Hedge fond može izgubiti novac jer mu je strategija bila pogrešna, jer je koristio preveliku polugu ili zato što se tržište pomaknulo brže nego što su modeli predviđali. To je rizik koji ulagatelj preuzima, piše financa.

Ozbiljniji problem nastaje kada ulagatelj ne može pouzdano provjeriti koliko fond stvarno vrijedi, kako je rezultat izračunan i gdje se imovina nalazi.

Aktualni slučaj Orca Bason Funda upravo zato vrijedi promatrati šire od jedne optužnice. Američko savezno tužiteljstvo za Južni okrug New Yorka 11. rujna optužilo je Vuka Vukovića, osnivača Oraclum Capitala i čelnika fonda Orca Bason, za securities fraud i wire fraud.

Tužiteljstvo tvrdi da su ulagateljima slani mjesečni izvještaji s prinosimaPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan... višima od stvarnih te da je najmanje jednom potencijalnom ulagatelju dostavljen krivotvoreni brokerski izvještaj s većom neto vrijednošću imovine i boljim rezultatom fonda.

Riječ je o navodima optužbe koji tek trebaju biti dokazani na sudu. Vuković se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno.

Za ulagatelja slučaj otvara praktičnije pitanje:

što treba provjeriti prije nego nekome povjeri novac?

Prije ulaganja u hedge fond provjerite koliko rizika skriva poluga
Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz potpuno drukčije priče.

Long-Term Capital Management vodili su iskusni trgovci s Wall Streeta, a među partnerima su bili nobelovci Robert Merton i Myron Scholes. Strategija fonda tražila je male cjenovne razlike između sličnih financijskih instrumenata.

Kako su potencijalne zarade na pojedinoj poziciji bile male, fond ih je povećavao zaduživanjem.

Krajem 1997. LTCM je imao približno 30 dolara duga na svaki dolar kapitala. Nakon ruske financijske krize 1998. odnosi cijena nisu se ponašali kako su modeli očekivali. Fond je samo u kolovozu izgubio oko 44 posto vrijednosti.

New York Fed potom je okupio najveće vjerovnike LTCM-a, a 14 banaka i brokerskih kuća osiguralo je 3,625 milijardi dolara kapitala kako bi se izbjegla prisilna rasprodaja portfelja. Fed je koordinirao razgovore, ali u spašavanje nije uložio javni novac.

LTCM pokazuje koliko brzo mala pogreška modela postaje velika kada je pojača financijska poluga.

Prije ulaganja u hedge fond zato vrijedi pitati koliko fond posuđuje, kakve derivate koristi i koliko bi relativno mali tržišni pomak promijenio vrijednost portfelja.

Archegos pokazuje što se događa kada nitko nema cijelu sliku
Archegos Capital Management formalno nije bio klasičan hedge fond nego family office, ali njegov kolaps 2021. pokazuje drugu vrstu rizika.

Archegos je preko total return swapova gradio velike pozicije uz relativno malo početnog kapitala. SEC je kasnije naveo da je vrijednost portfelja narasla s oko 1,5 milijardi na više od 36 milijardi dolara, dok je ukupna izloženost na vrhuncu dosezala oko 160 milijardi dolara.

SEC tvrdi da je Archegos bankama davao nepotpunu ili netočnu sliku ukupne izloženosti, koncentracije i likvidnosti, dok je preko više prime brokera gradio velike pozicije u istim kompanijama.

Kada su cijene nekoliko ključnih dionica počele padati, stigli su margin callovi koje Archegos nije mogao podmiriti. Banke su ostale s milijardama dolara gubitaka.

Za ulagatelja ovdje nije dovoljno znati koliko fond ima imovine. Važno je razumjeti kolika je stvarna ukupna izloženost i koliko je portfelj koncentriran.

Orca Bason otvara drugo pitanje: može li se rezultat neovisno potvrditi?
Kod Orca Basona američko tužiteljstvo ne tvrdi samo da je investicijska strategija ostvarivala lošije rezultate od očekivanih. Prema optužnici, sporan je i način na koji su ti rezultati predstavljani ulagateljima.

