Razgovarala: Antonela Marinović Musa

Redoviti profesor strateškog komuniciranja na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Božo Skoko, koji je i utemeljitelj vodeće hrvatske konzultantske agencije Millenium promocija te jedan od ključnih hrvatskih stručnjaka u području brendiranja destinacija, u razgovoru za Dnevni list govorio je o turističkim potencijalima hercegovačkog kraja – sve češćeg odredišta domaćih, ali i stranih turista.

Kao rođeni Ljubušak, dotaknuo se i konstantnih ulaganja u ovaj grad, s osobitim naglaskom na mogućnosti razvoja u turističkom smislu. Detaljnije o ovoj temi pročitajte u nastavku.  

Hercegovina mnogo toga može ponuditi na turističkom planu. Je li taj potencijal dovoljno iskorišten?
-Suvremeni turist u stalnoj je potrazi za nečim novim, drukčijim, autentičnim… Želi vidjeti ono što ne može vidjeti u svojoj zemlji, iskusiti nešto novo, doživjeti neku vrstu duhovnog ispunjenja, uživati… U tom kontekstu i Hercegovina je novootkrivena turistička destinacija. Posljednjih godina puno je napravljeno u turističkom pozicioniranju Hercegovine, ali prostora ima još. Prije desetak godina boravio sam u New Yorku i u jednoj poznatoj knjižari kupovao sam stručnu literaturu vezanu uz promociju država. Slučajno sam tada naletio na jednu monografiju pod naslovom Skriveni svjetski biseri – destinacije koje morate upoznati. Vjerovali ili ne, na naslovnici je bio Stari most u Mostaru. Prije nekoliko godina Financial Times uvrstio je Hercegovinu među top 10 europskih regija čije vrijeme tek dolazi te pozvao investitore iz cijelog svijeta da razmišljaju o ulaganjima u Hercegovinu… Dakle, Hercegovina je globalno sve prisutnija i poznatija kao jedinstvena turistička i gospodarska regija. Desetljećima turisti posjećuju Mostar, kao uistinu atraktivnu turističku destinaciju. Već četrdeset godina milijuni hodočasnika dolaze u Međugorje… Međutim, tek posljednjih desetak godina turisti počinju otkrivati i druge dijelove Hercegovine i njihovu turističku ponudu, prirodne atrakcije, gastronomiju, jedinstven način života… Ovih dana se u redu čeka za ulazak na Kravicu, jedinstven vodopad na rijeci Trebižat. Na istoj rijeci u dvadesetak restorana se traži mjesto više… Na Blidinju susrećem ljude iz Zagreba. Turisti iz Poljske iznajmljuju obnovljene stare kamene kuće po našim selima. Iako su udaljene od mora, njihov mir i jedinstvena priroda ih ispunjavaju. Možemo reći kako svjedočimo snažnom razvoju. Međutim, njime treba upravljati kako bi bio održiv i svima donosio benefite.

Koje su prednosti i nedostaci turizma u Hercegovini?
-Kad govorimo o prednostima Hercegovine u turističkom smislu onda su na prvom mjestu prirodne ljepote i atrakcije, koje su uistinu jedinstvene – od Hutova blata i rijeke Neretve, preko jedinstvenog Trebižata i njegovih vodopada, pa do planinskih prostranstava Prenja i Blidinja, špilje Vjetrenice, livanjskih divljih konja i kupreške visoravni. Uz to je važna prednost i prostorna pozicioniranost u jadranskom zaleđu, odnosno blizini mora, te prometna povezanost. Konačno smo autocestom povezani sa svijetom. Još moramo poraditi na bržim cestama između pojedinih naših gradova, ali i mostarsku zračnu luku učiniti relevantnijom i sa svijetom povezanijom. Velika prednost je i bogata kulturna baština – od naših franjevačkih samostana i njihovih riznica i galerija na Humcu, Širokom Brijegu i Livnu, preko muzeja i starih gradova poput Ljubuškog i Blagaja, kamenog Počitelja i jedinstvenog susreta Orijenta i Zapada u Mostaru. Tu su i priče, legende, tradicije, običaji, pa i festivali i manifestacije. Neizostavna je i gastronomija, mogućnost konzumiranja i kupnje organskih proizvoda… Tradicionalna gostoljubivost naših ljudi je također važna karika. Nedostaci se vide u turističkoj infrastrukturi, ali je i tu napravljen golem iskorak u kvaliteti. Ne možemo razvijati turizam bez kvalitetnih hotela, restorana, kuća za odmor s bazenima, atraktivnih turističkih tura… Moramo povesti računa o čistoći naših prirodnih atrakcija, obnoviti našu staru povijesnu baštinu i učiniti je dostupnom turistima. Tu još ima mjesta za napredak, iako svakodnevno svjedočimo stvarno golemim koracima. Hercegovina je posljednjih deset godina učinila u razviju turizma više nego prethodnih pedeset godina.

