Analiza Transparency International u BiH pokazuje su u 2023. godini Republika Srpska i Federacija BiH imale gotovo isti obujam sječe, sličan broj zaposlenih i usporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u RS bila više od tri puta veća nego u Federaciji BiH.

Federacija BiH od 2009. godine nema zakon o šumama, što je kantone primoralo da donosu svoje zakone koji različito tretiraju ovu oblast a to je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa kao i načina naplate naknada ali i različitog modela planiranja utroška ovih sredstava.

Bez depolitizacije upravljanja, donošenja zakona o šumama u Federaciji BiH i uvođenja jedinstvenih pravila naplate i izvještavanja usklađenih s europskim pravilima i standardima, šume u BiH će ostati resurs pod političkom kontrolom čime se ugrožava dugoročna održivost.

Javna šumarska poduzeća u Bosni i Hercegovini godišnje posijeku milijune kubnih metara drvne mase i ostvaruju stotine milijuna maraka prihoda, ali koristi koje od toga imaju građani znatno se razlikuju – ovisno od entiteta. 

Dok je u Republici Srpskoj po osnovu šumskih naknada prikupljeno 48,4 milijuna KM u toku 2023. godine, u Federaciji BiH taj iznos iznosio je svega 15,8 milijuna KM. 

Analiza Transparency International u BiH pokazuje su u 2023. godini Republika Srpska i Federacija BiH imale gotovo isti obujam sječe, sličan broj zaposlenih i usporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u RS bila više od tri puta veća nego u Federaciji BiH. 

Ove razlike ne proizlaze iz količine posječene šume ili razlike u kvalitetu šumskih proizvoda već su posljedica nedostatka zakonodavnog okvira i fragmentiranog sistema upravljanja. Tako, na primjer, u Unsko sanskom kantonu naknada za korištenje državnih šuma iznosi 9% od prihoda ostvarenog od prodaje drveta za cijenu drveta na panju od čega 2% ide u proračun kantona, dok se 7% navedenog iznosa uplaćuje na račun općine na čijoj teritoriji je posječeno drvo. S druge strane, SBŽ na ime ove naknada naplaćuje 4%, od čega 1% ubire županija, a 3% proračun općine.

Usporedbe radi, u Republici Srpskoj ova naknada iznosi 10% od prihoda od prodaje na kamionskom putu – koja je veća nego cijena na panju jer uključuje i, između ostalog, troškove izvlačenja iz šume i transporta do mjesta prodaje – što znači da je u ovom entitetu osnova za izračun naknade veća a način obračuna, naplate i raspodjele ujednačen za sve općine.

Federacija BiH od 2009. godine nema zakon o šumama, što je kantone primoralo da donosu svoje zakone koji različito tretiraju ovu oblast a to je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa kao i načina naplate naknada ali i različitog modela planiranja utroška ovih sredstava. Kao posljedica toga, građani FBiH ostvaruju znatno manju korist od eksploatacije šuma u odnosu na RS. 

Osim ovih razlika, analiza je pokazala zabrinjavajuće trendove u održivosti šume, pa su tako šumarska poduzeća posjekla 3,78 milijuna kubnih metara šume čime su realizirali obujam sječe 77% od planiranog, dok je pošumljeno tek 51% planirane površine u 2023. godini. Pored toga, planovi izgradnje šumskih puteva, koji su ključni za uspješnu i efikasnu eksploataciju, pristupačnost ali i rast i uzgoj šume, se realiziraju u prosjeku koji se kreće oko 59%.  

Ovi podaci ukazuju da se šumama upravlja kratkoročno s ciljem eksploatacije, sječe i ostvarivanja prihoda, dok se dugoročna održivost i uzgoj šume sistematski zanemaruju. 

Visoki prihodi, minimalna dobit 

Unatoč ukupnim prihodima većim od 470 milijuna KM i preko 9000 zaposlenih radnika, šumarska poduzeća u BiH ostvaruju simboličnu dobit koja je u 2023. godini iznosila 3,83 milijuna KM. Ako se ovi podaci usporede s brojem zaposlenih, proizlazi da javna šumarska poduzeća ostvaruju tek oko 400 maraka dobiti po radniku godišnje.  

Na ozbiljnu neefikasnost u upravljanju jednim od najvrjednijih prirodnih resursa govori i podatak da su poduzeća koja upravljaju šumama ostvarila tek 0,04 KM po dobiti po posječenom kubnom metru drveta u 2023. godini. 

