Kockanje u BiH čini se, cvjeta kao nikada. Bilježimo pojave kroničnih ovisnika o kocki. Tomu je doprinijela i pandemija. Građani sve češće u kladionicama pokušavaju zaboraviti probleme i pronaći zabavu. Samo prošle godine tu su potrošili 133 milijuna više nego prethodne. Vlastima kladionice nisu mrske, ali jeste, čini se, raditi na zaštiti i prevenciji ovisnosti koja nerijetko razori čitave obitelji.

Prema nekim procjenama, u BiH ima čak 50 tisuća patoloških kockara. Više od 75% građana probalo je neku vrstu igara na sreću. Što i ne čudi u jednu ruku, jer smo jedna od onih zemalja u kojoj ima najveći broj kladionica.

U njih zalaze svi, čak i oni najstariji. No, podatak koji zabrinjava jeste da je skupina koja to najčešće radi – srednjoškolci.

“Ovisnici o igrama na sreću su vrlo pristojni, ničim upadni, vrlo često obiteljski ljudi. Imaju svoje poslove, tri petine ovisnika o igrama na sreću su zaposleni. Uglavnom su muškarci u nekim ranim 30-im pa do nekih 50 godina života”, rekla je Rasema Okić, iz JU Zavod za bolesti ovisnosti SŽ.

Samo građani iz Federaciji su u kladionicama tijekom prošle godine potrošili 1,6 milijardi maraka, podaci su Federalne Porezne uprave. No, iz kladionica kažu, javnosti se daju polovične informacije. I pojašnjavaju, ta cifra nije njihova zarada.

Bruto prihod tijekom prošle godine bio je 200 milijuna maraka.

Kladionice su vrlo interesantne i ekonomskim stručnjacima. I vrlo drage vlastima. Razvoj lutrija se stimulira, jer puni budžete i čini sastavni dio GDP-a.

“Bilo kakva zabrana tih aktivnosti ekonomski promatrano donosi loše rezultate odnosno otvara vrata za crno tržište za klađenje preko interneta u nekim drugim državama i tako dalje”, izjavio je ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Priča o klađenju nije crno-bijela. Igre na sreću su legalne, od njih se pune budžeti. Ali adiktivni potencijal ove vrste zabave ne smije biti zanemaren. Na prevenciji se mora raditi. Jer, malo je onih koji potraže pomoć, a i kada je potraže, u većini slučajeva to bude kasno,piše N1.