 
Smatrate li da je, između ostalog, jedna od prepreka za razvoj turizma nedostatak školovanog osoblja koje je neophodno za daljnje napredovanje, ali i postizanje boljih rezultata u ovoj oblasti?
-To je istina. Bez kvalitetnih ljudi koji su školovani za rad u turizmu nema napretka. Razvoj turizma ima svoje zakonitosti i pravila, treba pratiti globalne trendove i ne otkrivati toplu vodu, treba učiti od najboljih… U tom smislu posljednjih godina sve više mladih ljudi se odlučuje studirati turizam. Osobno sam angažiran kao gost predavač na jednom od najboljih studija turizma u Hrvatskoj, na Edward Bernays visokoj školi, gdje se izučavaju najbolje svjetske prakse i teorije. I vidim kako se ovo područje vrtoglavo razvija posljednjih godina.

 
U Ljubuškom ste prije nekoliko godina govorili o temi „Turistički potencijali i mogućnosti razvoja ljubuškog kraja“. Vidite li pomake u odnosu na ranije razdoblje?
-Apsolutno vidim i ponosan sam na ono što je napravljeno u ljubuškom kraju. Ljubuški danas predstavlja kreatora trendova i ostalim krajevima Hercegovine, ali i Bosne. Prirodne ljepote kojima obiluje Ljubuški do prije dvadesetak godina su se nekako podrazumijevale i nisu baš bile u službi turističkog razvoja. Mnoge prirodne oaze bile su zapuštene i poznavali su ih tek lokalni stanovnici. Bivši gradonačelnik, a sada saborski zastupnik Nevenko Barbarić, pratio je globalne trendove i potaknuo turistički razvoj. Njegov nasljednik, aktualni gradonačelnik Vedran Markotić, vodio je javno poduzeće Parkovi i samim time bio je duboko involviran u razvoj turizma. Kao gradonačelnik nastavio je s ozbiljnim iskoracima. Primjerice, danas je vodopad Kravica uređena destinacija, koju posjećuju turisti iz cijelog svijeta, a o njoj pišu svjetski magazini. Vodopad Koćuša svojom ljepotom, ali i ugostiteljskom ponudom zadovoljava i najzahtjevnije goste. Na rijeci Trebižat dvadesetak je restorana i kupališta, koji su posljednjih godina napravili ozbiljna ulaganja u uređenje i ponudu. Pogledajmo Čeveljušu – Mandića jaz, Bililo, Božjak… Svaka lokacija ima svoju priču, a sve zajedno pričaju sjajnu priču o ljubuškoj turističkoj ponudi. Novoobnovljeni hotel Bigeste uspješno radi cijelu godinu. Paraglajderi iz cijelog svijeta dolaze letjeti iznad Ljubuškog, a pokrenut je i uspješan Outdoor festival. Ljubuški jazz festival privlači najveće zvijezde ove vrste glazbe, a zahvaljujući ljubuškoj glazbenog školi i dobroj volji hollywoodskog producenta Ljubušaka Tonyja Mandicha, Ljubuški bi uskoro mogao dobiti i atraktivan muzej popa i rocka. Moramo biti ponosni na te novitete. A ponosan sam i kad vidim obnovljene mlinice na rijeci, ali i stare kamene kuće koje se danas iznajmljuju stranim gostima po prilično visokim cijenama. Vinari su odradili također dobar dio posla, pa su tako ljubuška vina sve cjenjenija u svijetu, a vinarije i podrumi također atraktivne lokacije. Zasađene su tisuće novih maslina, a ljubuška maslinova ulja ovjenčana vrhunskim priznanjima u New Yorku. Jasno, svega toga ne bi bilo bez jačanja svijesti o mogućnostima turizma, praćenju trendova, ali i gospodarskog razvoja… Drago mi je što sam bio tek djelić te uspješne priče u smislu edukacije i što vidim u praksi sve ono što sam prije desetak godina predavao pozivajući se na dobre primjere iz Istre i drugih europskih regija.

