Pismo hrvatskog ministra pokazuje da europskoj administraciji BiH, za sada, nije u prioritetima iako se imenovanjem novog visokog predstavnika u BiH, Nijemca Christiana Schmidta koji bi trebao unijeti novu energičnost, za to "priprema teren". Međutim, top tema zanimanja međunarodne zajednice na Balkanu zasigurno je rješenje odnosa Srbije, Kosova i Metohije i sveprisutnog, toksičnog ruskog utjecanja.

Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik nisu niti žele biti dorasli trenutku. Sva trojica imaju za cilj čuvati pozicije

Piše. V.S.Herceg

Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova, Gordan Grlić Radman, 26. svibnja poslao je Josepu Borrellu, visokom predstavniku EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, dobrim dijelom, dramatično pismo u svezi BiH te upozorio na brzo djelovanje EU-a inače je, kao je naveo, BiH pred velikom krizom.

I pismo hrvatskog ministra pokazuje da europskoj administraciji BiH, za sada, nije u prioritetima iako se imenovanjem novog visokog predstavnika u BiH, Nijemca Christiana Schmidta koji bi trebao unijeti novu energičnost, za to "priprema teren". Međutim, top tema zanimanja međunarodne zajednice na Balkanu zasigurno je rješenje odnosa Srbije, Kosova i Metohije i sveprisutnog, toksičnog ruskog utjecanja.

Kontradiktornosti: Koncept konstitutivnih naroda i građana

S pismom ministra Gordana Grlić Radmana upoznati su i svi ministri vanjskih poslova članica EU-a, kao i Olivér Várhelyi, povjerenik za proširenje, i Miroslav Lajčák, posebni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana.

"Zabrinut sam da bi, ako se propusti ovaj povoljan trenutak, moglo doći do velike političke krize u 2022. godini koja bi paralizirala institucije u BiH i zaustavila cjelokupan proces reformi", piše Grlić Radman izražavajući svoju zabrinutost te označava tri neriješena pitanja u BiH, a to su reforma izbornog zakona kao i ograničena ustavna reforma, ali i legitimno predstavljanje tri konstitutivna naroda i nediskriminacija u političkim institucijama. 

O ovom pismu izvješćuju i hrvatski mediji te je, između ostalih, zanimljiv i jedan dio Grlić Radmanov pisma kada je u pitanju presuda 'Sejdić Finci'.

Naime, autor Jutarnjeg lista, Željko Trkanjec, analizirajući ovo pismo, ocjenjuje: "Slijedi teza koja možda i može izdržati pravni test, teško ali možda može, ali ne može politički. Hrvatski ministar navodi da presuda Europskog suda za ljudska prava (ECHR) u slučaju Sejdić-Finci (Rom i Židov kojima je Sud potvrdio da su im narušena ljudska prava jer se ne mogu kandidirati za Predsjedništvo i Dom naroda zato što je to rezervirano samo za pripadnike konstitutivnih naroda) poziva na eliminaciju diskriminacije, ali ne i odbacivanje koncepta konstitutivnih naroda. Na to slijedi pitanje: kako definirati izbor članova Predsjedništva iz redova svih građana, a da se ne ukine obveza da se za te pozicije mogu kandidirati samo iz hrvatskog, bošnjačkog i srpskog korpusa? Kad se razbije ta formulacija, nestaje i temelj koncepta konstitutivnih naroda".

Upitna politička volja i doraslost lidera

Međutim, po autoru Jutarnjeg lista, postoji još jedno i to, moža najvažnije pitanje. Naime, dok ministar Grlić Radman poziva na odlučno i usredotočeno djelovanje te navodi prijetnju političke krize, on istodobno piše: “Uspjeha neće biti bez političke volje političkih lidera u BiH i njihove pripravnosti da budu dorasli trenutku”.

"I na toj točci sve pada. Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik nisu niti žele biti dorasli trenutku. Sva trojica imaju za cilj čuvati pozicije, s mjerom pale i gase nacionalističke vatre kako bi sačuvali podršku većine biračkog tijela. I na tome pada želja hrvatskog ministra da proaktivni pristup EU pokrene BiH. BiH se može pokrenuti, model je druga presuda ECHR-a, ona vezana uz Mostar kad je Sud dao rok Čoviću i Izetbegoviću da se dogovore ili će im pravila biti nametnuta. Dogovorili su se. Kako se pak nikome u EU ne da baviti pritiscima na BiH jer su na dnevnom redu Mali, palestinsko pitanje, Kina, Rusija, Bjelarus, migracije, globalna porezna reforma, jačanje eura, obuzdavanje malignog političkog vodstva Mađarske i Poljske, tako pritisaka biti neće", zaključuje autor Jutarnjeg lista.

Milanović i Plenković podržavaju Hrvate izvan BiH

No, kako god ovo pismo hrvatskog ministra bilo shvaćeno, očito je da hrvatska diplomacija želi više pozornosti EU-a na probleme u BiH, pa su tako upravo Hrvati u BiH jedno i od najrjeđih dodornih točaka u kojima se slažu aktualni hrvatski predsjednik i premijer koji već mejesecima "uveseljavaju" javnost svojim, međusobnim svađama i uvrjedama u javnom prostoru.

Naime, i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković dali su u subotu, putem videokonferencije Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatsku, svoju potporu Hrvatima koji ne žive u Hrvatskoj.

Milanović je u svojoj poruci ustvrdio kako Hrvati diljem svijeta vrijedno rade i doprinose razvoju zemalja u kojima žive, te grade kulturne i političke suradnje između njih i Hrvatske, što su dovoljni razlozi zbog kojih im se mora davati potporu u očuvanju nacionalnog identiteta, kulture i jezika, a tamo gdje je potrebno čak i dodatno financijski podržavati.

Također, predsjednik Vlade Andrej Plenković podsjetio je u svom obraćanju da je Vlada uvažila jednu od glavnih preporuka Savjeta, izmjenu Zakona o državljanstvu, što je omogućilo lakše stjecanje hrvatskog državljanstva, što smatra važnim kako bi se mlađe generacije uključile u korpus hrvatskih državljana i na taj način dale svoj doprinos razvoju domovine.

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini rekao je kako su konstitutivni narod i najbrojnija hrvatska zajednica izvan Hrvatske, posebno važna za Vladu i za cijeli hrvatski narod.

“I mi tu privrženost potpori Hrvatima u Bosni i Hercegovini kontinuirano ponavljamo i dokazujemo, ne samo svesrdnom političkom podrškom koja je temeljno pitanje naše aktivnosti prema Bosni i Hercegovini već isto tako i brojnim projektima” koji se provode između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osobito kroz programe suradnje“, ustvrdio je Plenković.

On je spomenuo ulaganja u mostarsku bolnicu, Sveučilište u Mostaru, potporu Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru, te potporu nizu projekata diljem BiH, bilo da je riječ o teritoriju Federacije ili o Hrvatima u drugim dijelovima zemlje.