Trenerski put Marija Ivankovića dosad je na klupskoj razini bio isključivo vezan uz njegov Zrinjski, no rekordna jesen Plemića mogla bi to promijeniti. 

Nije to bila 'savršena jesen' Zrinjskog, prva bez poraza u prvenstvu ikada, ali svejedno je bila najbolja ikada. Jer nikada Zrinjski nije osvojio toliko bodova (44) u prvom dijelu sezone, s tim da je odigrao 17 utakmica i uzeo 86.2 ponuđenih bodova – što je bio ne samo najbolji jesenski učinak Zrinjskog, nego i nekog premijerligaša ikada! A učinjeno je to na domaći trenerski pogon – s Marijom Ivankovićem na čelu. Trenerom koji je bio u reprezentacijama, ali se po pitanju klupskog puta – držao isključivo Mostara. Što, ironično, rekordna jesen možda i promijeni. 

'Nije se obazirao na kritike'

- Mi se nismo obazirali na to, pogotovo nakon prve utakmice, poraza od Brava kući, komentirao je Ivanković uoči zadnje utakmice Zrinjskog i onog poraza od Radnika, jednog poraza u prvenstvu tijekom aktualne sezone. 
A komentirao je kritike s tribina, u nogometu uvijek prisutnu skepsu. Skepsu vezanju za njegov angažman. 
- Radili smo maksimalno, stvarali ekipu, energiju, atmosferu. Sreća što imamu kvalitetu i momke spremne za rad. To je normalna stvar u ovom poslu, danas si gore, sutra dole... ali mislim da smo maksimalno iskoristili priliku. Nadam se da će bajka potrajat što duže, dodao je u tom odgovoru koji smo od njega zatražili upravo zbog činjenice da se u njega nije uvijek vjerovalo, a da je sada sa Zrinjskim odigrao polusezonu iz snova. 

Škakljiv start 

Da podsjetimo – Zrinjski je jesenas (do Radnika) uvezao 27 utakmica bez poraza, 13 pobjeda na strani i eto na koncu uzeo ta rekordna 44 boda. Iz 17 utakmica – trebalo ih se igrati 18, ali poplave su između ostalog poremetile i kalendar WWin lige BiH. Uglavnom, Pod Bijelim se brijegom jesenas uglavnom pričalo u superlativima, ali kako je Ivanković i sam potvrdio, nije tako bilo od samog početka. 
Nećemo se hvaliti da smo bili nešto posebno vidoviti, ali već tada smo konstatirali da je 'Ima i nešto dobro u porazu od euro – debitanta', da 'Gore ne može!' I tako je i bilo. Jer Zrinjski je već u uzvratu u Ljubljani pokazao da je bolji i sezona se zakotrljala. Doduše, ni protiv Boteva to nije bilo sjajno, ali prošla se još jedna prepreka (nakon 1:2 u Bugarskoj i 2:0 u Mostaru) a onda je uz start prvenstva došao i dvomeč protiv Vitorije – koja nije imala milosti, koja je Zrinjski iz Europe ispratila s ukupnih 7:0, nakon čega smo napisali da je to bio 'poraz koji ipak ne bi trebao odrediti sezonu', a Ivanković nakon domaćih 0:4 konstatirao ovo: 'Ostaje žal jer smo naletjeli na ekipu s kojom se ne možemo nositi'. 

Druga mini kriza – nakon Borca 

Očekivanja nakon Europe lutala su u širokom rasponu – od totalnog raspada zbog ružnog ispadanja s međunarodne scene, do onih optimističnijih… ali ni najoptimističniji nisu očekivali rasplet kojem smo svjedočili. Jer da, Zrinjski je nakon Europe pobjeđivao i to uvjerljivo, ali onda je u 6. kolu došao onaj domaći remi (1:1) s Borcem u kojem je Zrinjski – ostao dužan. 
- Navijači su često jasan odraz zbivanja na terenu. No u Zrinjskom je situacija pomalo kontradiktorna, napisali smo tada, dodajući: Jer nakon tri vezane pobjede i domaćeg remija s braniteljem naslova Borcem (1:1), što su svakako rezultati kojih se ne treba stidjeti, jako je puno nezadovoljnih. Trener Mario Ivanković, ako pitate navijače, već bi trebao biti bivši. O čemu se zapravo radi?
Radilo se o tome, a to je sada još jasnije, da se Zrinjski tada i dalje tražio, da je u tom trenutku kuburio s velikim brojem ozljeda, da ni breme prevelikog očekivanja nije pomoglo. 