Gradska uprava veliku pozornost poklanja izgradnji infrastrukture na području grada Ljubuškog, pa smo tako svjedoci uređenja ulica, rekonstrukcije i obnove tvrđave hercega Stjepana, posjetiteljskog centra na rimskom nalazištu Gračine… Kako je nedavno rekao ljubuški gradonačelnik Vedran Markotić, mogućnosti nakon obnove tvrđave su beskonačne. Kako na najbolji način možemo iskoristiti ovaj turistički adut?
-To je iznimno važno. Ljubuški je konačno grad političkom odlukom, ali i svojim izgledom, ponašanjem, ponudom i nadasve infrastrukturom. Asfalt i vodovod su u svakom dijelu općine, a urbana jezgra je postala istinski grad. Tako je ovaj grad dobio Kulturni centar, na razini Zagreba. Završen je prvi dio rekonstrukcije tvrđave hercega Stjepana, koja je važan segment ljubuškog turizma, ali i kulturne baštine. Obnova je rađena po uzoru na šibenske tvrđave, a vidimo koliko su one unijele života u živosti u turističkoj ponudi tog jadranskog grada. Rimsko nalazište Bigeste se također uređuje kao atraktivna turistička lokacija. Memorijalni centar sluge Božjeg Petra Barbarića u Klobuku novo je duhovno susretište… Zahvaljujući suradnji Grada i franjevačkog samostana na Humcu, novi iskorak u svome radu doživio je i najstariji muzej u BiH te galerija posvećena majci. Uređuje se novi galerijski prostor kako bi do izražaja došla sva vrhunska djela. Najveće svetište svetog Ante u BiH dobilo je konačno vanjski oltar. Dakle, sve su to važni segmenti razvoja, ali i očuvanja naše baštine za nove generacije.  

Hercegovina u posljednje vrijeme sve više privlači ljubitelje rekreativnog, ali i profesionalnog biciklizma. Na čemu bi konkretno trebale raditi biciklističke udruge, institucije, ali i pojedinci, kako bi Hercegovinu učinili cikloturističkom destinacijom?
-Hercegovina je idealna biciklistička destinacija, jer ima toliko atrakcija i prirodnih ljepota na tako malom prostoru, do kojih se može najbolje doći biciklom. Ima starih staza, ulica i cesta, koje se mogu urediti i pretvoriti u novu biciklističku atrakciju… Potrebno je samo dodati sadržaje, koji će oplemeniti ponudu i promovirati. Možda bismo trebali učiti od Istre. Sredinom devedesetih godina Istra je kao turistička destinacija radikalno izmijenila način razmišljanja o turizmu. Prateći što se događa na globalnom turističkom tržištu, uvidjeli su da s postavkama masovnog turizma nemaju šanse konkurirati velikim regionalnim turističkim destinacijama, jer će one uvijek mogu ponuditi nižu cijenu. Zacrtali su cilj da se moraju okrenuti individualnom pristupu i ponuditi autohtone turističke proizvode koji će na najizvorniji način dočarati Istru. Tako su krajem 1995. godine započeli s projektom vinskih cesta, potom s izborom najboljih restorana i konoba, razvojem malih obiteljskih hotela i smještaja u ruralnom okruženju, razvojem agroturizma, biciklizma, trekkinga itd. Kroz pojedinačne projekte i razvoj gradili su novi brend Istre. Privlačili su one turiste koji žele osjetiti prirodu, doživjeti potpuno drukčije iskustvo aktivnog turizma. A takvih je sve više, dok se smanjuje broj onih koji će se zadovoljiti kupanjem u moru i ležanjem na plaži.  

Uslijed nužnih epidemioloških mjera, kada je sve bilo zatvoreno i ograničeno, mnogi su otkrili čari ruralnog turizma i posvetili se boravku u prirodi te konzumiranju domaće hrane. Zašto bi taj „etno“ stil, kao podsjetnik na neka prošla vremena, trebao biti izbor stranih turista, ali i onih koji žive u Hercegovini?
-Mnogi trendovi koji su zaživjeli u vrijeme pandemije održat će se trajno. Masovni turizam i prekrcane plaže već su out, a in je odmor na osami, u prirodi. Uostalom, pogledajte koliko su porasle cijene samostojećih kuća za najam. Nije više nužno biti na moru da biste doživjeli čari istinskog odmora. Iako se mnogi danas iščuđavaju kad vide da punih deset dana europski turisti uživaju u zabačenoj obnovljenoj kući u krševitom malom selu kod Ljubuškog i uopće ne žure na more. To je trend u imotskoj krajini već godinama… Odsjesti u luksuznom hotelu u New Yorku, Parisu ili Hong Kongu je gotovo identično. Teško da ćete doživjeti nešto baš drukčije. Ali zato odsjesti u Hercegovini ili Provansi, iskusiti lokalnu ponudu i način života je jedinstveno iskustvo i to se traži. Oni ne žele da im nudimo ono što sami imaju, već ono originalno naše… Lokalna jela i namirnice. I tu je velika prilika za povezivanje turizma i poljoprivrede. Sve se više traži domaća hrana, organski uzgojena, i turisti su spremni za nju platiti i veću cijenu.