Pričalo se puno u umoru, o zgusnutom rasporedu Borca, no taj isti Borac nikako da taj umor pokaže. U čemu je tajna? 

Borac je odigrao 18 utakmica u Europi, a i dalje se, u travnju, Bori za naslov. Ne podsjeća na tipičnu priču bh. klubova – barem ne na onu koja je važila prije desetak godina. Jer i Zrinjski je prošle sezone igrao skupine Konferencijske lige pa na proljeće opasno pritisnuo Borac.

Vremena su se očito promijenila, ali i navike klubova, način rada. Odatle i ova konstanta Banjolučana. Koji u Mostar u nedjelju dolaze s nizom od pet uzastopnih pobjeda, među koje su uskočile dvije protiv Sarajeva.

I baš u ovoj zadnjoj, u sklopu polufinalnog Kup obračuna s Bordo timom – Borac je prošle srijede još jednom pokazao da je dovoljno dobar da izdrži utrku – na dvije fronte. Koja je tajna? 

Tajne baš i nema – ne neke posebne. Riječ je zapravo samo o prokušanom receptu – krojenju kadra s više solucija na svakoj od pozicija., dobro uigranom kadru. Tako je Mladen Žižović protiv Sarajlija krenuo bez Sandija Ogrineca, Davida Vukovića, Zorana Kvržića, a drugi strijelac Lige, Đorđe Despotović – uopće nije bio unutra.

I što se dogodilo? Sarajevo je (opet), u drugoj vezanoj utakmici na Koševu u samo sedam dana – palo pa skoro bez ispaljenog metka. Dokaz njihove prilagodljivosti, te širine kadra koju imaju, nenadani je odlazak vratara Manojlovića uoči one zaostale prvenstvene utakmice na Koševu iz prethodnog tjedna, no Makedonac Šiškovski je uskočio kao da je cijele vrijeme on bio 'broj 1' i više se nije osvrtao. 

OK, odigrala je u Kup utakmici ulogu i ozljeda prvog strijelca Lige, Gulisihvilija, ali svejedno je to bilo Sarajevo… odmornije Sarajevo, Sarajevo na svom terenu.  Što Banjolučane nije nimalo impresioniralo. Čak što više. Odigrao je Borac te susrete nimalo u grču, kao kod kuće, i s mirnoćom koja imponira dva puta (2:0 i 1:0) rutinski riješio rivala kojeg se ne tako davno vidjelo u ozbiljnim pričama oko borbe za naslov. 

S. N.