Piše: Dragan Bradvica

Dan Europe obilježava se 9. svibnja pa smo i u Bosni i Hercegovini imali niz manifestacija i obilježavanja, ali kada ceremonije stanu ostaje otužna istina kako je u našoj zemlji Europe sve manje i manje.

Nije nikakva tajna kako posljednjih deset, petnaest godina bh. politika zemlju vuče sve dalje i dalje od onoga što su europske vrijednosti. Nesporno je i to kako je Europska unija danas mnogo podijeljenija nego prije deset godina, kako 'cvjetaju' radikalni desni i lijevi pokreti i politike, nacionalni populisti ali ona ipak opstaje i još uvijek u zemljama 'stare Europe' na vlast ne mogu takve politike.

Osnovne vrijednosti Europske unije - ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, ljudska prava – danas su itekako na testu širom Europe ali ono što je za nas u BiH najotužnije – u nas ih nikada u pravom smislu nikada nije niti bilo. Još k tome idemo u rikverc u svim tim segmentima.

Razvoj EU

Tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske Robert Schuman 9. svibnja 1950. godine predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao 'Schumanova deklaracija', smatra se početkom stvaranja Europske unije.

Dakle, tek nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata države koje su bile na suprotnim stranama ne samo da razgovaraju nego i formiraju zajedničku organizaciju - Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Sve to kroz godine samo ide ka tješnjoj i široj suradnji da bi danas imali Europsku uniju koja broji 27 zemalja članica, koja je i dalje najbolje mjesto za život jer je dosegla neslućene ekonomske uspjehe i razvoj.

Istina jeste da politički i vojno to još uvijek 'šteka' (ili kako to 1991. reče tadašnji belgijski ministar vanjskih poslova: 'Unije je ekonomski džin, politički patuljak, vojni mrav') ali nemoguće je i očekivati da stvari idu glatko kada se o svemu mora dogovarati 27 suverenih država. Iako u nekim segmentira sporo, stvari se ipak kreću pa čak i oni koji na dnevnoj bazi prema EU šalju 'otrovne strelice' iz nje ne žele izaći.

BiH na dnu

Ono što je za BiH, njena tri konstitutivna naroda i sve žitelje najvažnije jeste da je put ka EU možda i najjače vezivno tkivo svih u ovoj zemlji. Naime, ogromna većina bh. žitelja želi da država ide ka EU i u neko dogledno vrijeme postane punopravna članica. Ali, nažalost, to se neće dogoditi.

Tijekom ove godine nećemo dobiti niti status kandidata, a ne zaboravimo da smo još u veljači 2016. predali zahtjev za članstvo i da su nas naši političari uvjeravali da ćemo već do kraja te godine imati status kandidata.

Prođe više od šest godina, a od tog statusa smo sada udaljeniji nego te 2016. Nadalje, krajem devedesetih i početkom 2000-ih, pa i prilikom usvajanje 'Solunske deklaracije' 2003. BiH je bila na čelu EU procesa u regiji zapadnog Balkana. Da, koliko god se to danas čini nemogućim to je uistinu bilo tako.

Bilo smo rame uz rame s Hrvatskom. I nakon toga totalni sunovrat i rušenje svih mogućih negativnih rekorda kada je u pitanju europski put. Hrvatska 2013. postaje punopravni član Unije, Srbija i Crna Gora uvelike pregovaraju, Albanija i Sjeverna Makedonija se spremaju za pregovore, a i Kosovo će nas prestići u trenutku kada nađe zajednički jezik sa Srbijom.

Dakle, na dnu ostajemo samo mi. Najzaslužniji za to su bh. političari koji su se svih tih godina, čast izuzetcima, svojski trudili podmetati klipove kotače EU puta. I, nažalost po sve nas, u tome su jako uspješni.

Od BiH su napravili crnu rupu Europe, pa mnogi navode da smo u Europi samo geografski, a po svim drugim parametrima na razini afričkih država. Sloboda, jednakost i demokracija u BiH sve više izumiru, europskih vrijednosti sve manje, a sve više tonemo u autokraciju. Država propada ekonomski, demografski ali i moralno, dok su političke (kvazi)elite sve bogatije i bogatije.