Uskoro počinje nova školska godina. Dok se školarci raduju novim izazovima i susretu s drugarima iz škole, ono što je sigurno –  to stvara muku i zadaje glavobolje roditeljima. Kako će četveročlana obitelj, s dva učenika, primjerice, opremiti djecu za školu?

Potrošačka košara za srpanj iznosila je 3.202,70 KM. Prosječna plaća iznosila je 1.590 KM. S obzirom na ogromna poskupljena, prije svega hrane, prehrambenih i higijenskih proizvoda, vode, struje i mnogih drugih potrepština - popis bi mogao biti mnogo duži - sigurno je da će mnogim građanima, "običnim smrtnicima", biti više nego teško.

Čitateljica portala Faktor iz Srednjobosanske županije kaže da je sve bilo lakše dok joj je kćerka išla u osnovnu školu. Izdaci su sada mnogo veći. Osim udžbenika, koje kupuje polovne, potrebno je nabaviti i školski pribor koji je sada mnogo skuplji. Djeca rastu, posebno u prelasku iz osnovne u srednju školu, te je potrebno kupiti novu odjeću i obuću. A i ne možete djecu poslati u školu u starim, pohabanim stvarima.

 - Početak nove školske godine za mene, samohranu majku, veliki je stres. Svakim danom, sve je skuplje, kaže naša ona. 

Dugoročne posljedice ovakvog sistema

Predsjednik Udruženja za unapređenje kvalitete življenja Futura Mostar Marin Bago za portal Faktor kaže da su za roditelje to ogromni izdaci.

- U osnovnim školama je "podnošljivo". Posljednjih godina djeca dobiju besplatne udžbenike. Međutim, šta je s ostalim stvarima - školski pribor, teke, olovke, bojice, oprema za fizičko, sve to košta. Zato bi bar osnovno obrazovanje trebalo biti besplatno, smatra Bago. 

Srednje obrazovanje nije besplatno, fakultet u BiH je na teretu roditelja, podsjeća sugovornik.

- Jedini smo u regiji gdje se fakultet plaća. U Srbiji i Hrvatskoj fakultet je besplatan. Morate proći prijemni i to je to. Tragično je i tužna je činjenica da naša djeca idu studirati u druge države. U ovog krizi morali bismo više investirati u djecu, otvoriti sve kanale da država financira obrazovanje naše djece, a ne roditelji. Druge zemlje će nam "oduzeti" našu djecu i talente. Pa to se već odavno dešava. Malo njih će se vratiti, zaključuje Bago.

Nekoliko stotina uvijek fali

Na pitanje kako uopće rasporediti troškove, sugovornik Faktora ističe:

- Recimo da imate idealnu situaciju, da oboje roditelja rade i da imaju prosječna primanja. Ako imaju dvoje djece, npr. jednog osnovca i jednog srednjoškolca, njima opet svaki mjesec fali nekoliko stotina maraka. Moraju posuđivati. Dizati kredite ako su uopće kreditno sposobni. Ali kako onda taj kredit vratiti ako uvijek nedostaje 300-400 maraka. Roditeljima ostaje da se odriču svega i svačega da bi mogli školovati djecu i to nas spušta na prag siromaštva. Prosječna bosanskohercegovačka obitelj u Sarajevu i Mostaru mora imati minimalno 3.700 KM mjesečno. Dakle, prosječna mjesečna plaća ne može to ni približno osigurati. Razlozi su veliki doprinosi na plaću, oni su među najvišim u Europi. Postavlja se pitanje šta mi više plaćamo i koga. Od uposlenih u Federaciji BiH u javnom sektoru radi 52 posto. Jedan nezaposleni je na dva umirovljenika. Dakle, šta mi više plaćamo i gdje idemo, to nitko ne zna, zaključuje Bago.