo razdoblje ključno kako bismo im pomogli da učvrste svoje samopouzdanje te da ga ne izgube – što se nažalost vrlo često događa. Zbog toga trebaju našu pomoć da se prihvate, a ne odbacuju, jer nisu savršene. Djevojke su sklone pratiti modne trendove, a ne slušati sebe, svoj unutarnji osjećaj i emociju – što zapravo one žele. Želim i ovdje poručiti našim prekrasnim mladim djevojkama, kada njegujemo naše vlastite vrijednosti, kada cijenimo i prihvatimo sebe onakve kakve nas je dragi Bog stvorio, tada smo sretni i nikakav modni trend ne može utjecati na nas.

Tijekom razdoblja adolescencije dolazi i do promjena odnosa prema školi i učenju. Kakva je uloga prosvjetnih  djelatnika po tom pitanju, odnosno kako trebaju postupati prema učenicima?

-Cjelokupna škola ima veliku ulogu i neprocjenjivu važnost u životu naših adolescenata. Prosvjetni djelatnici su svjedoci najvećih i najvažnijih kako uspona, tako i padova adolescenata, što je velika čast i još veća odgovornost. Nastavnici su u izravnom, svakodnevnom kontaktu s njima i mogu primijetiti promjene koje se događaju. Prvi i najvažniji korak u rješavanju bilo kojeg problema jest njegovo prepoznavanje i razumijevanje te stvaranje poticajnog okruženja  kod kuće i u školama. Ako primijete bilo kakva neuobičajena odstupanja potrebno je adekvatno reagirati u pravom trenutku u suradnji s roditeljima i stručnim suradnicima, kao i s upravom škole. Samo kontinuirana suradnja roditelja i škole dovodi do prave podrške gdje je jako bitno da svatko preuzme svoj dio odgovornosti.

Po Vašem mišljenju, je li mentalno zdravlje adolescenata tema kojoj se pridaje dovoljno pažnje u medijima i javnosti?

-Mentalno zdravlje odgovornost je cjelokupnog društva i zajednice. Bogu hvala, sve više raste svijest o važnosti mentalnog zdravlja i potrebi sveobuhvatnog pristupa. Mediji su nam svakako jedan od važnijih partnera u promociji mentalnog zdravlja, te ukazivanje na pristupe koji se bave stavovima i ponašanjem koji štete mentalnom zdravlju. Hvala i Vama na otvorenosti i zainteresiranosti za pisanje o značajnim temama koje su itekako važne za naše mlade.

Depresija kod mladih/adolescenata javlja se znatno češće nego što mislimo. Koji su njeni znakovi i simptomi?

-Ovdje bih htjela naglasiti da se sva djeca i mladi ponekad mogu osjećati tužno, što je normalan dio odrastanja. To je važno znati razlikovati. Međutim, emocije postaju zabrinjavajuće kada se osjećaju intenzivno tijekom dužeg vremenskog razdoblja i kada utječu na cjelokupni život djeteta. Zbog toga je jako važno potražiti stručnu pomoć pri bilo kakvoj sumnji na depresiju.Prema stručnoj literaturi najčešće karakteristike su: razdražljivo raspoloženje najveći dio dana skoro svaki dan; gubitak zanimanja, zadovoljstva; smanjena energija, koncentracija, pažnja, apetit; smanjeno samopoštovanje; osjećaj krivnje i bezvrijednosti; poremećaj spavanja; plačljivost; pasivnost u školskim aktivnostima, odnosno slabljenje školskog rada i uspjeha; ideje ili činovi samoozljeđivanja ili suicida. Depresija se može liječiti i zbog toga je itekako potrebno potražiti razgovor sa stručnjakom.

Koja bi bila Vaša poruka mladima?

-Uvijek volim istaknuti da su najljepše što imamo naši mladi. Mi odrasli puno toga imamo za naučiti od mladih i obrnuto.Moja poruka mladima bi bila da cijene sebe, njeguju svoje istinske životne vrijednosti, ne ustručavaju se potražiti podršku i pomoć odraslih kada god osjete potrebu i da budu svjesni činjenice da život nije u onome što si stekao, nego u onome što jesi.