Washington i Bruxelles ne moraju se slagati u pogledu svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti BiH koje trenutačno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima, zaključuju Thorpe i Olson.

Prema ovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na ekonomsku suradnju, dok su američki dužnosnici istodobno signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat

Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i europskih partnera suglasiti se o novom visokom predstavniku za BiH odražava znatno dublje razlike u njihovim vizijama budućnosti BiH i uloge međunarodne zajednice u zemlji, stav je Amande Thorpe i Olivie Olson,  analitičarki Atlantskog vijeća (Atlantic Council). 

U njihovoj najnovijoj analizi, podsjeća se da mjesto visokog predstavnika ostaje trajno nepopunjeno nakon odlaska Christiana Schmidta 1. srpnja te da Washington i europske prijestolnice nisu ispunili plan njegova nasljednika imenovati do 14. srpnja. Thorpe i Olson smatraju da zastoj nije uzrokovao samo spor o imenu budućeg visokog predstavnika, već da je pokazatelj različitih pristupa SAD-a i Europe Bosni i Hercegovini u vrijeme kada se zemlja približava Općim izborima te, istodobno, pokušava napredovati na putu ka članstvu u EU. 

Prema ovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na ekonomsku suradnju, dok su američki dužnosnici istodobno signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat. Europa, pak, proces pristupanja BiH Europskoj uniji vidi kao ključni instrument reformi, zbog čega smatra da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju poziciju za poticanje institucionalnih promjena potrebnih za napredak zemlje ka članstvu u EU.

Analitičarke Atlantskog vijeća podsjećaju da je Ured visokog predstavnika (OHR) desetljećima predstavljao jedan od simbola transatlantske suradnje u BiH, kao i da je dosadašnja neformalna praksa bila da visoki predstavnik uglavnom bude Europljanin, a njegov prvi zamjenik Amerikanac, a čija se imenovanja dogovaralo u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC). 

No, nakon što PIC početkom lipnja nije uspio izabrati novog visokog predstavnika, Veleposlanstvo SAD-a u BiH javno je kritiziralo europsku neodlučnost te ocijenilo da je PIC izbjegao svoju odgovornost, upozorivši da ta situacija prisiljava Washington preispitati svoju ulogu u postojećem međunarodnom prisustvu u BiH. Ipak je dogovoreno da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomat Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a. Atlantic Council podsjeća da je Crishock drugi Amerikanac koji tu funkciju obavlja privremeno, ali prvi koji je u tom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući tzv. bonnske ovlasti.

Širi zaokret američke politike prema BiH

Autorice analize razlike između Washingtona i europskih prijestolnica povezuju i sa širim zaokretom američke politike prema BiH, a kao jedan od primjera kojeg navode odluku SAD-a iz listopada 2025. godine ukinuti ranije izrečene sankcije bivšem predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, što je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema Dodikovoj politici i njegovom odnosu prema državnim institucijama i OHR-u. 

Njemačka i Austrija su, pak, kako se ističe, zadržale restriktivniji pristup prema rukovodstvu RS-a, dok Velika Britanije i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović. 

Thorpe i Olson u tom kontekstu postavljaju pitanje povlači li se Washington postupno iz dosadašnjeg oblika političkog angažmana u BiH i ima li još prostora za zajedničku američko-europsku politiku prema našoj zemlji. Kako se dodaje, jedna od tačaka na kojoj se različiti prioriteti posebno prepliću jest energetika. 

Tako je američki angažman posljednjih mjeseci snažno usmjeren na projekt Južne plinske interkonekcije, a u analizi se ukazuje i da pitanje državne imovine ostaje povezano s budućnošću tog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a. Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija upravljati imovinom na razini BiH te utjecati na koheziju zemlje. EU, istodobno, upozorava da posebni propisi povezani s Južnom plinskom interkonekcijom moraju biti usklađeni s europskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup europskom energetskom tržištu i sredstvima EU-a. 

Analitičarke Atlantskog vijeća citiraju i nedavnu poruku visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku Kaje Kallas da 'prozor mogućnosti' za pristupanje BiH Europskoj uniji neće nužno zauvijek ostati otvoren i da je potreban europski visoki predstavnik koji može pomoći zemlji napredovati na europskom putu. One, na koncu, konstatiraju da spor oko novog visokog predstavnika pokazuje širi sukob prioriteta Washingtona i Bruxellesa, čiji značaj dodatno raste zbog približavanja Općih izbora. 

- Washington i Bruxelles ne moraju se slagati u pogledu svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti BiH koje trenutačno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima, zaključuju Thorpe i Olson.