Javna poduzeća služe kao bankomati za financiranje izbornih kampanja i održavanje klijentelističke mreže. 

SARAJEVO — Javne nabavke u Bosni i Hercegovini nisu mehanizam za modernizaciju države, već visoko sofisticiran, zakonski legaliziran sustav za prelijevanje javnog novca u stranačke i obiteljske blagajne, tvrde insideri i antikorupcijski eksperti.

Dok se zemlja bori s ekonomskom stagnacijom, političke elite iz svih etničkih tabora usavršile su model "državnog kapitalizma". U tom modelu, javna poduzeća služe kao bankomati za financiranje izbornih kampanja i održavanje klijentelističke mreže. Uredno upakirani u stotine stranica tehničke dokumentacije, tenderi u BiH često se pišu s jednim ciljem: da eliminiraju konkurenciju prije nego što utrka uopće počne.

Zapadne diplomate i lokalni istraživači ovaj proces opisuju kao "krojenu odjeću". Kriteriji se postavljaju toliko specifično da ih na cijelom tržištu može ispuniti samo jedna, unaprijed odabrana kompanija.

Financijska hobotnica podijeljena po feudima 

Politička podjela Bosne i Hercegovine odrazila se i na podjelu javnih resursa. Svaka vladajuća stranka kontrolira svoj "feud" – od telekomunikacijskih operatera i elektroprivreda, do poduzeća za upravljanje cestama. Podaci nevladinog sektora, uključujući Transparency International BiH, godinama upozoravaju da se kroz ove kanale godišnje izgube stotine milijuna konvertibilnih maraka.

Novac koji je trebao biti uložen u bolnice, škole i autoceste, završava na računima novopečenih poduzetnika bliskih vlasti.

Zašto sustav opstaje? 

U bilo kojoj funkcionalnoj demokraciji, ovakve anomalije aktivirale bi pravosudni alarm. U BiH, međutim, pravosuđe pati od kronične političke kontrole. Tužitelji se rijetko odlučuju za dubinske istrage protiv visokih dužnosnika, a procesi koji i dođu do suda često završavaju zastarom ili minimalnim kaznama zbog proceduralnih pogrešaka.

Europska unija je reformu javnih nabavki postavila kao jedan od ključnih uvjeta na dugom putu BiH prema članstvu. Ipak, zakonske izmjene koje se usvajaju pod pritiskom Bruxellesa često sadrže skrivene "rupe" koje političarima omogućuju nastavak dosadašnje prakse pod novim imenom.

Igra bez pobjednika za građane 

Ono što ovu situaciju čini tipičnom jest potpuni pragmatizam aktera. Etničke tenzije, koje dominiraju televizijskim ekranima i naslovnicama medija, potpuno nestaju kada se dijeli novac iz proračuna.

Kada je u pitanju raspodjela unosnih tenderskih ugovora, politički protivnici postaju najefikasniji poslovni partneri. Dok se politička elita bogati kroz mrežu povlaštenih kompanija, stvarni ceh plaćaju građani kroz loše javne usluge, propalu infrastrukturu i masovni odlazak radno sposobnog stanovništva prema Zapadnoj Europi.

Sustav je stabilan, profitabilan za njegove kreatore i imun na vanjske reforme – pretvarajući Bosnu i Hercegovinu u državu u kojoj je politika najprofitabilniji biznis. 

Savršeni tender

Sustav funkcionira kroz tri precizno razrađena koraka. Crtanje specifikacija - Zahtijeva se posjedovanje točno određenih certifikata, specifične mehanizacije ili nerealno visokog godišnjeg prometa koji eliminira domaća mala i srednja poduzeća. Fantomski kriteriji - Traže se uvjeti poput "minimalno pet godina iskustva menadžera u specifičnom sektoru", što u praksi odgovara biografiji samo jedne osobe u državi. Aneksiranje ugovora: Inicijalna cijena na tenderu postavlja se nisko kako bi javnost bila mirna, a nakon potpisivanja ugovora sklapaju se aneksi zbog "nepredviđenih radova", čime se cijena uduplava. 

Da. L.