ZBOG ČEGA SKRIVAMO PRAVE PODATKE?Kakva je država koja ne zna koliko ima stanovnika, kolika joj je medijalna plaća, koja zabranjuje PISA testiranja?
Piše: Dragan Bradvica
Dok se Bosna i Hercegovina ponovno guši u političkoj krizi zbog blokade rada državnih institucija od strane političkih predstavnika iz Republike Srpske ali i nemogućnosti dogovora o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH domaći političari u posljednje vrijeme ponovno se nabaciju brojkama i statistikama o velebnim ekonomskih uspjesima.
Srećom, istina jeste kako se bh. gospodarstvo oporavlja, kako dobar dio pokazatelja upućuje na to da idemo uzlaznom putanjom, te ostaje nada kako ćemo unatoč političkoj nestabilnosti nastaviti uzlazni trend.
Međutim, ono što ponovno 'bode oči' jeste besprizorno manipuliranje brojkama od strane brojnih dužnosnika, vađenje stvari iz konteksta, pa čak i friziranje podataka.
Nije ovo nikakav umjetnički dojam bilo koga u BiH tko na to upozorava jer su nas i brojne međunarodne organizacije, poput Svjetske banke ili EUROSTAT, znale upozoriti kako planove, strategije i reforme možemo provoditi samo ako imamo prave podatke, odnosno ulazne inpute. BiH i ovaj put ide obrnutim smjerom – podatke koje je i spremna prezentirati dijelom su manipulativni, a one najvažnije neće čak niti da ustanovi. Kome to smeta prezentacija pravog stanja u ovoj zemlji?
Broj stanovnika, plaće, PISA…
Navesti ćemo samo tri primjera.
Problem broj jedan jeste što mi uopće ne znamo, niti izbliza, koliko imamo stanovnika. Istina jeste kako BiH nije jedina država Europe koja muku muču s iseljavanjem i negativnim prirodnim priraštajem, ali svakako jeste jedna od rijetkih čije se vlasti svojski trude podatke o tome skriti.
Prošli popis stanovništva nismo proveli kao i druge države Europe 2011. godine, nego dvije godine kasnije, a popisa neće biti niti ove godine. Određenih najava, doduše poprilično stidljivih, ima da će se popis održati 2023. A i onaj koji je proveden 2013. izazvao je mnogo kontroverzi i prema mnogima ni tada nismo dobili prave podatke o stanje stvari na terenu. Prema tom popisu, te 2013. u BiH je živjelo 3.531.159 stalnih stanovnika. Uslijed masovnog iseljavanja i negativnog prirodnog priraštaja procjene ukazuju da trenutno u BiH živi između 2,5 milijuna do najviše 2,8 milijuna stanovnika.
Međutim, prave podatke o tome nemamo pa se postavlja logično pitanje kako praviti bilo kakve ozbiljne projekcije bilo čega ukoliko niti izbliza ne znamo koliko imamo stanovnika?
Često se u posljednje vrijeme priča o velikim ekonomskim postignućima, a upravo tu se umnogome manipulira podacima kako bi se stanje prikazalo onako kako kome odgovara. Primjerice, naplata poreza raste i zbog poskupljenja, ali to od predstavnika vlasti nikada nećete čuti.
O razini duga da i ne govorimo, tu je ušminkavanje poprimilo najveću razinu. Masovno iseljavanje radno sposobnog stanovništva se prezentiralo kao smanjenje nezaposlenosti.
I ne ulazeći u brojne druge segmente, spomenut ćemo samo da uopće ne postoje mjerenja medijalne plaće u BiH. Medijalna plaća ne dobiva se tako da se zbroje sve plaće i podjele s brojem zaposlenih, nego tako da se sve plaće poredaju od najveće od najmanje (ili obrnuto) te da se pogleda broj one u sredini.
Takav način izračuna mnogi smatraju poštenijim jer puno bolje od prosjeka daje uvid u stvarno stanje jer u izračun prosječne plaće ulaze i one najviše, koje su vrlo često puno puta više od onih najnižih, a izračunom medijana to se zaobilazi. I dok druge europske zemlje itekako vode računa o tome naša tih podataka niti nema.
I primjer treći jeste vezan za obrazovanje. Svi znamo u kakvom je stanju bh. obrazovanje, a da bi se i dalje mogli mjeriti gdje smo i što smo potrebna su relevantna mjerenja. Jedno od onih koje nam je svima trebalo otvoriti oči bilo je PISA testiranje koje je pokazalo zapanjujuće loše rezultate naših učenika.
I ovaj put država je uistinu promptno reagirala – obustavila je testiranje učenika. Dakle, princip je i ovdje isti –prave podatke o svom jadu i čemeru u zemlji zabrani, a one koji i iscure guraj pod tepih.
Samo europsko dno
Ovakvih primjera je bezbroj. U ovoj zemlji je gotovo sve tako široko postavljeno da svatko sve može tumačiti na način kako mu odgovara. Gotovo svakodnevno u našoj zemlji imamo situacije u kojima dvije i više strana u raznorazna sporenjima bukvalno koriste iste podatke i statistike kao svoj argument u raspravama ili postavljanju zahtjeva.
Pravila igre su nejasna od Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, a kada tome dodate da dobar dio pravih podataka uopće nemamo, pa su podložni pretpostavkama ili proizvoljnim tumačenjima, sve to je i očekivano.
Prosto je nemoguće da politike, planove, strategije, proračune počnete izrađivati na osnovu podataka koji su proizvoljni, frizirani i ušminkani, a da na kraju rezultati budu dobri. A mi to radimo već više od 25 godina, pa s obzirom na sve to i ne čudi što smo danas tu gdje jesmo. A to je samo europsko dno.