Abeer Sobh, raseljena Palestinka i majka šestero djece koja živi u šatorskom kampu blizu mora u blizini grada Gaze, ponekad odlazi do prijelaza Zikim, kamo stižu kamioni s humanitarnom pomoći za sjeverni dio Gaze, sama ili s 10-godišnjim sinom Youssefom, očajnički tražeći hranu.

Većina ljudi u gužvi su muškarci – brži i snažniji od nje – što znači da se „često vratim praznih ruku“.
Ako ne uspije ništa dobiti, moli za milostinju one koji su imali sreće. Mnogi se odazovu njezinoj molbi te dobije malu vrećicu brašna, piše Al Jazeera.

Nakon cjelodnevne potrage za najosnovnijim potrebama za život – hranom, vodom, gorivom za kuhanje – ponekad ima dovoljno od svega triju za pripremu jednog obroka.

Obično je to juha od leće. Ali često nema ničega i svi ostaju gladni.
Abeer Sobh kaže da je oslabila te da joj se često vrti u glavi dok traži hranu ili vodu.
„Umorna sam. Više ne mogu izdržati“, rekla je. „Ako se rat nastavi, razmišljam o tome da si oduzmem život. Više nemam snage ni energije.“