Povećanje broja tražitelja azila 2015./2016., ponajprije u Njemačkoj, utjecalo je na cijelu Europsku uniju. Kako se danas u zemlji i EU-u gleda na raspravu o azilu i migracijama u posljednjih deset godina?, analizira Deutsche Welle.

Kad je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel prije deset godina izgovorila svoju poznatu, a za neke i zloglasnu, frazu „Uspjet ćemo!“ (Wir schaffen das!), to je imalo posljedice ne samo za Njemačku, već i za Europu. Nakon tih riječi, početkom rujna 2015. uslijedila je odluka Angele Merkel da policija više ne smije zaustavljati izbjeglice na granici. Posljedično, između 2015. i 2016. godine više od milijun ljudi zatražilo je azil u Njemačkoj.

U to vrijeme broj tražitelja azila naglo je porastao širom EU. Godine 2015. statistička agencija EU-a Eurostat zabilježila je više od 1,2 milijuna zahtjeva za azil, a 2016. više od 1,5 milijuna. U sljedećim godinama, s izuzetkom 2020., broj zahtjeva ostao je iznad razine iz godina prije 2015.

Nakon daljnjeg povećanja na više od milijun početnih zahtjeva 2023., brojevi trenutno opadaju. Njemačka je dugo bila glavna zemlja odredišta za tražitelje azila u EU. Prema navodima medija, 2025. godine prvi ju je put pretekla Francuska.

Migracije – ključna tema za birače

Ovi događaji ne ostavljaju Europljane ravnodušnima. Prema podacima Eurostata, na posljednjim izborima za Europski parlament 2024. godine, 24 posto ispitanika smatralo je da su migracije pitanje o kojem treba raspravljati kao o prioritetu.

To je pitanje također igralo istaknutu ulogu na nacionalnim izborima, osobito u državama članicama u kojima su posljednjih godina desničarske populističke stranke pobijedile na izborima, poput Austrije i Nizozemske. Anouk Pronk iz nizozemskog instituta Clingendael kaže za DW da je tijekom posljednje nizozemske predizborne kampanje u studenome 2023. postojalo „opsesivno fokusiranje“ na to pitanje.

U to se vrijeme migracije prikazivalo kao uzrok svih problema u zemlji, poput stambene krize, preopterećenih socijalnih sustava ili problema u obrazovnom i zdravstvenom sustavu. Trenutno, Pronk primjećuje, ljudi se donekle odmiču od toga i pokušavaju rješavati te probleme, umjesto da migrante učine žrtvenim jarcem za sve.

Ne samo u Njemačkoj, već i na europskoj razini postoje opetovane pritužbe da su sustavi preopterećeni tražiteljima azila i drugim izbjeglicama. U nekim slučajevima to dovodi do drastičnih mjera, kao što je slučaj u Belgiji, gdje država od 2023. godine ne prima muške tražitelje azila.

Neprijateljski Europljani?

Između javnog mnijenja i važnosti koja mu se pridaje postoji razlika, rekla je za DW Lenka Drazanova. Važnost teme migracija porasla je u posljednjih deset godina zbog njezine velike medijske i političke prisutnosti, kaže politologinja koja provodi istraživanja na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci.

Međutim, osnovni stavovi o tome tko je u društvu za, a tko protiv migracija, nisu se promijenili. Ono što se promijenilo od 2015. jest da su ljudi koji su protivnici migracija snažnije izrazili svoje protivljenje. Drazanova navodi osjećaje prijetnje – poput straha od nepoznatog ili gubitka posla – kao razlog za ovaj antiimigracijski stav.

Velik broj tražitelja azila koji dolaze u Njemačku izazvao je takve osjećaje kod nekih Europljana, posebno u srednjoj i istočnoj Europi. Stvarni broj je manje važan, kaže ona, od same rasprave o migracijama.

Diskurs o migracijama u Europi se promijenio

Nadalje, društvene norme i politička kultura u kojoj se raspravlja o migracijama i izbjeglicama promijenile su se od 2015./2016., prema riječima politologinje Drazanove. To je također povezano s normalizacijom desničarskih ekstremističkih stavova.

Politologinja Pronk također vidi promjenu u načinu vođenja rasprave na ovu temu. U vrijeme slogana Angele Merkel „Uspjet ćemo!“, više je bilo riječi o „dužnosti da se pomogne“. Danas se, kaže ona, rasprava o migracijama više prikazuje kao sigurnosni rizik.

To se, kaže, može vidjeti, na primjer, u novom Paktu EU-a o azilu i migracijama. Njegov primarni fokus je na tome kako zaštititi granice i ubrzati deportaciju ljudi koji nemaju pravo ostati u EU, kaže ona. Razlog za ovaj razvoj događaja, prema mišljenju politologinje, leži u velikom opterećenju sustava za azil država članica EU-a.

EU pooštrava pravila o azilu

Pakt o azilu i migracijama, koji bi trebao stupiti na snagu u ljeto 2026., predviđa takozvane postupke na granicama za izbjeglice koje dolaze iz zemalja s niskom stopom priznavanja.

EU također trenutno radi na novoj uredbi o povratku izbjeglica u njihove zemlje. Prema podacima organizacije za pomoć izbjeglicama Pro Asyl, migrante se ranije moglo deportirati samo u zemlju s kojom su imali vezu ili ako su na to pristali.

Ovaj kriterij trebao bi se ukinuti ako Europska komisija uspije u svojim planovima. To se smatra preduvjetom za deportaciju ljudi protiv njihove volje u zemlju s kojom, na primjer, postoji odgovarajući sporazum. Također bi trebali biti formirani „centri za povratak“. Ovo je jedan od modela o kojem se u EU već neko vrijeme raspravlja pod krilaticom „inovativna rješenja“.

Neke države članice EU-a vrše pritisak na Bruxelles da dodatno pooštri pravila o azilu. Na posljednjem summitu EU-a u lipnju, 21 od 27 država članica sastalo se kako bi razvile strože propise za zajedničku politiku azila. Njemački kancelar Friedrich Merz također je prvi put prihvatio poziv Danske, Nizozemske i Italije.

Politika nije isto što i javno mnijenje

Dva se stručnjaka slažu u jednom: politička rasprava i promjena zakona ne mogu biti izravna posljedica javnog mnijenja o migracijama u Europi. Rasprava unutar društva je nijansiranija, kaže Pronk. To se, kaže, može vidjeti, na primjer, u općoj spremnosti da se pomogne ukrajinskim izbjeglicama unutar EU-a.

Drazanova je u intervjuu za DW također istaknula da je javno mnijenje o migracijama vrlo složeno. Na primjer, ista osoba, kaže ona, može biti pozitivna prema migrantima koji su već u zemlji, ali odbijati priljev novih i imigracijsku politiku koja pokazuje otvorenost prema useljavanju. Međutim, studije, prema njezinim riječima, općenito pokazuju da se javno mnijenje o migrantima u Europi donekle poboljšalo posljednjih godina.