Ostao miran i nakon Sarajeva… 

Ivanković je i tada ostao miran, gledao naprijed i prije svega – tražio bodove. Ta ga je pragmatičnost posebno odredila – jer je imalo efekta, jer je bilo bitno znati što se želi i u periodima kada bi Zrinjski nešto slabije odigrao. Išlo je to jako dobro, a onda je došao drugi obračun s rivalom iz borbe za vrh, Sarajevom. Opet se igralo u Mostaru, opet je završilo bez pobjednika (1:1), ali s jednom bitnom razlikom – ovog je puta Zrinjski pokazao želju i to u nimalo ugodnim okolnostima. Zadnjih pola sata derbija igrao je bez isključenog Tonija Šunjića...
- U 60. minuti ostanemo s igračem manje, ali zadnjih pola sata Sarajevo je bez šanse... a mi smo preko Topića imali stopostotnu - glavom. Momcima treba čestitati. I remi je nekad dobar, a takav je slučaj i ovog puta, izjavio je tada Ivanković, kojem se već tada u daljini počeo ukazivati rekord niza neporaženosti od 26 utakmica, tada još u vlasništvu Željezničara iz 2012. 
'I remi je nekad dobar', izjava je koja je dokazala da je Ivanković i dalje u glavi imao krupni kadar, vrh tabele sa što većim brojem bodova. Da se nije gubio. 

… a iskren nakon Bijeljine

Taj je vrh na koncu i zadržan – s tri, a ne šest bodova ispred Borca, i sa šest ispred Sarajeva. I jedne i druge Zrinjski je dobio na gostovanjima u drugom krugu - Ivankoviću je malo tko više mogao nešto prigovoriti. A i kad bi pokušao, kontranapad bi bio jako efektan – Ivankovićevih 14 pobjeda, dva remija i poraz u prvom dijelu prvenstva… kao i europske pobjede protiv Brava i Boteva, ali i prolaz dalje u osminu finala Kupa preko Žepča. Generalno, sjajan dojam, tek malčice pokvaren u Bijeljini… nakon koje je Ivanković bio iskren…
- Ekipa Radnika ostavila je srce na terenu – jednostavno, došao je i taj dan da i mi izgubimo. To se moralo dogoditi. Idemo se odmoriti i pripremiti se da na proljeće nastavimo istim putem, poručio je trener koji uz svoje ime 'naslov' jesenskog prvaka, s kojim si je priskrbio veliku odgovornost za proljeće, ali i sebi osobno učinio veliku korist. 

Primijećen je, u to nema sumnje

Za kraj, opet ćemo se vratiti na skepsu iz uvoda. Proisteklu između ostalog činjenicom da se Ivanković tijekom svoje mlade trenerske karijere uglavnom držao Mostara. Godine 2016., nekadašnji je odlučni kapetan Plemića dobio priliku biti asistent u stručnom stožeru Zrinjskog, dobio je zatim posao kao izbornik kadetske (U17) reprezentacije, u ljeto 2022. preuzeo juniore (U19), zatim asistirao Mehi Kodri i Savi Miloševiću u A reprezentaciji, da bi u jesen 2023. u ruke dobio prvu momčad Zrinjskog – preostalih sedam utakmica do kraja godine solidno je odradio (Aston Villi uzeo bod!), ali ispalo je da je bio - samo prijelazno rješenje. Jer na zimu je poziciju morao predati Željku Petroviću… od kojeg je prošlog ljeta preuzeo palicu. I prvi puta imenovan šefom struke – dugoročnim rješenjem.  
Prilika je to koju je objeručke prihvatio i iskoristio te pokazao da zna posao, a to sigurno nije promaklo ni drugim premijerligašima, regiji. Posebno zbog rekorda. Ne jednog. A tu dolazimo i do potpunog objašnjenja one konstatacije da je i sebi napravio veliku uslugu. Jer po vlastitim Ivankovićevim riječima – 'danas si gore, sutra dole'. 
Ivanković je trenutno tu, u Zrinjskom, ali kada dođu lošiji dani, a u nogometu uvijek dođu, moći će reći da je imao tu rekordnu jesen… na kraju sezone možda i svoju prvu, a devetu titulu Zrinjskog.  

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba