SARAJEVO - Kamerni teatar 55 u Sarajevu ove godine obilježava 70 godina postojanja. Osnovao ga je veliki pozorišni reditelj, producent i teoretičar Jurislav Korenić u traganju za novim teatarskim izrazom, te iz potrebe za drugačijim teatarskim profilom od onoga koji je preovladavao u većini pozorišta tadašnje Jugoslavije. Prva predstava odigrana je 7. marta 1955. godine. Bilo je to izvođenje drame "Mladost pred sudom", koju je režirao Jurislav Korenić. Teatar, tada poznat kao Malo pozorište, simbolizirao je kretanje u svijet drugačijeg, eksperimentalnog teatra.
U čast obilježavanja 70. godišnjice postojanja Kamernog teatra 55, na njegovoj sceni 10. marta premijerno je izvedena predstava "Blank", rađena prema romanu Feđe Štukana, a u režiji Kokana Mladenovića.

Govoreći u razgovoru za Fenu o Kamernom teatru 55 kroz vrijeme, od nastanka do danas, v. d. direktora tog teatra Vedran Fajković kaže da kad je ova teatarska kuća nastajala da je to bilo vrijeme Beketa, Joneska...

- Tad je bilo drugačije. Nije bilo ovog tipa teatara. Imali smo velike pozorišne kuće kao što je Narodno pozorište. Kamerni teatar je napravljen da bude kao neki alternativni teatar, da bude eksperimentalni, da se bavi formama koje nisu klasične teatarske - kazao je Fajković.

On ističe da je Kamerni teatar kroz godine i publika profilirala.

- Ono što se pokazalo kao jako uspješno i značajno je upravo ta kamerna scena, takozvana prsten scena gdje publika okružuje glumce, gdje se što mi kažemo igra na jeziku tj. na donjoj sceni, gdje su glumci okruženi publikom. Pokazalo se da ta vrsta intime, ta vrsta blizine ima itekako snagu. To je ono što nas je profiliralo - podvukao je.

Vedran Fajković kaže da Kamerni teatar 55 radi intimne predstave te navodi da su mu stari glumci pričali da "u Kamernom bukvalno ljudima u krilu igraš".

- Velika je razlika Kamernog u odnosu na klasičnu scenu. Ja kažem da kod nas glumci igraju u 3D. Na klasičnoj sceni igraš frontalno na publiku, kako god publika je s jedne strane. A u Kamernom kad nekom okreneš lice drugom si okrenuo leđa. I o tome moraš misliti - kazao je.

On ističe da su predstave Kamernog tetara glumačke te da je u tome njegova snaga, u tom performansu gdje je sve na glumcu.

Govoreći o planovima za naredni period, Fajković navodi da će biti realizovan projekat "StećakLand", koji se organizira u okviru programa "Kreativna Evropa" - Kamerni teatar 55 će, po prvi put u regionu, napraviti predstavu u kojoj će se koristiti VR tehnologija. Premijera ove predstave planirana je za maj. U planu je i realizacija predstave "Tebe ljubi duša moja" koju će po svom tekstu režirati Haris Pašović. Fajković takođe kaže da je u planu i da se za kraj sezone uradi predstava koju bi režirala Selma Spahić.

- Trudimo se da u svakoj sezoni imamo bar jedan domaći tekst, domaćeg autora, domaćeg reditelja. Da ih na taj način promovišemo i to mi je jako bitno jer imamo dobre, kvalitetne autore. Želimo da ih plasiramo, da im damo  prostor, da nešto naprave i odskoče - podvukao je.

Fajković ističe da i u smislu savremenih tehnologija Kamerni teatar pomjera granice.

- Jedini smo teatar na Balkanu gdje publika ima mogućnost da prati titlove predstava pomoću "pametnih naočala". Ljudi više ne moraju vrat lomiti tražeći titl. Ne znam da li u Evropi ima jedno pozorište da ima tu mogućnost - istaknuo je.

Ansambl Kamernog teatra 55 broji 19 glumaca. Fajković ističe da su ostali bez dva genijalna glumca Dragana Jovičića i Mirsada Tuke te da uvijek postoji potreba za glumcima. Međutim, ova pozorišna kuća uz sve napore godišnje može realizovati od tri do pet premijera.

Kao i većina sarajevskih, pa i bh. teatara, i Kamerni se susreće sa problemima nedostatka pratećih, tehničkih kadrova, primarno zbog moratorija na zapošljavanje, ali i zbog njihovog nedostatka na tržištu rada. Tako ovoj pozorišnoj kući nedostaju dekorateri, ljudi iz tehnike, šminkeri, krojači...

- Imamo stolara za scenu koji uskoro ide u penziju. Nemamo krojača, imali smo ga ali je otišao u penziju. I to mjesto je ostalo upražnjeno. Kažu ima krojača, ali pozorišni krojač je specifičan. Generalno ne samo mi nego sva pozorišta imaju problem sa zanatima koji se gase. Ljudi ne razumiju šta sve treba jednom pozorištu. Šta znači npr. inspicijent?Ne znaju njegov značaj. Tih zanimanja tipičnih pozorišnih nema, gube se. Za inspicijenta nema škole, mi uz jednog zaposlenog inspicijenta imamo i mladu inspicijenticu koja kroz praksu i uči. Ali je ne možemo zaposliti - navodi Fajković.

On podvlači da vlasuljar nije frizer, te da za sad Kamerni ima ženu koja je vlasuljar i to vjerovatno jedina u Bosni i Hercegovini.

Problem je, smatra Fajković, i tehnički sektor kao što su ton majstori ili majstori svjetla. Drugim riječima, jednostavno ljudi koji odlaze u penziju.

- Ali preživjelo je pozorište i teže periode pa će i ovo. Trusan je neki period, kao i situacija ekonomska i politička i svjetska. Moja lična utjeha je publika koja hrli u pozorište - zaključio je u razgovoru za Fenu v. d. direktora Kamernog teatra 55 Vedran Fajković.