Nova američka politika prema Zapadnom Balkanu traži više odgovornosti od zemalja regije, a obećava manje direktnog angažmana Sjedinjenih Država.

Fokus se premješta na ekonomsku suradnju, dok tradicionalnu političku i sigurnosnu ulogu stavlja u drugi plan. U regiji obilježenoj krhkim institucijama i neriješenim sporovima, takav pristup nosi određene rizike, piše Radio Slobodna Europa.

Suradnica Američkog poduzetničkog instituta (AEI), Heather Conley, izdvaja Bosnu i Hercegovinu i Kosovo kao najranjivije zemlje – prvu zbog fragmentirane državne strukture i etničkih podjela, a drugu zbog stalnih nesuglasica sa Srbijom i zavisnosti od međunarodne zajednice kada je u pitanju sigurnost.

Prema njenim riječima, prebacivanje odgovornosti na lokalne aktere bez jasnog liderstva i detaljne strategije moglo bi produbiti postojeće blokade i ojačati nacionalističke i korumpirane političke strukture. Ipak, smatra da je vrijeme za nove pristupe.

-Smatram da rješenja moraju doći i biti podržana od samih zemalja, jer je to najbolji način za napredak. Napori vanjskih transatlantskih sila da nametnu rješenja nisu bili uspješni, unatoč tomu što su isprobani kako na jednoj, tako i na drugoj strani. Kosovo i Srbija su, naprimjer, iskoristili sporazume za podizanje nacionalizma s obje strane, ističe Conley za Radio Slobodna Europa (RSE).

Šutnja institucija

Američki State Department objavio je krajem svibnja novi izvještaj o politici SAD na Zapadnom Balkanu, kao odgovor na zahtjev američkog Kongresa. U dokumentu se naglašava da je završena era izgradnje država pod američkim vodstvom. Umjesto toga, fokus će biti na stabilnosti i partnerstvima od obostrane koristi, a manje na direktnim intervencijama radi obnove ili "spašavanja" regije.

RSE s obratio aktualnoj Vladi Kosova i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine za komentar o američkom dokumentu, ali odgovor nije stigao ni iz jedne institucije.

Takav američki pristup predstavlja značajan zaokret u odnosu devedesete godine, kada je Washington predvodio proces postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma kako bi se okončao trogodišnji rat u Bosni i Hercegovini, dok je kasnije predvodio zračnu kampanju NATO protiv srpskih snaga, kako bi se zaustavilo nasilje i etničko čišćenje na Kosovu.

-Djelujemo kako bismo spriječili širi rat, kako bismo deaktivirali bure baruta u srcu Europe koje je u ovom stoljeću već dvaput eksplodiralo s katastrofalnim posljedicama. Djelujemo kako bismo ostali ujedinjeni s našim saveznicima za mir, rekao je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton, 24. ožujka 1999. godine, na dan kada je NATO započeo bombardiranje.

Nakon tog perioda, američka uloga poprimila je oblik kontinuiranog "pokrovitelja" za izgradnju država i institucija na Balkanu, podržavajući vladavinu prava, ekonomski razvoj i posebno sigurnost.

RSE se obratio i američkom State Departmentu s pitanjima o novom pristupu regiji Zapadnog Balkana i njegovim utjecajima, ali odgovor nije dobio.

Conley, koja je početkom 2000-ih služila kao zamjenica pomoćnika američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja, ocjenjuje da dokument ne predstavlja potpunu strategiju, već prije pokušaj da se odražavaju trenutni prioriteti američke administracije.

Novi pristupi da, ali…

Prema njenim riječima, on kombinira elemente tradicionalne politike Sjedinjenih Država u regiji, poput borbe protiv organiziranog kriminala, s ekonomskim fokusom iz ere predsjednika Donalda Trumpa.

