Govoreći u nedjelju kao uvodničarka sesije Asocijacije “Krug 99“, a tema koje je bila “Građanskim otporom protiv života u strahu“ Azra Zornić, apelantica protiv BiH pred Europskim sudom za ljudska prava, ocijenila je da je psihička tortura nad građanima sve prisutnija posljednjih godina i to u većoj mjeri no što je to bilo u razdoblju 1992.-1995.

“U ratnim godinama, Sarajevo je, pored Srebrenice najviše bilo izloženo psiho-fizičkoj torturi, kako agresora, tako i međunarodne zajednice. Agresor je provodio genocid nad Srebrenicom, a u Sarajevu su to bili stravični masakri s velikim brojem poginulih, snajperisti koji su svakodnevno sijali strah u svim dijelovima grada i ubijali isključivo civile među, kojima je ubijeno na stotine djece. Život bez struje, vode i hrane uz krajnje licemjernu gestu međunarodne zajednice koja je uvela embargo samo onim dijelovima BiH kojima je oružje bilo najpotrebnije radi obrane golih života, dok su na teritorij pod kontrolom HVO-a i Vojske RS-a uredno stizale ogromne količine naoružanja iz Srbije i Hrvatske u cilju nastavka agresije“, obrazložila je svoj stav Zornić i dodala da je licemjerno bilo i to što je preko sarajevske zračne luke u opkoljeni grad dopremana humanitarna pomoć u vidu namirnica kvaliteta kojih je bila ispod ljudskog dostojanstva. Prema njenim riječima, međunarodna zajednica posljednji je čavao zabila potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma.

“Svu svoju pristranost i licemjerje cjelokupna međunarodna zajednica je iskazivala kroz tzv. mirovne pregovore, pri tome ucjenjujući žrtvu da prihvati neprihvatljivo, krčmeći BiH sve do trenutka da je Bosna konsolidirala svoje snage i odlučno krenula u oslobađanje okupiranih prostora. Tada su Europa i SAD odlučile spriječiti BiH u namjeri da u cijelosti oslobodi sav okupirani teritorij i formira državu po mjeri svakog njenog građanina. Nametanjem Daytona, obukli su nam luđačku košulju iz koje i danas, 27 godina kasnije, tražimo način kako je se osloboditi, dok su ti isti tzv. mirotvorci sebi ostavili plodno tlo na kojemu u svakom trenu može doći do rata kada to njima strateški bude odgovaralo“, ustvrdila je Zornić koja smatra da međunarodna zajednica, svojim neznanjem ili namjernim pritiscima, i danas pomaže agresiju na građane BiH.

“Uz svesrdnu pomoć dijela EU-a i pojedinih američki diplomata, ta agresija naših susjeda nastavlja se i danas, s tim što se to ovaj put radi diplomatskim pritiscima putem bjelosvjetskih pregovarača koji dolaze u BiH ili nepripremljeni ili, pak, pogrešno informirani o stvarnom stanju na terenu, a svaki od njih dolazi u nadi da će baš on skinuti tu luđačku košulju s BiH i tako se popeti stepenik više u svojoj karijeri“, riječi su Zornić koja kulminaciju međunarodnog licemjerja vidi u imenovanju visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

“Svojim stupanjem na tu dužnost, odmah u startu je izazvao negativne reakcije građana. Od njegovog dolaska na poziciju visokog predstavnika pa do danas, građani žive u strahu od toga hoće li taj čovjek uporabiti tzv. bonnske ovlasti i nametnuti izmjene ustava samo jednog entiteta i Izbornog zakona Bih u korist etničke grupe okupljene oko HDZ-a BiH i tako povesti BiH u rat balkanskih, možda i europskih razmjera. Taj svakodnevni strah građana podiže tenzije do visokih razina i razara duh zajedništva. Spekulacijama o uporabi bonnskih ovlasti, Schmidt stvara sve veći jaz među građanima, produbljuje podjele i jača segregaciju u BiH“, smatra je Zornić koja je dodala da je sve navedeno bilo povod masovnim prosvjedima građana.

Šošić: (Ne)djelovanje međunarodne zajednice produbljuje atmosferu nedemokratičnosti

Drugi uvodničar sesije bio je psiholog Bojan Šošić, koji je, također, govorio o prosvjedima građana pred OHR-om, a koji su nastali iz potrebe da se suprotstave namjeri visokog predstavnika da nametne izmjene Izbornog zakona BiH koji će državu odvesti u daljnju etničku podjelu.

“Prosvjedi koji su počeli u srpnju ove godine i praktično od tada, s povremenim prekidima, traju u kontinuitetu, nisu usmjereni protiv Schmidta, a još manje protiv OHR-a kao institucije. Nalazimo se u vremenu kada se konačno artikuliraju jasni stavovi, čija argumentiranost je neporeciva i o kojima može i mora doći do izgradnje svijesti javnosti. Prvi od njih je poziv na stvarnu provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava, primjenu nekih od kojih građani ove zemlje čekaju već trinaest. Strani akteri sve manje govore o njima, a pri tome imaju alibi da je to nešto o čemu se trebaju dogovoriti domaći političari, dok u stvarnosti ne čine ništa osim što omogućuju da isti ti političari, koji nemaju ni zrno volje donijeti takva rješenja, ostanu na vlasti. Uz te presude, treba dosljedno inzistirati na provedbi svih i cjelovitih odluka Ustavnog suda BiH i preporuka Ekspertnog izvješća o pitanjima vladavine prava u BiH, te puta zacrtanog u 14 ključnih prioriteta formuliranih u Mišljenju Europske komisije, a sve imajući u vidu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te Europsku konvenciju za zaštitu prava i temeljnih sloboda“, rekao je on. Drugo načelo, a ujedno i temelj za nezadovoljstvo koje građani iskazuju, jest zahtjev za transparentnošću.

“Upravo činjenica da ne znamo gotovo ništa definitivno o sadržaju procesa koji može imati nesagledive posljedice na naše živote i sudbine jest i mora biti shvaćeno kao itekako dobar razlog za iskazivanje građanskog otpora“, poručio je Šošić a kao treći problem naveo selektivnost u djelovanju i fokusu internacionalne zajednice. Neshvatljivo je, drži on, da se ignorira presude Europskog suda za ljudska prava i kreće u reforme s parcijalnim utemeljenjem i obrazloženjem, koje bi se, štoviše, moglo i pravno osporavati. Na koncu je poručio da građani moraju nastaviti vršiti pritisak, kako na predstavnike međunarodne zajednice koji su svojim (ne)djelovanjem održali i produbili atmosferu nedemokratičnosti i nesigurnosti u zemlji kakva je dovele i dovodi do egzodusa njenog stanovništva, tako i na nadležne institucije vlasti, ma tko ih popunio nakon predstojećih izbora.