Suigrači su u najmlađim uzrastima Fortune prvo postali njihovi sinovi, a kada je došlo vrijeme da roditelji moraju pomoći trenerima, svećenik Branimir Borovčanin i imam Ensar Vila, stavili su se na raspolaganje i počeli igrati u četrdesetim godinama. Simbolično su zajedničkim ulaskom na jednoj od utakmica, ozvaničili početke nogometnih karijera.

- I na terenu i van terena imamo lijep odnos koga su izgradili predstavnici Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice i nadam se da će se on prenijeti i na druge vjerske zajednice. Ovo je život, stvarnost, svakodnevnica. Mi želimo da damo svoj doprinos u smislu poboljšanja ljudskih odnosa. Samo naše prisustvo izaziva kod ljudi poštovanje. Branimir i Ensar odlukom trenera su raspoređeni u napad Fortune.

Kažu da su već na prvoj utakmici potvrdili da su dobar nogometni tandem. On je bio na krilu, a ja sam bio u napadu. Bilo je dovoljno lopti, ja sam nažalost imao neki okvir gola. Što se tiče suradnje na terenu želio bih da svi vjerski službenici i svi ljudi svih konfesija imaju suradnju kao Ensar i ja, Boga mi i van terena. Vila i Borovčanin nastoje doprinijeti izgradnji nogometnog terena u Mostaru koji bi ubuduće bio na raspolaganju malim klubovima poput njihovog, a koji nemaju svoje terene. Ideja je predočena gradskim vlastima. To je samo jedan od vidova njihovog angažmana u Fortuni.

- Roditelji dosta pomažu organizaciji. Brano i Ensar su se uključili u naš rad. Pomažu koliko mogu rastu i razvoju naše škole i nadam se da će to raditi i u narednom periodu. Fortuna je nastala prije osam godina. Danas je jedna od najuspješnijih škola nogometa u Gradu Mostaru, sa više stotina polaznika i trenerima koji za sobom imaju respektabilne nogometne karijere.