Noć muzeja i ove godine privukla je velik broj posjetitelja u muzej na Humcu, posjetitelji su čitav dan stizali i razgledali artefakte koji govore o povijesti na ovom malom prostoru kroz 16 tisuća godina, a uz obilazak muzeja imali su prigodu nazočiti i promociji knjige “Ovi su umrli, a žive – (žrtve rata i poraća i Domovinskog rata župe Humac” koju je priredio fra Ivan Boras.

 Uz fra Ivana, knjigu su predstavili fra Iko Skoko i fra Robert Jolić, a na istoj se okupio velik broj građana, te predstavnici gradskih vlasti, gradonačelnik Vedran Markotić i predsjednik GV Tihomir Kvesić.

Knjiga je žrtvoslov župe Humac koji je fra Ivan godinama priređivao, skupljao je podatke iz matičnim knjigama i stanju duša župe Humac, ali i na terenu gdje je obilazio kuće po čitavoj župi raspitujući se o stradalima.

Važan žrtvoslov

U njegovoj knjizi našli su mjesto i pripadnici ustaških, a i partizanskih jedinica.

-Povijest mora udovoljiti trima zahtjevima; da je pisana znanstveno, na temelju izvora, da je čitljiva i po mogućnosti da je važna. Fra Ivan se trudio zadovoljiti ta tri zahtjeva. Bilješkama dokazuje koliko se trudio pisati znanstveno. U žrtvoslovu ima 964 bilješki. Teško je izreći riječima koliko je važan ovaj žrtvoslov u kojem imamo podatke o 979 nestalih i stradalih župljana župe Humac. To su činjenice, tj. istina o našem narodu, koja je važna za naše razumijevanje, ne samo sadašnjosti, već i prošlosti i budućnosti. Dobro je poslužiti se usporedbom sa srednjim školama u Ljubuškom kako bismo razumjeli koliko je osoba nestalo i stradalo na području župe Humac. Naša gimnazija ove akademske godine ima 297, a strukovna škola 540 učenika. Zamislite da nam sada netko pobije sve srednjoškolce. Više je žrtava u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo samo iz župe Humac nego što trenutno imamo srednjoškolaca u općini Ljubuški, istaknuo je u svom izlaganju fra Iko Skoko.  

Fra Robert Jolić je pak istaknuo kako je fra Ivan u svom prikupljanju podataka došao do nekih zaista indikativnih podataka.

Neljudskost partizanskog načina ratovanja

-Ukupan broj žrtava iz naselja humačke župe iznosi 898. Ali je više nego važno vidjeti način na koji su stradali. Gotovo nestvarno izgleda podatak da su samo 182 osobe poginule u borbi. Dakle tek jedna petina. A dvostruko više poginulo je po svršetku rata, dakle na križnim putevima u proljeće i ljeto 1945. godine – ukupno 370. Ako se toj brojci doda i 217 osoba strijeljanih od partizana za vrijeme rata, ili kod kuća po svršetku rata, onda je to gotovo 600 osoba. Tome bi se moglo barem dijelom pribrojiti i neke iz rubrike umrli od ranjavanja ili zlostavljanja (63 osobe), tako da bi broj onih koji su ubijeni nenaoružani, ili od partizanskog zlostavljanja na druge načine svakako iznosio oko 600, što je čak tri puta više od onih koji su poginuli u borbama. Upravo ta brojka, ili taj odnos stradalih u ratu i poraću pokazuje svu zloću i svu neljudskost partizanskog načina ratovanja i obračuna s protivnicima, kao i svu brutalnost i nastranost komunističkoga načina razmšljanja i djelovanja. To je doista bio najgori ideološki sustav koji se pojavio u povijesti svijeta,rekao je, među ostalim, fra Robert.   

 Fra Ivan se u svom govoru zahvalio svima koji su pomogli u tome da ova knjiga bude izdana, te je govorio o tome kako je trajalo istraživanje za ovo djelo.