Velika subota, posljednji dan Vazmenog trodnevlja, dan je tišine i molitve kojim kršćani ulaze u otajstvo Uskrsnuća Isusa Krista. Obilježava se dan uoči Uskrsa, a u liturgijskom smislu Crkva se tada zadržava kod Kristova groba, razmatrajući Njegovu muku, smrt i silazak nad pakao.

Tijekom dana, vjernici posjećuju Božji grob u crkvama, dok oltar ostaje ogoljen, simbolizirajući tišinu i prazninu nakon Isusove smrti. Misa se toga dana ne slavi, a sveta pričest se može dijeliti samo kao popudbina umirućima.

Fra Ivan Landeka, meštar novaka iz Franjevačkog samostana Humac, ističe kako je Velika subota dan sabranosti i duhovne tišine.

– Na Veliku subotu zadržavamo se u molitvi kod Isusova groba, razmišljajući o Njegovoj muci i smrti radi našega spasenja. Toga dana Crkva ne slavi euharistiju, dopušteni su samo sakramenti ispovijedi i bolesničkog pomazanja – rekao je fra Ivan.

Središnje liturgijsko slavlje Velike subote započinje uoči same nedjelje, nakon što padne noć – tada započinje vazmeno bdijenje, najvažnije bogoslužje u cijeloj crkvenoj godini.

– Vazmeno bdijenje sastoji se od četiri dijela: službe svjetla, službe riječi, krsne službe i euharistijske službe. Sve započinje paljenjem i blagoslovom uskrsne svijeće, simbola Krista – Svjetla svijeta. Slijedi niz starozavjetnih i novozavjetnih čitanja, obnova krsnih obećanja, a zatim euharistija. Po završetku slavlja blagoslivljaju se uskrsna jela – objasnio je fra Ivan.

Pripreme za Uskrs i simbolika pisanica

Velika subota ujedno je i dan kada se u mnogim domovima privode kraju pripreme za Uskrs. Pripremaju se tradicionalna jela: janjetina, bijela riba, kuhana šunka, sirnica, mladi luk, hren, rotkvice, kuglof i pogače ukrašene pisanicama.

Jedan od najpoznatijih i najveselijih običaja je bojenje uskrsnih jaja – pisanica, čiji korijeni sežu u prastara poganska vremena. Jaje je oduvijek bilo simbol novog života, a u kršćanskom značenju ono simbolizira Kristov izlazak iz groba.

Kao što pile razbija ljusku i izlazi u život, tako je i Isus razbio kamen groba i uskrsnuo, donoseći novi život svima.
Tradicionalno su se pisanice bojale prirodnim bojama, osobito crvenom dobivenom od ljuski crvenog luka ili korijena cikle. Dodavanjem lišća i latica cvijeća dobivale su se pisanice s prekrasnim motivima iz prirode – običaj koji se i danas čuva u mnogim obiteljima, piše Fena.