Dugovi, potraživanja i ekstremne razlike u cijenama 

Analiza pokazuje i visoke iznose nenaplaćenih potraživanja od kupaca koja su 2023. godini ona iznosila 27,73 milijuna KM dok su potraživanja koja su starija od godinu dana i čija naplata je malo vjerojatna dosegla iznos od 15,88 milijuna KM. U pojedinim poduzećima sumnjiva potraživanja starija od godinu dana čine i više od polovine ukupnih dugova kupaca, što otvara pitanje odgovornosti onih koji su dozvolili da se šuma siječe, isporučuje dobavljačima a da se naplata potraživanja odgađa na štetu javnog poduzeća. 

Poseban rizik predstavlja način formiranja cijena šumskih proizvoda koje variraju u obujmu koji se teško može objasniti tržišnim utjecajima. Tako su kupci za kubik hrasta prve klase u Posušju plaćali 152 KM dok je isti proizvod JP ŠUME TUZLANSKOG KANTONA DD KLADANJ prodavalo po 567 KM/m3, što je razlika u cijeni koja premašuje 250% na nešto više od 200 kilometara udaljenosti. 

Transparency International je pokušao da od javnih poduzeća dobije podatke o kupcima šumskih sortimenata, količinama koje su nabavili kao i vrijednostima sklopljenih ugovora te načinom na koji je ugovorena isporuka drveta, kako bi procijenio da li se radi o lošem upravljanju ili pogodovanju određenim poslovnim subjektima. Međutim, samo su četiri javna poduzeća (JP Šume TK dd  Kladanj, JP ŠGD šume Hercegovačko-neretvanske doo, Šumarstvo Prenj dd Konjic, ŠGD ŽZH doo Posušje) dostavile podatke o kupcima i isporučenim iznosima.

Manjak transparentnosti otežava nadzor

Ovakav manjak transparentnosti onemogućava adekvatan uvid u način raspodjele šumskih sortimenata i procjenu politike formiranja cijena, ali i širi uvid u način upravljanja šumskim poduzećima.

Nizak stupanj transparentnosti dodatno ilustrira podatak da je tek 34% ključne dokumentacije za period 2022–2024. godine dostupno na zvaničnim internet stranicama šumarskih poduzeća, a samo su dva poduzeća objavila izvještaj o radu za 2024. godinu, dok više od polovine ne objavljuje ni cjenike po kojima su vršili prodaju i isporuku kupcima. 

Kako su ranije analize pokazale da preko 80% direktora šumskih poduzeća i šumskih gazdinstava imaju potvrđenu političku povezanost i u ovim poduzećima omogućeno je zapošljavanje bez konkursa, te da se tolerira sukob interesa, jasno je da ova poduzeća postaju ispostave političkih partija, gdje se resursi koriste za stranačko zapošljavanje.  

Nedostatak transparentnosti u dijelu prodaje i distribucije drvnih sortimenata, nedostupnost cjenika, kao i nemogućnost javne kontrole te nizak stupanj efikasnosti u radu, dodatno potvrđuje sumnje da je upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini neodrživo, vodi se kratkoročnim interesima i eksploatacijom te je usmjereno na pogodovanje povlaštenim kupcima, umjesto za opšti društveni interes.  

Kako bi se otklonili uočeni sistemski nedostaci, nužno je uspostaviti jedinstven informacijski sistem šumarstva koji bi omogućio standardizirao prikupljanje i obradu podataka te definirati jasne tehničke standarde za geolokacijsko označavanje površina sječe, koji moraju biti usklađeni sa zahtjevima Uredbe EU o sprečavanju krčenja šuma (EUDR). 

Dodatno, inspekcijski nadzor i mehanizmi kontrole moraju biti značajno ojačani kroz jasne procedure provjere porijekla drveta, a proces nadzora mora ostaviti prostor za učešće nevladinog sektora kao i profesionalnih udruženja, koja mogu ponuditi adekvatan stupanj zaštite javnog interesa.

Bez depolitizacije upravljanja, donošenja zakona o šumama u Federaciji BiH i uvođenja jedinstvenih pravila naplate i izvještavanja usklađenih s europskim pravilima i standardima, šume u BiH će ostati resurs pod političkom kontrolom čime se ugrožava dugoročna održivost.

Podaci o poslovanju javnih poduzeća, naplati šumskih naknada i općoj koristi od šuma dostupni su i kroz registar koncesije.transparentno.ba, koji je TI BiH unaprijedio novim podacima o upravljanju šumama u Bosni i Hercegovini, objavio je portal Transparentno.ba.