-Vrijeme je da se isprobaju neki novi pristupi, gdje lideri preuzimaju odgovornost za novi pravac, bez okrivljavanja vanjskih faktora da ih na to prisiljavaju. Europljani i Amerikanci mogu pružiti podršku, ali i korektivne mjere ako situacija počne skretati s puta i povećavati nestabilnost. Dakle, otvorena sam za nove pristupe, ali ne vidim detalje i ljude koji će ih iznijeti, ističe Conley.

Ono što upada u oči, prema njenom mišljenju, jeste i nedostatak jednog tradicionalnog elementa američke politike: europske perspektive.

U ranijim američkim dokumentima o Zapadnom Balkanu, integracija u EU bila je centralni cilj. U ovom slučaju, Europa je gotovo nevidljiva. Ova promjena, smatra Conley, signalizira veću podjelu uloga između Washingtona i Brisela.

-Imamo iste interese kao i EU kada su u pitanju stabilnost i ekonomski razvoj u regiji, ali EU je imala poteškoća da ispuni tu ulogu. I kada krize počnu, Sjedinjene Države obično interveniraju i pokušavaju upravljati njima. Međutim, željeli bismo vidjeti održiviji pristup EU u tom smjeru. Stoga, američki dokument jasno naglašava da će SAD slijediti vlastitu politiku i, na neki način, distancira se od onoga što EU radi, ocjenjuje Conley.

Dugoročna politika Europske unije bila je integracija svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. U tom procesu, Crna Gora se smatra najnaprednijom, dok je Kosovo jedino bez statusa kandidata. Nedavno su neke države članice EU predložile da buduće članice imaju ograničena prava tokom prelaznog perioda nakon prijema u Uniju, što je izazvalo različite reakcije u regiji.

Zapadni Balkan nije spreman

Za Marka Montgomeryja iz vašingtonske Fondacije za obranu demokracija (FDD), EU ne može zamijeniti SAD na Balkanu jer joj nedostaju i kredibilna vojna sposobnost i političko jedinstvo.

On ističe da sam Zapadni Balkan još nije spreman za novi američki pristup, budući da je sigurnosni balans, posebno u odnosima između Kosova i Srbije, i dalje krhak. Iako izvještaj State Departmenta smatra prisustvo američkih snaga u NATO misiji na Kosovu (KFOR) ključnom komponentom za jamčenje sigurnosnog okruženja, Montgomery kaže da postoje glasine da Elbridge Colby, šef političkog odjeljenja Pentagona, razmatra određene promjene u NATO misiji na Kosovu (KFOR).

-Mislim da bi smanjenje američkih snaga u KFOR-u bilo u velikoj mjeri destabilizirajuće. To bi značilo da Sjedinjene Države više nisu potpuno angažirane u upravljanju konfliktom između Srbije i Kosova, koji smatram najopasnijom točkom tenzija na Balkanu. To bi poslalo i signal Rusiji i Srbiji na to da se SAD povlače iz važne sigurnosne uloge u regiji, kaže Montgomery za RSE.

Izvještaji o mogućem povlačenju Sjedinjenih Američkih Država iz KFOR-a, gdje trenutno služi oko 590 američkih vojnika, nisu novi i kružili su i ranije. Posljednji put kada je Pentagon odgovorio na interes RSE o ovom pitanju bilo je u veljači, kada je priopćeno da nema najava o promjenama u rasporedu snaga. Na pitanje da li Colby sada razmatra promjene, kako tvrdi Montgomery, nije dat odgovor.

Sam NATO je upozorio 12. lipnja da će smanjiti prisustvo na Kosovu, postepeno tokom sljedeće godine, zbog poboljšanja sigurnosne situacije u zemlji, ali još nije poznato koji bi kontingent mogao ili trebao biti povučen. Montgomery povezuje svaku promjenu američkog prisustva u Europi i sa širim strateškim implikacijama. 

