Britanske Kraljevske zračne snage (RAF) i Kraljevska mornarica (RN) pokrenut će uskoro natječaj za nabavu novih trenažnih mlažnjaka radi zamjene zastarjelih aviona tipa Hawk T1 i Hawk T2. Preporuka za nabavu novog 'isplativog i brzog mlaznog trenažnog zrakoplova' uključena je u britanski Strateški pregled obrane, objavljen početkom prošlog lipnja, a ovih ju je dana potvrdila državna ministrica za obrambenu nabavu i industriju Maria Eagle

Izjava ministrice Eagle o skorašnjem natječaju poklopila se s posjetom britanskog premijera Keira Starmera zračnoj bazi Valley na otoku Anglesey u Walesu, u kojoj se odvija osnovna i napredna obuka letenja na trenažnim avionima domaće proizvodnje Hawk T2, nakon koje piloti prelaze na borbene avione tipa Tornado GR4, Typhoon i F-35 Lightning II.

Ministrica zadužena za nabavu obrambene opreme potvrdila je, odgovarajući na pitanje zastupnice u Parlamentu, da je Strateški pregled obrane preporučio zamjenu modela Hawk T1 i T2, s time da se istovremeno razmatra buduća platforma RAF-ova akrobatskog tima Red Arrows, a osnovat će se i programski tim RAF-a za pružanje te sposobnosti.

Eagle je pritom naglasila da će 'natječaj pozdraviti sve ponude dobavljača sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu'. Vremenski okvir za njegovo održavanje trenutno je nepoznat, a vjerojatno još nije definitivno potvrđen čak ni u samoj službi. Valja reći da je prethodni datum prestanka upotrebe Hawka T2 bio planiran za 2040., ali problemi s pouzdanošću naveli su načelnika Zračnog stožera, glavnog maršala zrakoplovstva Richa Knightona, da još prošle godine pokuša požuriti nabavu modernijeg, pouzdanijeg i aviona većeg kapaciteta. Knighton je tom prilikom rekao da oružane snage koriste Hawk T2 otprilike upola manje nego što bi bilo poželjno.

Važno je napomenuti da je Knighton 27. lipnja ove godine izabran za budućeg načelnika Glavnog stožera obrane Ujedinjenog Kraljevstva. Riječ je o najviše rangiranom pripadniku britanskih oružanih snaga te je izravno odgovoran ministru obrane i premijeru, a tu ću poziciju preuzeti predstojećeg rujna.

Hawk T2 se koristi kao mlazni trenažni avion za pilote RAF-a od 2012. godine, a u potpunosti je preuzeo sve dužnosti u toj ulozi 2016., nakon raspuštanja 208. eskadrile opremljene Hawkom T1. Potonji je pak ostao u službi 100. eskadrile i 736. mornaričke zračne eskadrile, kao i RAF-ova Središta za zrakoplovnu medicinu (RAFCAM) do 2020. godine. Trenutni planirani rok trajanja za T1 je do 2030., a RAF vjeruje da će flota tih aviona izdržati još pet godina korištenja. Inače, Hawk T1 je ušao u službu RAF-a 1976., a T2, koji proizvođač BAE interno označava kao Hawk 128, preuzeo je osnovni dizajn prethodnika, uz nadograđene izvozne varijante, da bi nastao mlazni trenažni avion koji svojim karakteristikama više podsjeća na borbene modele poput Typhoona, stoga je samo 10 posto dijelova zajedničko objema varijantama.

Zasićeno tržište i potraga za domaćim partnerom

Vojni analitičari ističu da je tržište naprednih mlaznih trenažnih aviona postalo zasićeno jer su pojedine države preuzele proizvodnju domaćih dizajna. Primjerice, u američkim Zračnim snagama (USAF) ulogu mlaznog trenažera, koju trenutno obavlja Northropov T-38 Talon, preuzet će Boeing-Saabov T-7A Red Hawk.

Nijedna procjena dostupnih opcija ne bi bila potpuna bez uključivanja Red Hawka, iako bi njegovo usvajanje u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo malo vjerojatno iz više razloga. Osim kašnjenja koja odgađaju potpuno uvođenje u upotrebu, korištenje turboventilatorskog motora s naknadnim izgaranjem stvara značajne troškove, a njegovo održavanje je složeno. Bez čvrstog domaćeg partnera u konstruiranju i izgradnji budućeg trenažera to je također vrlo malo vjerojatno jer službeni London smatra da se značajan dio proizvodnog procesa treba dovršiti u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi perspektiva budućeg trenažera dobila na političkoj i ekonomskoj težini. 

