Završila je još jedna sezona u Premijer ligi BiH. Teško da bi smo mogli reći da se razlikuje nešto drastično u odnosu na prethodne. I dalje imamo veliku razliku između četiri - pet klubova koji su u gornjem dijelu, u odnosu na ostalih pet. Čak bi smo mogli reći kako su Borac i Zrinjski daleko ispred.

Sarajevo se još uvijek traži, nakon čega slijedi trojka Velež - Široki Brijeg - Željezničar. Borac je ove godine uzeo naslov prvaka, na kraju puno lakše nego što se očekivalo. Može se pričati da je ekipa u nekim utakmicama imala pomoć sudaca, ali ukupno gledajući Borac je bio najbolji. Posebno u drugom dijelu sezone. 

Zrinjski daleko od idealnog

Nakon poraza od Zrinjskog u zaostaloj utakmici 21. prosinca, Borac je do kraja bio neporažen. Na kraju u plusu 15 bodova u odnosu na Zrinjski. Zrinjski je izborio nokaut fazu Konferencijske lige, ali je ceh platio u prvenstvu. Na kraju je uzeo dva preostala trofeja, ali daleko od toga da je sve bilo idealno u taboru Plemića. 

U prethodne dvije sezone Zrinjski je imao osam poraza, u ovoj jednoj sedam. Već duže vremena se špekulira o odlasku odnosno ostanku Igora Štimca čak se pisalo i spominjalo ime njegovog nasljednika Simona Rožmana. Što će od svega biti, vidjet ćemo. 

Borac kao prvak je opet u situaciji da prolaskom prvog pretkola Lige prvaka osigura najmanje Konferencijsku ligu, dok će Zrinjski startati u sezoni od drugog pretkola i za ulazak u ligaški dio natjecanja će morati proći tri runde. 

Sarajevo je opet u svom filmu. Organizacijski nikako dovoljno posloženo nakon toliko godina s glavnom preokupacijom - transferi igrača. Klub je bio daleko od trofeja, ali je izborio Europu. 

Zekić opet na Koševu

Za očekivati je opet ogromne promjene u igračkom kadru. Krenuli su od trenera i odmah iznenadili javnost. Počekom kolovoza prošle godine, Sarajevo i Zoran Zekić su se razišli, nakon lošeg ulaska u sezonu. Sada se isti trener vraća na klupu nakon manje od godinu dana. Definitivno nije čest slučaj. 

Velež je završio kao četvrti, iako je u jednom trenutku bio zadnji na tabeli. Nakon promjene na klupi i dolaska Ibre Rahimića ekipa je ušla u jednu dobru seriju rezultata i relativno je lako održala to četvrto mjesto.  

Razlog leži dijelom u činjenici što su Široki Brijeg i Željezničar bili zaokupljeni svojim problemima. Pokušao je Velež doći do trofeja u Kupu, ali je Zrinjski bio prejak. Sada očito slijedi "renoviranje" igračkog kadra, Milak je već otišao, spominje odlazak Babića, Šarića, Hrkaća...

Za Velež bi bilo najvažnije posložiti ekipu do početka priprema, ali to je već polovina ovog mjeseca što će biti jako teško, ukoliko veći broj igrača napusti ekipu. 

Velež nije nositelj u prvom pretkolu Konferencijske lige, ali mogao bi uz malo sreće izvući protivnika po mjeri. 

Široki se muči, Željezničar luta

Široki Brijeg se muči posljednjih sezona više sa financijama što se odražava na rezultatima. U drugi dio sezone ekipa je ušla pod mogućim pritiskom borbe za opstanak, međutim opstanak niti jednog trenutka nije došao u pitanje. Međutim, pitanje je kako će stvari izgledati naredne sezone. 

Željezničar se mučio na terenu, lutao organizacijski. Navijači se nadaju da bi ulaskom drugog Mirvića u klub situacija trebala biti drugačija, ali realno stvari se preko noći neće posložiti i pored planova, financijskih injekcija i silnih promjena u upravi. I Željezničar po tko zna koji put morati pronaći trenera. 

Radnik i Sloga su opstali, Radnik nekoliko kola prije kraja, Sloga u posljednja dva. Radnik je uspio ostvariti osam pobjeda u 36. kola koliko su imali Sloga i Posušje. 

Najmanje čistog nogometa

Iako su i Sloga i Posušje sezonu završili s istim brojem bodova, 34, momčad iz Doboja ostala je u ligi zbog boljeg međusobnog omjera. S druge strane, slom u samoj završnici utakmice protiv novog prvaka koštao je Posušje prvoligaškog statusa te će se iduće sezone natjecati u nižem rangu. 

Rudar je igrao puno bolje nego što je osvojio bodova, jako puno utakmica je ekipa Perice Ognjenovića izgubila u finišu. Možda je na terenu ekipa Rudara pokazala više od Sloge ili recimo Radnika, ali uzalud. 

Ono što je činjenica Wwin liga BiH nije kao druge lige. Tu ima svega, najmanje čistog nogometa. Klubovi ne mogu živjeti od prodanih ulaznica, TV prava, marketinga i onda jednostavno moraju tražiti pomoć ili u strankama, privatnim licima, raznim kompanijama. Svi su spremni pomoći, neki ovako neki onako, ali bez sistemskog rješenja stvari neće izgledati dobro. U globalu, kao nisu ni izgledale ranije. 

F. I.