Ruski i kineski utjecaj

On vidi Zapadni Balkan kao prostor na kojem ruski i kineski utjecaj ostaju prisutni kroz političke, ekonomske i sigurnosne mreže, te stoga upozorava da ovi akteri vrlo pažljivo čitaju svaku promjenu u američkom angažmanu.

-Najvažnija stvar da bismo bili spremni za Kinu jeste da ona vjeruje da će SAD zaista biti uključene kada sigurnost bude ugrožena. Ako oslabimo kredibilitet našeg vojnog prisustva u Europi, onda šaljemo signale da nas to ne zanima. Zato sam veoma zabrinut kako će se to odraziti na dinamiku Rusija-Kina, kaže Montgomery.

Izvještaj State Departmenta identificira Rusiju i Kinu kao zlonamjerne aktere koji nastoje iskoristiti nestabilnost, korupciju i slabosti u upravljanju u regiji, ali također podcrtava posvećenost SAD suprotstavljanju njihovom utjecaju.

Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču, kaže da, iako američki dokument prikazuje Kinu i Rusiju kao faktore koji djeluju protiv interesa SAD, ove pozicije nisu nepromjenjive. Prema njegovim riječima, globalna dešavanja i ekonomski interesi mogu pretvoriti Rusiju iz prijetnje u partnera.

-Ako se rat u Ukrajini završi i SAD budu imale velike ekonomske interese – poput pokretanja biznisa s Rusijom ili eksploatacije mineralnih sirovina i energetskog sektora u Ukrajini – tada bismo mogli završiti u situaciji u kojoj Rusija postaje partner SAD i na Zapadnom Balkanu. U takvom scenariju može se zamisliti da se Rusija i SAD zajedno angažiraju u poslovnim projektima, naprimjer u energetskom sektoru u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji, ocjenjuje Džihić za RSE.

Džihić izdvaja odnos Kosova i Srbije kao duboko političko i neriješeno pitanje, za koje kaže da novi američki pristup, fokusiran na ekonomiju i transakcijske sporazume, nije dovoljan. Za Kosovo je, prema njegovom mišljenju, najsigurniji dugoročni put približavanje EU i unutrašnje jačanje kroz reforme, kako bi se lakše nosilo kako s oscilacijama američke politike, tako i s pritiskom iz Srbije.

-Surađujte s Washingtonom tamo gdje je to korisno, ali nemojte tretirati podršku SAD kao automatsku ili dovoljnu, njegova je poruka.

-Znam da to ne zavisi u potpunosti od Kosova, zbog pet država EU koje ga ne priznaju, ali, bez obzira na to, zemlja mora ići naprijed, fokusirati se na unutrašnje reforme, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i drugo. Mora dokazati funkcionalnost države, stalno lobirati i biti istrajna u svojim naporima, kaže Džihić.

Na sličan način, Montgomery ističe da Kosovo i susjedne zemlje moraju da ojačaju svoju ulogu pouzdanih političkih i ekonomskih partnera, uključujući i napredak ka energetskoj nezavisnosti.

Međutim, on također sugerira da regionalni NATO saveznici, Albanija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska, lobiraju kako unutar NATO struktura, tako i direktno u SAD, za očuvanje američke uloge na Balkanu.

-Bilo bi u najboljem interesu Kosova da izabere funkcionalnu vladu koja može preuzeti odgovornost i efikasno upravljati. To je uvijek važno, ali postaje posebno kritično u slučajevima kada SAD možda neće biti u potpunosti kooperativane, kaže Montgomery.

Na taj način, iako iz različitih perspektiva, posmatrači dolaze do zajedničke točke: svaki korak unazad Sjedinjenih Država ne ostaje prazan, već stvara prostor koji može biti ispunjen nesigurnošću ili utjecajem konkurentskih aktera.

Stoga, pragmatičan i izbalansiran pristup svih strana ostaje ključan za izbjegavanje eskalacije rizika u regiji koja je i dalje krhka.