Pokretan istim General Electricovim motorom F404 kao i Red Hawk, turski Hürjet postigao je izvozni uspjeh u Europi, osobito u Španjolskoj, a ta je zemlja naručila 24 primjerka. Rastuća suradnja turske i britanske obrambene industrije čini ga zanimljivim kandidatom, iako se Ujedinjeno Kraljevstvo, za razliku od Španjolske, ne može osloniti na postojeće iskustvo korištenja i lanac opskrbe za motor F404, kakav se nalazi u španjolskim primjercima F/A-18 Hornet. Talijanski Leonardo pak nudi trenažne avione M-345, isprobane u talijanskom ratnom zrakoplovstvu, i M-346, koji koriste SAD, Italija, Singapur i Izrael. M-345 je osnovni trenažni avion dok M-346 nudi veće performanse s dva motora i poboljšanu mogućnost korištenja kao lagani borac na prvoj crti bojišnice. Leonardo ima značajnu prisutnost u Ujedinjenom Kraljevstvu jer ta tvrtka još uvijek koristi postrojenja na Otoku u kojima se proizvode helikopteri AgustaWestland za potrebe britanske vojske.

Zanimljivo je to da je krajem svibnja ove godine M-345 stigao u Boscombe Down, britanski centar za ispitivanje i testiranje vojnih zrakoplova. Talijanska tvrtka je, naime, odabrala tu bazu kao najprikladnije središte za konačnu kvalifikaciju M-345 za rad u ekstremnim uvjetima okoliša u namjenskim hangarima i laboratorijima. Vojni analitičari ocjenjuju da bi M-346 bio prikladnija ponuda za RAF jer se u Italiji ti avioni koriste kao uvodne trenažne letjelice prije prelaska pilota na Typhoon i F-35, odnosno borbene modele koje podjednako koriste Talijani i Britanci.

Modularnost i svestranost kao rješenje
Važno je i to da su piloti RAF-a već završili tečajeve obuke na modelu M-346 u sklopu Međunarodne škole za obuku pilota (IFTS) u talijanskom Decimomannuu.

Osim toga, budući da postoji potreba za zamjenom akrobatskih aviona demonstracijske skupine Red Arrows, RAF bi mogao slijediti odluku talijanskog ratnog zrakoplovstva da opremi svoj akrobatski tim Frecce Tricolori modelima M-346, a naslijedili bi aktualni M-345. Također, britanska tvrtka Aeralis smatra se jakim kandidatom za izgradnju Hawkova nasljednika, iako još nije proizvela avion, ali već godinama radi na svom prijedlogu za napredni mlazni trenažer uz financiranje britanske vlade. Ciljajući na modularnost, Aeralis se nada da bi standardizirani dizajn letjelice mogao koristiti u raznim ulogama s relativno manjim rekonfiguracijama trupa, što bi omogućilo prilagođavanje različitim zadaćama.

Međutim, s obzirom na to da prototip još uvijek nije u letnom stanju, sigurna narudžba u idućih godinu dana i dalje ne bi rezultirala operativnim avionima tog tipa prije kraja tekućeg desetljeća. Aeralis ima snažnu prednost jer bi razvijao u potpunosti britanski proizvod, što znači da bi se sav dizajn, razvoj i proizvodnja mogli odvijati u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema navodima analitičara s portala The Aviationist, za ovu nabavu to nije važno samo s ekonomskog i političkog stajališta, već i kao prestiž i reklama za britansku industriju. Valja napomenuti da su Red Arrows oduvijek letjeli avionima britanske proizvodnje, djelujući pritom kao globalni ambasadori njihove zrakoplovne industrije.

Postoji potencijal i za razvoj palubne varijante kompatibilne s nosačima zrakoplova klase Queen Elizabeth. Najvjerojatnije bi to bila konstrukcija usklađena s katapultom i kabelima za zaustavljanje prilikom slijetanja na palubu, iskorištavajući pritom predložene modifikacije nosača da bi se omogućio rad većeg broja bespilotnih platformi. Za odabir Aeralisova aviona mogla bi biti presudna činjenica da ta tvrtka otprije ima sklopljene sporazume s nizom vodećih industrijskih partnera na Otoku, a nije zanemariva ni činjenica da bi ulaganja u domaću industriju zadovoljila i tamošnje ministarstvo financija jer bi novac u tom slučaju ostao na domaćem terenu, prenosi Tportal.