Tu je razlika između tržišnog i operativnog rizika vrlo jasna.

Fond može pogriješiti. Može imati loš mjesec ili izgubiti dio kapitala. Ulagatelj taj rizik može prihvatiti ako dobiva točne informacije o tome što se dogodilo.

Ako rezultat nije moguće potvrditi iz neovisnog izvora, problem je drukčiji.

Regionalni dio priče počeo je prije američke optužnice. Hanfa je u srpnju 2025. utvrdila da je Zadruga Glas poduzetnika 2.0 neovlašteno zaprimala i prenosila naloge članova povezane s ulaganjem u Orca Bason te držala novac klijenata na redovnom poslovnom računu bez zaštite propisane za sredstva klijenata.

U prosincu 2025. Hanfa je Oraclum Capitalu zabranila daljnju distribuciju i promidžbu udjela Orca Bason Funda u Hrvatskoj. Nakon uhićenja u SAD-u regulator je objavio i da je tijekom svojih nadzornih postupaka o utvrđenim činjenicama obavijestio nadležna američka tijela.

Za potencijalnog ulagatelja takav regulatorni trag vrijedi više od impresivnog grafikona prinosa.

Prvo pitanje nije koliko je fond zaradio
Američki Investor.gov prije ulaganja u hedge fond preporučuje provjeru nekoliko vrlo konkretnih stvari: kako se imovina vrednuje, koriste li se neovisni izvori pri određivanju vrijednosti, kolika je poluga, koliko je ulaganje likvidno, kakve su naknade i tko upravlja fondom.

Posebno je važno vrednovanje.

Ako fond ulaže u nelikvidnu ili teško usporedivu imovinu, cijena iz mjesečnog izvještaja može se temeljiti na modelu, a ne na cijeni po kojoj bi se imovina taj dan stvarno mogla prodati. SEC zato investitorima preporučuje da razumiju kako fond izračunava vrijednost i koliko se oslanja na neovisne izvore.

Jednako je važno znati kada se kapital može povući.

Hedge fond može imati lock-up razdoblje, dopuštati otkup samo nekoliko puta godišnje ili pod određenim uvjetima privremeno ograničiti isplate. Vrijednost koju ulagatelj vidi na izvještaju zato nije nužno iznos do kojeg može odmah doći.

Regulatorni zapis nije potvrda da je ulaganje sigurno
Provjera upravitelja fonda u regulatornim bazama također je korisna, ali tu treba znati što takav zapis zapravo znači.

SEC je u kolovozu ove godine upozorio da se prevaranti koriste čak i regulatornim prijavama kako bi ostavili dojam legitimnosti.

Provjera registra je početak due diligencea, ne njegov kraj.

Upravo tu vrijedi primijeniti isto pravilo koje smo već isticali kod investicijskih prijevara: regulatorni status, identitet posrednika i tok novca treba provjeriti prije procjene obećanog prinosa.

Kod privatnog fonda treba pokušati utvrditi i tko potvrđuje njegove brojke. Postoji li neovisni revizor? Tko vodi administraciju fonda? Gdje se drži imovina? Tko potvrđuje brokerske pozicije? Jesu li objavljeni prinosi revidirani ili ih investitor vidi samo u izvještaju upravitelja?

Ako je strategija toliko kompleksna da je može razumjeti samo osoba koja je prodaje, ulagatelj ima dodatni problem.

Visok prinos nije odgovor na pitanje koliko fond stvarno vrijedi
LTCM pokazuje da vrhunsko znanje ne uklanja rizik prevelike poluge. Archegos pokazuje koliko ukupna izloženost može ostati skrivena kada su pozicije raspoređene među više financijskih institucija.

Kod Orca Basona američki sud tek treba utvrditi jesu li optužbe tužiteljstva osnovane.

Za ulagatelja ne treba čekati takav ishod da bi primijenio osnovnu lekciju.

Prinos pokazuje što je fond tvrdio da je zaradio. Due diligence treba pokazati može li se taj broj neovisno provjeriti.