U demokratskoj praksi naprednih civiliziranih, zapadnih, država nezabilježeno je, nemoralno i nedopustivo da članovi državnog Središnjeg izbornog povjerenstva odlutaju od neovisnosti, profesionalnosti i morala u političke vode.

Institucija poput Središnjeg izbornog povjerenstva provodi, zakonito, izborni proces i brine o njegovoj provedbi. Da bi tu časnu misiju mogla ispuniti i imala povjerenje građana članovi SIP-a moraju biti apolitični, nepristrasni, visoko moralni i napokon stručni.

Neprimjeren istup

Nažalost, svega toga je malo kod članova našeg Središnjeg izbornog povjerenstva, čiji aktualni saziv osporavaju čelnici najjačih hrvatskih i srpskih stranaka, upravo zbog uplitanja pojedinih političkih stranaka i centara moći u izbor nekih članova povezanih navodno s političkim čelnicima i strankama.

I sami su članovi SIP-a manje više sami zaslužni što je na tu važnu državnu polugu davno bačena mrlja sumnje u čestitost i neovisnost. Ne treba puno čeprtkati ispod površine, brojne i nesnošljive krađe glasova na izborima u ciklusima, kontroverzne odluke, podjela članova po nacionalnoj i stranačkoj osnovi, ogorčena i prevarena javnost su zorni dokaz vonjavosti članova SIP-a. 

Ali, zadnji, dosta neprimijećeni istup dr. Suada Arnautovića, bošnjačkog člana SIP-a prevršio je crtu podnošljivosti zbog grubog zadiranja u politiku i  iznošenja nedopustivih, čak uvredljivih,  stajališta u kojima skrnavljuje ustavna prava i zahtijeve jednog konstitutivnog naroda, Hrvata.

Arnautović je godinama član SIP-a, prsi se da je neovisan, makar mnogi tvrde i da je uzadnica SDA, jer, uostalom, stranka Bakira Izetbegovića stoji iza njega i Ahmeda Šantića, a najnoviji javni istup je do kože ogolio svu njegovu političku  pristrasnost.

Toliko je nasrnuo na hrvatski narod da zaslužuje pristojnu političku i drugu reakciju, u konačnici i pokretanje pitanja njegove suspenzije.      

-Dragan Čović nastoji prije Općih izbora 2022. godine izdejstvovati promjene Izbornog zakona BiH kojima će osigurati “legitimno predstavljanje” konstitutivnih naroda tj. pobjedu kandidata HDZ BiH i njemu srodnih stranaka u utrci za člana Predsjedništva BiH i osvajanje dovoljno ruku u županijskim skupštinama da osigura dominaciju u 17-očlanom klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Tako bi, uz dobijene pozicije u tri “županije”, Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH osigurao dominaciju i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, te time, primjenjujući pravila konsensuza i veta, osigurao da hrvatska strana (po)ostane dominatan i neizbježan čimbenik ne samo u odlučivanju o svim ključnim pitanjima u BiH koja na agendu političkog odlučivanja nameću drugi politički subjekti i međunarodna zajednica, nego i da najlakše i najbrže ostvari svoje ključne političke ciljeve. Na taj način, uz “legitimne predstavnike” otvorio bi se put provedbi vlastite dugoročne strategije, koja nesumnjivo ide u pravcu zaokruživanja teritorije BiH sada nastanjene većinskim stanovništvom katoličke vjeroispovjesti, odnosno reinkarnacije “ugašene” tzv. Herceg-Bosne, njene potpune teritorijalne i političke autonomije i njenom, kad-tad, prisajedinjenu Republici Hrvatskoj, u dahu je to za jedan sarajevski portal čije je vlasnik, kako tvrdi ministar MUP-a FBiH Aljoša Čampara, član SDA i čak uposlenik OSA-e, kazao Suad Arnautović, dakle član Središnjeg izbornog povjerenstva. 

Nedopustivo politikanstvo

Nakon takvih izjava, neopterećni čovjek mora ostati zapanjen. Prvo, nenormalno je da se politkanstvom bavi odgovorni državni dužnosnik iz neovisne institucije, stručna osoba s visokom akademskom titulom, a nedopustivo je da se u političke vode upliće i na nacionalnu mobilizaciju poziva član državne institucije koja je uz to nadležna za provedbu Izbornog zakona. 

O njegovom usuglašavanju i izmjenama odlučivat će, sviđalo se to ili ne Arnautoviću, i Dragan Čović, odnosno zastupnici njegove i drugih hrvatskih stranaka. Bilo bi kudikamo bolje za državu da se Arnautović više žrtvuje za poboljašnje procesa i poštenije izbore nego što dijeli nekome političke lekcije.  

Kriminogeno je da “neovisni” član državnog Središnjeg izbornog povjerenstva tako sotonizira ustavna prava i zahtijeve  jednog konstitutivnog naroda, svodeći ga podrugljivo na “stanovništvo katoličke vjeroispovijesti” kojem se, sugerira između redaka, ne smije dopustiti izmjena Izbornog zakona.

Uz to huškačkim govorom upozorava kako se Herceg-Bosn reinkarnirira i dugoročno se cijepa od države BiH. Može li Arnautović zamisliti kako bi Bošnjaci i njihove elite reagirali kada bi, primjerice, Vlado Rogić ili Vanja  Bjelica, nesuvislo trabunjali o dugoročnim planocima SDA i Bakira Izetbegovića da od BIH napravi islamsku državicu uređenu po šerijatskome pravu.

Sve i da su u pravu članovi Središnjeg izbornog povjerenstva ne smiju gaziti u osjetljivu političku zonu.

S takvim članom, Središnje izborno povjerenstvo neće vratiti poljuljani ugled i  stručno i moralno dostojanstvo. Arnautović se sam raskrinkao i njemu je doista prvo potreban sapun, a onda i parfem. J. S.