Brojna dosadašnja istraživanja već su više puta pokazala koliko postajemo ovisni o ekranima, a pogotovo o pametnim telefonima. Ekrani uzimaju privatno, odnosno slobodno vrijeme koje, umjesto da ljudi provode družeći se uživo, šetnjama u prirodi ili radeći nešto korisnije, provode u svoja četiri zida zadubljeni u sadržaj na telefonu. Često je slična stvar i tijekom radnog vremena, što se pogotovo može reći za osobe koje rade od kuće te im konstantne obavijesti, pozivi, slanje poruka, pregledavanja objava na društvenim mrežama i slično kradu vrijeme koje trebaju provesti radeći.

Jedno od rješenja moglo bi biti da ostavimo telefon sa strane, dalje od nas kako bi se mogli fokusirati na posao. U teoriji to zvuči dobro, no pitanje je što bi se dogodilo u praksi, odnosno ako telefon nije kraj vas, biste li vrijeme koje gubite na telefonu proveli s dužim fokusom na posao.

Jedan uređaj zamijenili drugim

Jedno malo istraživanje koje je obuhvatilo samo 22 osobe (većinom žene starosti između 22 i 31 godinu), a objavljeno je u znanstvenom časopisu Frontiers, pokazalo je kako prokrastinacija, odnosno zabušavanje na poslu više nije problem samo jednog uređaja odnosno telefona. 

Kako je objasnio Maxi Heitmayer s London School of Economics, taj problem zabušavanja na poslu odnosi se na naše navike i rutine koje smo stekli koristeći naše uređaje poput telefona.

Dakle, ako smo navikli konstantno prekidati posao i odgađati izvršavanje naših zadataka zbog telefona, ako nam taj uređaj nije pri ruci, to ne znači da ćemo se posvetiti poslu, nego ćemo pronaći neki drugi način ili uređaj kako bi radili nešto drugo.

Osobe koje su sudjelovale u istraživanju dva su dana radile same u sobi s odličnom zvučnom izolacijom, a sa sobom su ponijeli uređaje koje i inače koriste, pri čemu nisu mijenjali postavke oko obavijesti na telefonima. Jedna grupa telefone je držala na svom stolu, a druga na udaljenom stolu pa im nisu bili pri ruci. Osobe iz te druge grupe zaista su manje koristile telefone, no umjesto toga, one su se okrenule prijenosnim računalima koji su im bili bliže i na tim ekranima radili slično ono što bi i na telefonima.

-Dakle, nije važan sam uređaj, problem je u činjenici da su ljudi navikli konstantno prekidati ono što rade obavijestima i sadržajima na ekranima, bilo da je riječ o telefonu ili računalu. A razlog zašto nam je sadržaj na telefonu tako primamljiv je jasan, objasnio je Heitmayer. 

On kaže kako su sav taj sadržaj napravile velike kompanije koje profitiraju od našeg neuspjeha da se odupremo iskušenju da ih koristimo.