Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, politički sustav Bosne i Hercegovine zasnovan na dejtonskom ustavnom okviru ostaje najveća prepreka demokratskom razvoju društva i države, ocijenio je u razgovoru za Fenu profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Šaćir Filandra. On naglašava da ustavna rješenja iz Daytona nisu bila zamišljena kao politički iskorak, već kao realpolitički kompromis čiji je jedini cilj bio zaustavljanje rata.

- Naš politički sustav ključna je prepreka demokratskom razvoju društva i države. Još značajnije, on onemogućava razvoj bh. političke zajednice budući da su ustavna rješenja realpolitički zasnovana na mirovnom rješenju, koje je tada bilo prioritet. Ratne energije i ideologije političkim sustavom nisu eliminirane već su samo pretočene u pravnu normu. Dakle, ustavni okvir nije donio platformu za nove politike, on nije bio politički iskorak u odnosu na zatečeno stanje, već samo uspješno smirivanje vojnih sukoba, kazao je Filandra.

Politički sustav

Govoreći o činjenici da ustavni okvir ostaje gotovo nepromijenjen tri desetljeća, Filandra ističe da je to posljedica izostanka radikalnog reza s ratnim akterima.

- Kako je ustavno rješenje podržavalo zatečeno stanje, kako nisu eliminirane političke snage koje su bile sukobljene u ratu, a to se iz međunarodne zajednice moglo učiniti zabranom određenih političkih subjekata, tako nismo dobili prostor za nastanak novih političkih ideja. I ideje i akteri koji su bili sudionici rata su preživjeli, tako da se od tih snaga nije moglo očekivati više. Izostanak radikalnog reza s ratnim stanjem i akterima, što su mogli i trebali učiniti međunarodni faktori u tom trenutku, stvorio je današnju situaciju. Kolokvijalno govoreći, rat protiv BiH nije bio i istovremena revolucija za novu BiH, naglasio je.

Filandra ukazuje na niz slabosti dejtonskog političkog sustava koje proizvode demokratski deficit.

- Niz slabosti i nedorečenosti dejtonskog političkog sistema je nenabrojiv. Istovremeno, ne možemo se sve vrijeme kriti iza loših dejtonskih rješenja, a to poslovično činimo. Unutar bh. državnih i društvenih aktera još nema dovoljno političke volje, znanja i hrabrosti da se iskorači u nova rješenja. A to smo mogli i morali činiti. To ovisi samo od nas. Politički, društveno i ekonomski, desetljećima stagniramo. Naš politički konzervativizam i društveni konformizam održava ovakvo loše stanje. Nismo spremni na nove ideje i rješenja, nemamo energije za reforme, političke inovacije, okovani smo nacionalizmom i taj nacionalizam smatram ključnim problemom, rekao je.

Demokracija je 'krhka biljka'

Posebno se osvrnuo na etnički princip organizacije vlasti, koji vidi kao najveću prepreku razvoju građanske demokracije. Filandra smatra da je odnos između etničkog, posebnog i političkog, općeg načela suština, bosanskohercegovačkog političkog čvora.

- Svaka naša generacija u posljednja dva stoljeća s ovim pitanjem se susretala. Uskladiti individualna, građanska i grupna, etnokulturna prava na način da se poštuju obje razine identiteta zadatak je svih društvenih aktera. Naći mjeru za ovaj odnos je moguće, slične probleme ima većina suvremenih društava, nismo mi nikakav poseban slučaj po ovom pitanju. Nama u osnovi nedostaje istinske legitimacije države, još mnogi politički akteri ne pristaju na činjenicu državnog subjektiviteta BiH, mada to neće javno priznati, te sve rade na njenoj disfunkcionalnosti, sve do konačne razgradnje. To je suštinski naš problem, istaknuo je. Detaljno je opisao kako se demokratski deficit manifestira u svakodnevnom političkom životu. Prema njegovim riječima, demokracija je 'krhka biljka', koja se stalno mora čuvati i njegovati te da kulture bogatije od BiH znaju potonuti iz demokracije u autoritarna stanja.

- Mi nemamo demokratsku tradiciju i trebat će mnogo vremena za zasnivanje demokratskih instituta u svim oblastima življenja. U ocjenama moramo biti realni. Sada smo na razini proceduralne demokracije, a ispod te demokratske 'korektnosti' caruje nepotizam, plemenska i krvna praksa, nejednakost svake vrste, zloupotreba vlasti, sveopća diskriminacija drugoga, sotoniziranje neprijatelja, korupcija, tenderska privreda i čitav niz anomalija koje proceduralno korektno 'pokrivamo' papirima. Ali i ovo je napredak u odnosu na autoritarna i ideološki totalitarna društva, stava je. Dodao je da se o stvarnoj demokraciji teško može govoriti u zemlji u kojoj značajan broj građana nema jednaka politička prava. On smatra da je demokracija vječito nedovršen proces, te da se obim prava i mogućnosti u egalitarnoj i liberalnoj ravni u svakom društvu, može i treba uvećavati.