Iako vozači sve teže nalaze parkirno mjesto, mnogi gradovi žele zelenilo umjesto beskrajnog niza parkiranih vozila. Beč se upustio u pretvaranje parkirališta u parkove i javne površine, piše Deutsche Welle.
 
Svatko tko se ikada pokušao parkirati u nekom velegradu zna da to može potrajati čitavu vječnost. Stanovnici „grada automobila", američkog Los Angelesa godišnje izgube više od 80 sati samo tražeći slobodno parkirno mjesto, no nije bolje - ili je čak još gore - u razmjerno uskim ulicama gradova Europe.

Jedno parkirno mjesto nije osobito veliko, ali sve brojnija parkirališta za gomile vozila polako oblikuju čitave urbane krajolike. Većina američkih gradova stavlja im na raspolaganje barem četvrtinu dostupnog građevinskog zemljišta, a neki još i više.

Takvo korištenje prostora ne određuje samo izgled grada. Ono znači i da su velike površine prekrivene asfaltom koji ljeti zrači toplinu i život u gradovima čini neizdrživim. Povrh toga, povećava se i opasnost od poplava jer asfalt onemogućuje prodiranje oborinske vode u tlo.

Zbog toga se mnogi gradovi pitaju koliko su im važna parkirna mjesta i što to znači za život ljudi.

Beč uvodi drastične promjene
Austrijska prijestolnica, već ionako poznata po gužvama na cestama i frustraciji u potrazi za parkirnim mjestom, odlučila je krenuti potpuno drugim putem. Umjesto izgradnje novih parkirališta, Beč ih sve više uklanja.

Cilj je razbiti betonske površine, ne samo kako grad ljeti bio svježiji, nego i kako bi se potaknulo stanovnike na korištenje drugih oblika prijevoza.

Grad provodi više od 350 projekata pretvaranja asfalta u zelene i javne površine. Uklanja se mnogo parkirnih mjesta pa i na središnjem Neuer Marktu. Ta je povijesna lokacija, uz neke od najpoznatijih turističkih atrakcija, nekada bila prepuna ostavljenih automobila, a danas je ovaj trg isključivo pješačka zona, s drvećem i klupama za stanovnike i posjetitelje.

Neka stanari odluče
Jedna od glavnih gradskih prometnica pretvorena je u biciklističku ulicu. Ondje je uklonjeno 140 parkirnih mjesta kako bi se dobilo 1,3 kilometra biciklističkih staza i zelenih površina.

Takvi veliki zahvati otvorili su put i tzv. “oazama u susjedstvu”, projektima u kojima skupine stanara mogu zatražiti od nadležne uprave da neko parkiralište pretvori u prostor za zajedničke vrtove, vanjske terase ili dječja igrališta.

Dogodila se i jedna važna promjena: u Beču više nema besplatnog parkiranja. Godine 2022. uveden je jedinstveni gradski sustav naplate parkiranja, što znači da se svako parkiranje plaća. 

Najvažniji je dobar javni prijevoz
Sve te promjene su naravno još više otežale pronalazak parkirnog mjesta u središtu Beča, ali grad se pobrinuo i za alternativu. Uspostavio je više parkirališta "park and ride”, velikih garaža s povoljnim cjelodnevnim parkiranjem u neposrednoj blizini stajališta javnog prijevoza — koji je u Beču brz, pouzdan i pristupačan.

„Moramo ljude navesti da prihvate ove promjene“, rekla je za DW Ina Homeier iz Ureda za urbanističko planiranje. „Moramo ih pitati: kako želite da izgleda vaša četvrt? Želite li da bude puna automobila i bez drveća ili želite nešto drugo?"

Proširenje zona naplate parkiranja donosi 180 milijuna eura godišnje, a taj se novac izravno ulaže u biciklističku infrastrukturu i poticanje alternativnih načina kretanja. Bečki “zeleni” urbanistički pristup doveo je do toga da stanovnici koriste automobile 37% manje nego 1990-ih godina.

Napad na slobodu kretanja?
Iako istraživanja pokazuju kako više od dvije trećine Bečana podržava ukidanje parkirnih mjesta i povećanje zelenih zona, Homeier smatra da podrška tim naporima mora biti još veća: „Politika vraćanja prostora koji smo godinama prepuštali automobilima je vrlo komplicirana. Mnogi koji dolaze automobilom u grad - a često nemaju drugog izbora - to doživljavaju kao napad na način života i mogućnost kretanja“, rekao je Henry Grabar, autor knjige Paved Paradise: How Parking Explains the World.

To posebno vrijedi u Sjedinjenim Državama, gdje jedva da uopće negdje postoji "središte grada” u europskom smislu i gdje je automobil glavni način prijevoza. 92% kućanstava posjeduje barem jedan automobil i tamo su vozači važna politička i društvena skupina koja snažno utječe na lokalnu politiku i urbanističke odluke. Utoliko je tamo jedva moguće izvesti promjene kakve se provode u Beču.

I u SAD-u se pokušava
Ipak, i mnoge američke metropole pokušavaju nešto učiniti. Dallas u Teksasu nedavno je u središtu grada pretvorio veliko parkiralište u park od gotovo 1,5 hektara. New York i San Francisco počeli su trajno zadržavati neka privremena rješenja iz vremena pandemije, kada su parkirna mjesta pretvarana u vanjske terase za restorane.

A tu je i za gradove privlačna mogućnost punjenja gradske blagajne naplatom parkiranja – i ujedno smanjenje broja vozila u gradu. „Mnogi gradovi shvaćaju da parkiranje može biti mogućnost, pogotovo kad imaju skromne proračune“, rekla je za DW Dana Yanocha iz washingtonskog Instituta za prijevoz i razvojnu politiku. „Ulice su zapravo jedna od najvrjednijih imovina kojom gradovi raspolažu."

Isto tako, veliki gradovi poput San Josea i Austina počeli su ukidati obvezu da svaka nova građevina mora imati minimalan broj parkirnih mjesta, što oslobađa prostor za stanovanje ili druge sadržaje i pomaže mijenjanju navika u pogledu korištenja automobila.

Homeier zaključuje da je promjena načina razmišljanja moguća samo ako ljudi dobiju izbor. „Ne možeš ništa smanjiti bez dobre alternative. To vrijedi općenito, ali posebno za automobile, jer mnogi smatraju da imaju pravo na njih. Moraš im ponuditi jeftiniju i bolju mogućnost."