Zašto državni ministri neće odgovarati za koruptivne afere nastale u pandemiji?
Ravnatelj Instituta za javno zdravlje Republike Srpske (RS) Branislav Zeljković uhićen je u četvrtak ujutro zbog sumnje da je povezan s korupcijskom aferom pri nabavi zaštitne opreme u jeku pandemije koronavirusa.
Glasnogovornica Republičkog javnog tužiteljstva RS-a u Banjoj Luci Dragica Tojagić rekla je kako se Zeljković sam prijavio policiji te da je nakon toga lišen slobode. Zajedno s njim uhićeni su i čelni ljudi privatnih tvrtki, Slavko Bojić, Saša Marković i Dragan Dubravac, s kojima je Institut za javno zdravlje Republike Srpske sklapao štetne ugovore.
Po nalogu Javnog tužiteljstva RS-a je pretreseno više objekata privatnih tvrtki i institucija. Policija je jučer priopćila kako su uhićenja i pretresi izvedeni u sklopu istrage zloporaba u procesu javnih nabavki tijekom pandemije, fiktivnih transfera i pranja novca.
Podijeljena ogromna sredstva
Transparency International BiH je prošle godine podnio kaznenu prijavu sumnjajući na korupciju prigodom dodjele poslova nabavke zaštitne opreme u iznosu od 1,20 milijuna eura tvrtkama koje se uopće ne bave nabavom i trgovinom medicinske opreme, što je slučaj sličan onome kada je u pitanju proces federalnom slučaju 'Srebrene maline'.
U Federaciji BiH se, naime vodi sudski postupak protiv visokih vladinih dužnosnika, uključujući premijera Fadila Novalića i federalnu ministricu financija Jelku Milićević, koje se tereti za djela korupcije i nesavjestan rad prilikom nabave 100 neispravnih i preskupih kineskih respiratora, što su vlasti ovoga entiteta platile više od 10 milijuna maraka. Također, u istom postupku optuženi su šef federalne Civilne zaštite Fahrudin Solak kao i vlasnik privatne firme „Srebrena malina“ Fikret Hodžić.
Zanimljivost, ali i apsurdnost bosanskohercegovačkog političkog i administrativnog sistema jeste da je korona kriza prouzročila očita koruptivna djela, ali odgovornost za njih će očigledno izbjeći državni ministri.
Razlog toga se krije u činjenici da Vijeće ministara BiH niti ministri u toj faktički državnoj vladi nisu nikada preuzeli nikakvu odgovornost za suzbijanje pandemije i njenih posljedica. Odnosno, po političkom dogovoru vladajućih stranaka to tijelo nije radilo gotovo ništa ali se pretvorilo u običnog tehničkog distributera humanitarne pomoći i ogromnih novčanih sredstava koje najviše dolaze od Međunarodnog monetarnog fonda.
Vijeće ministara ta sredstva samo po političkom dogovoru uplaćuje entitetima koje taj novac dalje distribuiraju županijama i općina u BiH. Na taj način sva odgovornost za eventualna koruptivna djela i zloupotrebu novca kojih očigledno ima prebačena su na niže razine vlasti.
Najveća pažnja javnosti usmjerena je na entitetske organe vlasti, pa su zbog toga vrlo brzo pojedini entitetski dužnosnici, i to isključivo od strane medija i nevladinih organizacija, uhvaćeni u sumnjivim radnjama. Nakon toga, uslijedili su procesi koji se sada vode.
Novcu teško ući u trag
No, s obzirom na količinu novčanih sredstava koje su do sada stigle u BiH i koje su raspodijeljenje entitetima, županijama i općinama teško je vjerovati da je zloupotreba sredstava svedena na samo zasad dva slučaja koja se trenutno procesuiraju.
Naprotiv, za očekivati je da takvih koruptivnih pojava ima gotovo na svakom koraku, ali u situaciji kada su novčana sredstva podijeljena na stotine adresa kojima u pravilu rukovode politički i stranački dužnosnici, novcu je puno teže ući u trag.
Kada se sagleda cjelokupna situacija, potpuno je jasno zašto vodeći lideri u BiH ne žele da se nabavke opreme za npr. suzbijanje posljedica pandemije vode sa jednog mjesta, npr. onog državnog, jer što su takve nabavke centraliziranije novcu je lakše ući u trag.
Vlasti u BiH su se odlučile za drugu strategiju koja otežava kontrolu načina trošenja novca i cijeloj javnosti, ali i istražnim organima. A ta strategija se sastoji u tome da se ogromni novčani iznosi rascjepkaju velikom broju lokalnih i regionalnih stranačkih dužnosnika, koji dalje po vlastitom nahođenju troše darove koji su im s neba pali.
Pri tome je odgovornost rascjepkana, a koruptivne radnje jako teško dokazati. Najmudriji u cijeloj priči o dijeljenju novca će ispasti oni koji bi trebali biti najodgovorniji, a to su državni ministri. Oni svakako ništa nisu radili, odlučivali ni trošili - samo su novac podijelili kako im je naređeno iz određenih centara moći. J. S.