Velež: Nije tragedija što je Europa pobjegla, ali …
Do dva kola prije kraja Velež se borio, bio u igri za izlazak na europsku scenu, ali je na kraju ipak ostao kratak sedam bodova, što je posljedica vezanih poraza u posljednja dva kola, iako je posljednji susret u Posušju bio samo stvar formalnosti.
Nakon završetka jesenskog dijela sezone Velež je držao šesto mjesto s 24 boda, od četvrtog je bio udaljen šest bodova. S tim što je cijelu jesen igrao kao gost. Promijenila se Uprava, igrački kadar, stručni stožer. Ekipa je imala dobru seriju, prije nego što će izgubiti od Zrinjskog u zaostalom susretu iz prvog dijela sezone.
Išao je Velež na dvije fronte, činilo kako Europa jednostavno ne može pobjeći. Ali očito je u takvom ritmu teških utakmica, svaka tri ili četiri dana, ekipa platila ceh.
Jedan za drugim igrači su kao u nekom nevjerojatnom scenariju otpadali zbog ozljeda i jednostavno se više nisu vraćali. Roster se na kraju sužavao, a kakav je izgledao, najbolje se vidi na utakmicama protiv Igmana, Sarajeva, Posušja. U posljednjih sedam utakmica Velež je ostvario samo jednu pobjedu. Protiv Borca. Na kraju je ostao na 45 bodova, što znači da je u drugom dijelu prvenstva ekipa osvojila tri boda manje.
Da je recimo Velež kojim slučajem na svom terenu savladao Slobodu, Igman, pa u gostima Posušje, situacija bi bila drugačija. Nermin Haskić je u drugom dijelu sezone uglavnom bio taj usamljeni napadač, uspio je postići 12 golova, ali je Veležu nedostajao još jedan igrač koji bi ga u pojedinim susretima mogao zamijeniti. Pravog napadača nije bilo. Probalo se nešto s Hadžićem, Leaiem, nije išlo. Na kraju je Nemanja Anđušić bio drugi strijelac sa sedam golova, dok je treći ostao Dženan Zajmović (5), iako je ekipu napustio na zimu.
Posebna priča je bila zadnja linija u kojoj se pa skoro stalno nešto mijenjalo. Bajrić se ozlijedio na startu drugog dijela sezone, Pavić i Muminović su bili u procesu oporavka, Ćuković nije uspijevao uhvatiti ritam, Karamarko također, kasnije će se ozlijediti Domić, Zvonić, pa je najveći teret spao na Hrkaća, Zeljkovića. Halilović, Blagojević, Hasanović, također su jako puno vremena bili u autu, a oni su jako važni u toj sredini terena, bilo u građenju napada ili razgrađivanju protivničkih.
Jednostavno se puno stvari događalo u klubu, oko kluba, igralo se van svog stadiona, treneri su mijenjali svoje koncepcije, Uprave također i te su stvari itekako ostavile traga. Opet koliko god je realno da Velež možda nije mogao više napraviti, jednako toliko ostaje žal kod navijača da je uz silne probleme ipak bio tu negdje. Sa jednim ili dva igrača zdravija u rosteru, mogao je do jedne ili dvije pobjede više i do tog četvrto mjesta.
Kako sada stvari stoje, nove pripreme će krenuti brzo - u planu sadašnjeg trenera Nedima Jusufbegovića to će biti 19. idućeg mjeseca i za očekivati je opet velike promjene u igračkom kadru. Dio igrača želi otići, određenom broju igrača ističu ugovori, brojka od nekih desetak igrača koji bi mogli napustiti Velež nije nerealna. Ostaje naravno vidjeti kakva će reakcija biti Uprave, jer opet novac je taj koji će diktirati veliku većinu stvari. F. I.